Osvrt žirija

Ovogodišnji sastav žirija radi u uslovima kada se ne nazire kraj direktnog utjecaja i negativnih posljedica koje je pandemija Covid-19 ostavila na naše društvo i ekonomiju. Kriza uzrokovana klimatskim promjenama i globalnim zagrijavanjem već nam je poznat neprijatelj. Donosimo strategije i zakone kojima savladavamo i ublažavamo njene efekte. S druge strane, aktuelna krizna situacija sa pandemijom je drugačija. Manifestuje se u veoma kratkom vremenskom intervalu sa ekstremnim posljedicama koje su vidljive i nevidljive. Ipak, virus nas je prisilio da shvatimo koliko zavisimo jedni od drugih, da smo jedni drugima potrebni. Svaka nacija i svaki pojedinac, bez obzira na pol i starost, jednako su odgovorni i važni u sistemu koji obezbjeđuje preživljavanje na planeti.

Važnost aktivnog djelovanja i pronalaženje odgovarajućih reakcija struke u ovakvom trenutku jedan je od vodećih izazova za sve nas. Nanovo definirati i cijeniti značenje posla, obrazovanja, vaspitanja, kulture, društvenih odnosa. Cijeniti ono što se ne može kupiti novcem.

Vječito pitanje uloge arhitekture u društvu; što, kako i za koga se uopće gradi; da li je utopistički očekivati iskorake u zaštiti javnog prostora i djelovati u interesu zajednice; bježimo li od odgovornosti pred izazovima konteksta, gubimo li urbanističke standarde… pitanja su koja su se provlačila kroz žiriranje. U društvu gdje kapital diktira ponašanje u prostoru (pa i cjelokupan život) žiri je u potrazi za smislom u arhitekturi, za osnovnim vrijednostima prostora pa i ljudskosti. Začetke nekih pomaka u tom smjeru je ipak prepoznao, izdvojio i time naglasio važnost takvog angažmana.

Kriteriji koje si žiri postavlja iz takvog stajališta su sljedeći:

• Doprinos lokalnoj (i globalnoj) zajednici, javnom interesu, kvaliteti života općenito, kroz inovativnost i participaciju
• Snaga i smisao (svrhovitost) ideje i originalnost
• Odgovornost prema kontekstu/lokaciji, održivost
• Kvalitet prostora, dosljedno provođenje ideje u oblikovanju, profesionalnost

Napokon, kroz ovako postavljen filter, logično se nametnuo izbor radova koji su prošli selekciju. Svi odabrani projekti i realizacije pokazuju ustrajnost u provedbi ideja i značaj aktivnog dijaloga arhitekture sa kontekstom. U aktualnom trenutku, koji nije ni malo bezazlen i naš svijet mijenja do neprepoznatljivosti, svojim djelovanjem iznova tragamo za pravim vrijednostima. Na kraju, ne znamo koliko dugo će ovo trajati. Kada završi, kao nakon nekog sna, puni elana, stvarat ćemo nove, bolje stvari.

Kategorija „Realizacija“

Ove godine nije stigao veliki broj radova u kategoriju „Realizacija“ što je posljedica situacije sa pandemijom koju smo imali u 2020. godini. Žiri se vodio disciplinarnim okvirom arhitekture i urbanizma koji se iznova nameće kao sinergija tehničko-tehnoloških, društveno-humanističkih i umjetničkih aspekata.

Grand prix nagrada ove godine dodijeljena je maloj kući koja se piše velikim slovom. Zejd i Ilma Kobilica iz studija TROKUT realizovali su po mišljenju žirija izvrsnu arhitekturu projektujući Mekteb u Smailbegovićima kod Breze. Izgrađen kao rezultat inicijative lokalnog stanovništva, prostor molitve i učenja ujedno je i centar religioznih događanja i okupljanja zajednice. Autori na mjestu nekadašnje zgrade grade novu, istih dimenzija, ali drugačije pozicije na lokaciji. Mekteb se svojom linijom gradnje povlači sa ulice na način da sada jasno formira zonu ulaza dok se plaštom ritmičnih vertikala ograde distancira od privatnih posjeda. Velika pažnja poklonjena je konstrukciji i materijalizaciji, a arhitektonska ideja dosljedno je sprovedena kroz prostorne odnose osnovnih elemenata kuće. Posebno iskustvo unutrašnjeg prostora postaje drvena krovna konstrukcija od tradicionalnih materijala savremene interpretacije. Svjetlost i sjenka grade atmosferu prostora ulaskom kroz istočne i zapadne otvore zasjenjene ornamentima. Težište kompozicije je mihrab, koji pored svoje duhovne uloge, ovdje ima i estetsku. Mekteb je svakim svojim promišljenim potezom odgovorio na zahtjeve temeljne institucije duhovnosti, vjerskog odgoja i obrazovanja za sve pripadnike Islamske zajednice.

Očekivano, najveći broj radova pristiglih za izložbu u kategoriji “Realizacije“ obiteljske su kuće. Žiri je nagradu dodijelio kući VLHS, netipičnoj za okruženje u kojem je nastala, a ipak snažno vezanom za njega. Kolege iz FILTER Arhitekture ponovo su nas uvjerile da je u suštinskom smislu njihov rad proizvod aktivnog dijaloga arhitekture sa lokalnom kulturom i običajima življenja. Inspiracija za prostornu strukturu objekta pronađena je u hercegovačkom selu, koje je spakovano pod jedan krov, u kući sa dvorištem. Osnovna jedinica kuće njen je atrijum, dvorište kojem gravitiraju raznoliki programski sadržaji i sva dešavanja. Čvrsto povezana sa tlom, kuća se svakom svojom stranicom otvara ka prirodi i uvlači je u sebe, negirajući granicu između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Ovim je postignut izuzetan kvalitet prostora, koji svakom nudi mogućnost izbora. U tehničkom smislu, to je nisko-energetski objekat koji orijentacijom, odabirom konstrukcije i materijala, unaprjeđuje tradicionalne načine gradnje novim tehnologijama na najkvalitetniji način. Održivost zajednice podržana je afirmacijom tradicionalnih materijala i zanata. Kamen, u različitim varijantama obrade, teksture i u različitim nijansama, igra glavnu ulogu u konačnom oblikovnom izrazu kuće. Svima zajedno nam ostaje nada, da će se znanje i iskustvo stečeno na dugogodišnjem procesu izgradnje ove kuće, prenijeti bar na još jednu generaciju kamenorezbara iz neretvanskog bazena.

Realizacija koja svakako zaslužuje pažnju je rekonstrukcija i dogradnja Kuće S u Zenici, projektantskog studia ENTASIS. Građena devedesetih godina prošlog stoljeća po nekom od mnogobrojnih tipskih projekata, doživjela je suštinsku transformaciju, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu. U horizontalnom pravcu, povezujući se sa travnatom površinom putem velikih staklenih stijenki, kuća uspostavlja potpuno novi „otvoreni“ odnos sa okućnicom i okruženjem. Predstavlja vrlo kvalitetnu realizaciju iz domena ponovne upotrebe zatečenog, sa kojim ćemo se vjerujemo, sve više susretati u budućnosti.

Kategorija „Ideja“

U kategoriju „Ideja“ pristigao je najveći broj radova, što je bilo i za očekivati s obzirom na dešavanja u protekloj godini koja su, uz razne oblike ograničenja, neminovno omela i usporila rad, kako u arhitektonskoj tako i u građevinskoj djelatnosti. Ova kategorija se odlikovala i najvećom raznovrsnošću radova, od malih intervencija paviljonskog tipa i individualnih objekata, do urbanističkih i planskih rješenja u urbanim i sub-urbanim sredinama. Iz tog razloga, ova kategorija žiriju je pružila i najveći izazov u smislu postavljanja ujednačenih kriterija na osnovu kojih bi tako širok spektar projekata mogao biti adekvatno žiriran. Stoga su neki od radova, koju su prvobitno smješteni u ovu kategoriju, nakon pažljive analize našli svoje mjesto u drugim kategorijama, poput projekata KB.APT i „Stay at Home“ kuće, koji su prebačeni u kategoriju „Enterijeri“.

Od preostalih radova u kategoriji, žiri je Nagradu za najbolju ideju dodijelio projektu Malo Ministarstvo Znanja (MMZ), koji potpisuje biro Projekt V Arhitektura (Vernes Čaušević i Lucy Dinnen). Ovaj izuzetno važan društveno-angažirani projekat, koji bi zapravo trebao biti samo prvi u nizu inicijativa koje Projekt V Arhitektura namjerava da pokrene u ruralnim zajednicama lociranim na međuentitetskim graničnim prostorima, uzima u obzir kompleksnost post-Dejtonske Bosne i Hercegovine i života u njoj. Ujedno, projekat nastoji da se dosadašnji dominantni fokus na urbane sredine u Bosni i Hercegovini konačno preusmjeri i na ruralne dijelove zemlje, koji su u usporedbi sa gradovima vrlo često zanemareni, osiromašeni i bez adekvatne infrastrukture. Sama funkcija objekta i akcenat koji Čaušević i Dinnen ovim projektom stavljaju na vrijednost obrazovanja, te na, jednostavno rečeno, samu dostupnost knjiga, su bili od velike važnosti za žiri. U oblikovnom smislu objekt u potpunosti odgovara na zahtjeve lokacije i šireg okruženja u koje je smješten, a konceptualno kroz kružnu osnovu potencira samu ideju o povezivanju. Ništa manje važna je činjenica da arhitekti imaju jasno osmišljenu strategiju za realizaciju projekta, koja se u velikoj mjeri oslanja na participativnu metodologiju, blisku saradnju sa organizacijama i omladinom iz lokalnih zajednica. Odabirom drvene konstrukcije projekat stavlja u prvi plan rad sa prirodnim materijalima, te time daje mogućnost obnove i unaprjeđenja tradicionalnih zanata sa novim tehnologijama, a pridaje važnost i ekološkoj održivosti.

Žiri je smatrao za nužno da istakne i pohvali dva rada koje u saradnji potpisuju uposlenici studija Trokut i članovi kolektiva Polygon Workshop for Architecture, a to su: Daisy Cultural Centre i Sarajevski mozaik. Senzibilitet konceptnog rješenja prema slojevitom kontekstu jezgra Sarajeva, kao i pažnja posvećena detaljima i materijalizaciji koji bi oplemenili prostor Trga oslobođenja – Alija Izetbegović, donijeli su projektu Sarajevski mozaik Priznanje za urbanizam. Daisy Cultural Centre, koji je dobio Priznanje za konkursni rad, je impresionirao žiri svojom opsežnošću, sveobuhvatnošću, te konceptom, koji je baziran na iscrpnom istraživačkom radu. Arhitekti su projekat sa iznimnom pažnjom obradili na raznim nivoima, krenuvši od urbanističkog plana zasnovanog na jasnom čitanju i odgovoru na postojeću matricu na lokaciji, a uzimajući u obzir elemente tradicionalne arhitekture i graditeljstva u Bijelom Polju, pa sve do detaljne razrade enterijera.

Dva projekta paviljonskog tipa (House of Bacchus i ShadowIN) Kenana Vatrenjaka su pokazali kako projekti malog mjerila, ograničeni na kvadratne ili pravougaone osnove, uz dispoziciju koja potencira vertikalnost objekta (Shadow in) i inovativnu materijalizaciju fasade (House of Bacchus), mogu ponuditi interesantna i dinamična oblikovna rješenja.

Kategorija „Enterijeri“

Produkcija enterijera kako globalno tako i u Bosni i Hercegovini na žalost je obilježena tendencijama pretjeranog dizajna i dekoriranja, a premalo arhitektonskog promišljanja, pa izostaje jasnoće, poente, inovativnosti i iskoraka iz trenda.

Ovogodišnja, po broju prijavljenih radova prilično siromašna kategorija (“Enterijera”), ali i oskudnog doprinosa u inovativnosti i snazi koncepta, navela je žiri da se rezultati promišljanja unutrašnjeg prostora potraže i u drugim kategorijama („Ideja“ i „Realizacija“). U kategoriji „Ideja“ prepoznata su dva rada koja su pokazala iskorak u tom segmentu.

Posebno priznanje za interijer se tako dodjeljuje radu „Stay at Home“ kuća autora Armina Mešića (Fo4a Architecture), koji je ponudio nove prostore inovativno reagirajući na aktualne promjene društva na globalnoj razini. Projekt se razvija i oblikuje “iznutra prema van” prateći nove potrebe i individualnost krajnjeg korisnika. Predlaže personalizirane niše koje omogućuju donekle upotpunjeni život u unutrašnjem prostoru dok otvoreni plan ostvaruje prožimanje funkcija i odgovara suvremenom načinu života. Konačni vizualni prikaz unutrašnjeg prostora također dosljedno podržava originalni koncept.

Drugi rad koji je ponudio višu razinu promišljanja enterijera, a također iz kategorije Ideja, rad je Dunje Krvavac i Nikole Ostojića, u rješenju Apartmana na Kemal Begovoj – KB.APT. Rad je prikazao vrlo kvalitetnu analizu stambenog prostora i korisnikovih potreba, na inovativan način, maksimalno iskoristio datosti zatečenog prostora, ponudio fleksibilno i transformabilno rješenje, te ekstenziju i povezivanje zatvorenog kroz otvoreni prostor. Vrlo promišljeno i kvalitetno rješenje, kojeg žiri pohvaljuje i može samo poželjeti uspješnu realizaciju.

Na izložbi se predstavljaju i radovi koji su, iako slabijeg iskoraka iz okvira trendova, možda manje inovativni, no vrlo korektno riješeni, te uspješnog prostornog doživljaja.

Projekt Terra Bar and Restaurant caffe-bara i restorana, koji potpisuje Mak Vuk prilično dosljedno provodi osnovnu temu (terra-zemlja) kroz kolorit i materijale. Posebno je zanimljiv tretman zidne obloge lomljenom blok ciglom kao terra cotta u suvremenijoj pojavnosti, kao dobra protuteža luksuznijim materijalima u prostoru, a ipak izražene i dekorativne teksture. Suptilno zoniranje prostora po tipu korištenja je korektno, uz pomalo suvišno nominalno dodavanje dodatnih tema (iako u pojavnosti ostaje uz temu zemljanih elemenata). Iako rad ne donosi značajniji iskorak iz okvira trendova, ovo je vrlo korektan, doživljajno uspješan i ugodan enterijer restorana i bara.

Od ostalih radova pristiglih u ovu kategoriju žiri bi istakao i dva rješenja koja su ponudile Dina Šamić i Nermina Zagora iz studija Firma. Projekt pod nazivom Enterijer ureda internacionalne kompanije za finansijsku reviziju predstavlja vrlo dobru realizaciju enterijera uredskog prostora, s korektnom, ali manje inovativnom tlocrtnom dispozicijom, sa slobodnim i fluidnim kretanjem. Središnja betonska jezgra je prikazana u svom sirovom materijalu i grubljoj teksturi u kontrastu s novim intervencijama. Diferencijacija pojedinih prostora naznačena je vrlo suptilno, zbog čega je prostor prilično unificiran. Precizna izvedba i detalji, suzdržanost i neutralnost prostora ispravno predstavljaju stabilnost i ozbiljnost tvrtke. U cjelini predstavlja vrlo uspješan rad.

Firmin drugi projekt, Stan MB, se odlikuje uspješnom integracijom namještaja, diferencijacijom prostora i povezivanjem, te kvalitetnim rješenjem problematike ulazne točke. Uočava se i dosljednost u tretmanu ploha uz odmjerene akcente i rasvjetu, pa u konačnici rad predstavlja uspješno sveobuhvatno rješenje malog stana.

Participacija i aktivizam u arhitekturi i urbanizmu

U projektima Domesticate (Odomaćivanje u javnom prostoru) i (Ne)Mogući Bihać žiri je prepoznao potencijal za djelovanje u urbanim sredinama, koji nudi otklon od takozvanog „investitorskog urbanizma“, koji, na žalost, već duže vrijeme dominira u Bosni i Hercegovini. Bilo da je u pitanju djelovanje na nivou mjesne zajednice/susjedstva/komšiluka kao što je slučaj sa projektom Domesticate u Banjoj Luci ili podrazumijeva niz intervencija koje obuhvaćaju šire područje grada Bihaća, obje inicijative potenciraju direktnu suradnju struke sa lokalnom zajednicom, te maksimiziranje prirodnog potencijala prostora uz minimalne arhitektonske i urbanističke intervencije, a u svrhu stvaranja što ugodnije, funkcionalnije, te održive gradske sredine.

Projekat Domesticate (Odomaćivanje u javnom prostoru), čiji se početak veže za Dane arhitekture u Banjoj Luci 2019. godine, nastao je kao dio serije projekata small SCALE tima Istraživačkog centra za prostor, u kolaboraciji studenata Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci (Andrea Janičić, Nikolina Hassam Dorsen, Kristina Komljen, Bojana Todić i Zoran Uljarević, uz mentore Pavla Stamenovića, Igora Kuvača, Slobodana Peulića i Nebojšu Jeremića) i Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (Jelena Rajović i Đorđe Jovanović). Prema riječima autora, ovaj projekat je zamišljen kao „eksperimentalni alat kojim se stambena susjedstva, uz pomoć malih urbanističko-arhitektonskih intervencija, prilagođavaju prostornim i društvenim promjenama”. S druge strane, u nastojanju da svojim djelovanjem naglase prirodni potencijal za održivi razvoj i korištenje šireg urbanog prostora grada Bihaća, Ahmed i Miron Ibrahimpašić iz Platforme Kultivator kažu da (Ne)Mogući Bihać „ima za cilj da potakne na razmišljanje o prostoru i planiranju, te na kritiku kako pozitivnu, tako i negativnu, ne samo iz struke, nadležnih gradskih organa, već i od strane samih građana.”

Žiri se nada da će pohvale za ova dva projekta dati poticaj da se u budućnosti što više ovakvih inicijativa nađe u izboru za nagradu Collegium Artisticum, te da će budući članovi žirija moći uz veći broj radova osnovati i zasebnu kategoriju za dodjelu Nagrade za participaciju i aktivizam u arhitekturi i urbanizmu.

Publikacija

Knjiga Designing Memory Sabine Tanović dobila je ovogodišnju Nagradu za publikaciju. Designing Memory se bavi tematikom memorijalne arhitekture u 20. stoljeću i njenim razvitkom, kako u okviru arhitektonske teorije tako i prakse. Knjigu je izdao Cambridge University Press 2019. godine, a bazirana je na dugogodišnjem istraživačkom radu, koji je dr. Tanović vodila tokom svojih doktorskih studija na Tehničkom univerzitetu u Delftu. Žiri je prepoznao veliku vrijednost ovakvog sveobuhvatnog, temeljitog i multidisciplinarnog pristupa istraživanju u arhitekturi, pogotovo s obzirom na sve učestalije tendencije ka historijskom revizionizmu, kako u regiji, tako i šire.

I za sami kraj, žiri želi da istakne rad Anide Krečo, čije su izvrsne fotografije realiziranih objekata u velikoj mjeri olakšale proces žiriranja. Mekteb, VLHS, te Kuća S su samo neke od realizacija koje je ova vrsna fotografkinja školovana kao arhitektica prikazala profesionalno i na estetski zavidnom nivou. Kolegici Krečo želimo što više prilika za rad i dalje usavršavanje u ovom veoma bitnom, iako donekle marginaliziranom segmentu arhitektonske i fotografske profesije.