U Tokiju smo koristili Odakyu liniju, koja se nalazi južno od Soshigaye, i Keio, koja se nalazi sjeverno. Bliža nam je bila Odakyu pa smo češće nju koristili, ali ako bi nam na google mapi izbacili da nam je bolja uvezanost za neku destinaciju na Keio liniji, onda bi nju koristili. Na primjer, kad sam išao u Square Enix galeriju Artnia ili u Edo-Tokyo muzej. Odakyu linija počinje u Kanagawi i vozi od Odawara stanice, prvog pravog japanskog zamka u blizini Tokija kojeg možete posjetiti, i vozi do Shinjuke, a ako uzmete Tama Exspres, on pređe u Tokyo Metro Chiyoda Line koji ide do Ayase stanice u Adachi-ku. Dnevni promet je oko 1,5 miliona putnika na dnevnoj osnovi po podacima iz 2010, što znači da je sad oko 2. Od Odaware do Shinjuku stanice ima 82km i 47 stanice, koje naravno možete preskočiti  korištenjem exspress linije ili Romancecar-a, fensi turističkog voza, koji je bio izvorna inspiracija za nastanak Shinkansen-a (bullet train) jer na određenim dionicama doseže brzinu od 145km na sat. Keio vozi od Hachiōji grada na periferiji Tokija do Shinjuke. Opet oko 1,3 miliona putnika na dnevnoj osnovi (po podacima iz 2010), što znači da je sad sigurno više od 1,5 milion, 32 stanice na 39 km dugoj liniji. Dio je Keio korporacije koja pored ove ima i Keio New Line, Keio Sagamihara Line, Keibajo Line, Dobutsuen Line, Takao Line i Keio Inokashira Line. Exspress prelazi u Toei Shinjuku Line podzemnu koja vozi skroz do Ichikawa u Chibi. Onako, dojam je da je na neki način „siromašnija“ linija, manje je natpisa na engleskom, vozovi se doimaju starije u poređenju sa Odakyu linijom. Ono, da ne mislite da je neki jad i čemer, fakat je skroz ok linija, volio bih kad bi ista bila u BiH, mislim da bi tada opet imao dojam da živim u 2000 i nekoj dvocifrenoj godini. Odakyu onako izgleda kao 2000 i neka trocifrena godina.

Hajmo kupit kartu

Mnogi misle da nam je bilo lako uskočiti u japansku kulturu i način življenja zbog toga što ja volim i bavim se japanskom kulturom, međutim to nam je samo dalo jednu otvorenost i fleksibilnost za probleme koje smo, naravno imali i koje smo, naravno, riješili bez problema. Pošto je moja žena skoro svaki dan morala ići za Chiyodu zbog posla, drugi dan u Japanu uputimo se da skontamo kako riješiti kartu, po mogućnosti mjesečnu.  Odemo do SeijoGakuenMae stanice ili u prevodu Stanica Nova akademija u Seijou, do info pulta da se raspitamo. Odmah nam se osmjehne službenica za pultom. Objasnimo svoju situaciju, naravno uz blagu količinu bosanske tvrdoglavosti zatražimo opciju mjesečne karte. Nasmijana službenica nam objasni da mjesečna karta ima popust za vožnju od tačke A do tačke B, ali se isplati samo u slučajevima kada se svakodnevno koristi na toj relaciji. Pošto baš moja žena neće ići svaki dan na posao, ona nam ponudi da uzmemo jednu Suica (lubenica) karticu, na koju možemo na dnevnoj osnovi dodavati novac i koristiti za plaćanje prevoza, te je možemo koristiti za kupovinu dodatnih karata, ili na automatima, ili u granapima, pa čak i u nekim većim prodavnicama. Ovo nam ispadne najbolja opcija, mislim da je kartica koštala 20KM i da dođe sa 10KM na kartici, nisam siguran. U svakom slučaju kad god je neko trebao ići na duže relacije nosio bi Suica karticu na kojoj bi uplatili dovoljno novaca za transport i za hranu, tako da u slučaju da potrošimo sav keš, ne moramo se sikirati za prevoz. Na ovaj način i Japanci koriste ovu karticu. Tako kontrolišu troškove, naročito troškove transporta svoje djece. Mi smo imali običaj da sve kovanice na kraju dana istresemo u automat i prebacimo novac na karticu, plus dodamo koju papirnatu po potrebi. Iskreno, meni je ovaj sistem pravo koristio kad sam išao u Square Enix galeriju Artnia, malo sam se više potrošio, kupio sam par ekstra poklona za prijatelje, sitnice, al se nabralo i ostao sam bez keša. Pri tome, pošto nisam koristio Visa karticu već dva-tri mjeseca zaboravio sam pin. Japan ima pravo zafrkanu klimu, pravo je vlažno i vruće u ljeto, i nekontrolisano se znojiš, tako da veoma brzo dehidriraš. Uđem u neki granap da kupim sebi Pocari Sweat i sladoled, onaj što Komasan stalno žmari u Youkai Watchu, a nemam ni kinte u džepu. Nemam ni telefon da nazovem ženu da je pitam ima li gdje zapisan pin od kartice. Kontam šta ću sad, pogledam na kasu i vidim znak od Suice i svi moji problemi nestanu. Pored Suica kartice u Tokiju se koristi i Pasmo kartica, ali je mi nismo koristili, uglavnom sistem je isti samo ja mislim da ona pokriva transport  samo unutar Tokija.

U sljedećem broju čitajte  „Problem 2 i 3 VS Rješenje 2 i 3“.

Datum objavljivanja: 26.03.2018. 

*Zabranjeno je kopiranje objava sa web stranice AABH na druge portale i medije bez odobrenja od strane Asocijacije arhitekata u BiH.