©Mladen Burazor

Uvažavajući izneseni zaključak Povjerenstva da „Predložena rješenja nisu koncepcijski zadovoljila sve što je traženo Projektnim zadatkom“, revidirano rješenje nudi drugačiju viziju urbanizacije Novog Žepča. Jedina poveznica sa ranijim prijedlogom jeste logična pozicija objekta planirane škole dok je koncept stanovanja sada zasnovan isključivo na stambeno-poslovnim zgradama do Po+P+4 jer „U Novom Žepču neće biti individualne stambene gradnje“. Predloženo rješenje ima za cilj da svede javnu investiciju na minimum (odnosno da izdvajanja Općine za pripremu zemljišta budu najniža moguća) a istovremeno pruži budućim korisnicima maksimalnu kvalitetu života uz interakciju sa prirodnim okruženjem. To je postignuto formiranjem urbanističkih markica koje se nalaze uz postojeće saobraćajnice dok je centralni prostor na lokaciji, jedinstveno tretiran kao parkovska, rekreativna površina dostupna svim stanovnicima.  Iako su u slučaju Novog Žepča razlozi za takvu postavku drugačiji nego u slučaju master plana norveškog grada Madla-Revheim predloženog od strane arhitektonskog tima MVRDV i Space Group, moguće je napraviti određene paralele. Pristup prema kojem se visoka gustina naseljenosti javlja u kontaktnim zonama sa postojećim urbanim tkivom na račun oslobađanja zemljišta u sredini i formiranja jedinstvene zelene površine je primjenjiv utoliko što u slučaju Novog Žepča longitudinalna orijentacija pruža mogućnost pozicioniranja stambenih zgrada duž postojeće saobraćajnice na sjeveru tako da se južna insolacija kod stambenih jedinica maksimalno iskoristi. Osim toga, vizure prema jugu se pružaju na jedinstvenu, uređenu, zelenu rekreativnu zonu. Ne iskoristiti postojeći kolski pristup i tako formirati parcele bi bilo neodgovorno planiranje jer se tada investicije u komunalnu infrastrukturu višestruko povećavaju. Osim toga, predloženo rješenje sa velikom jedinstvenom zelenom površinom, nudi mogućnosti daljih intervencija ukoliko se kasnije ukaže potreba za povećanjem gustine naseljenosti na zadatom lokalitetu („Sve protkano zelenim površinama, naselje koje će odgovoriti potrebama suvremenog i čovjeka budućnosti“).

©Mladen Burazor

Jedini izuzetak u pogledu spratnosti objekata, predstavlja dio kontaktne zone uz regionalnu cestu i to na jugozapadnom dijelu lokacije naspram industrijskog kompleksa “Mahnjača”. Na tom potezu objekti imaju morfološka obilježja postojećeg okruženja uz spratnost do P+2 kako ne bi blokirali vizure stambenim objektima koji se nalaze sjevernije.

Osnovna primjedba u pogledu saobraćajnog rješenja se odnosila na blizinu raskrižja na regionalnoj cesti R-465 Žepče-Zavidovići: „Regionalna cesta tangira lokaciju i ne može se koristiti kao servisna. Racionalno osigurati prometnu vezu staro – novo uvažavajući propis o udaljenosti raskrižja na regionalnim cestama.“ Alternativnim rješenjem, planirano je trasiranje samo jedne dodatne saobraćajnice koja predstavlja produžetak postojeće ulice Anke Topić. Na ovaj način, predmetnom lokalitetu se pristupa putem dvije saobraćajnice koje su povezane sa regionalnom cestom uz međusobno osovinsko rastojanje priključaka od 175m čime je ispoštovan propis iz Pravilnika o utvrđivanju uslova za projektovanje i izgradnju priključaka i prilaza. Predloženo rješenje također nudi alternativu zaključku prema kojem je potrebno: „fokusirati se na urbano  spajanje postojećeg i novoga (da i dijelom parkovskim prostorom uz regionalnu cestu, nekim pasarelama i sl.)“. Regionalna cesta predstavlja barijeru koju nije potrebno potencirati već je potrebno napraviti otklon. Parkovski prostor uz regionalnu cestu ne bi predstavljao kvalitetno rješenje iz više razloga. Većinski korisnici takvih površina su djeca, roditelji s djecom te starija populacija i bilo kakva aktivnost u blizini regionalne ceste može samo utjecati na zdravlje i sigurnost. Iz tog razloga, stambenim objektima se pravi svojevrsno „zaleđe“ za veliku parkovsku površinu koja je zaštičena, pruža lijepe vizure i koja je osunčana. Pasarele ili pothodnici, predstavljaju dobra ali skupa rješenja koja su ovdje aplikabilna i mogu se primijeniti ukoliko postoje sredstva za tu namjenu.  

„S obzirom na blizinu KŠC „Don Bosco” i budućeg objekata osnovne škole, nameće se pitanje potrebe za pješačkim prometnicama kao značajnim urbanim elementima ili se to može osigurati novoplaniranim prometnicama.“ Alternativnim saobraćajnim rješenjem se također rješava problem povezivanja postojeće i novoplanirane škole. Nova trasirana cesta, obilazi objekt nove škole tako da postojeća cesta koja predstavlja barijeru u smislu parternog povezivanja dvaju lokacija, se sada može u potpunosti pretvoriti u pješačku zonu.   

©Mladen Burazor

Urbanistički parametri, zelene površine i pješačke komunikacije

Na predmetnom lokalitetu je planirana izgradnja 27 stambenih zgrada spratnosti Po+P+4. Zgrade su dimenzionirane prema standardnim gabaritima za dvije lamele a u svakom ulazu sa nalaze po 3 stambene jedince po etaži. Prizemlje objekta se može koristiti kao poslovno ili kao garažni prostor ovisno o poziciji objekta na lokaciji. Planiran je dovoljan broj otvorenih parking mjesta kako za stanovnike novog naselja, tako i za posjetioce velikom parku. 

Alternativnim rješenjem su postignute znatne uštede u pogledu angažirane površine pod objektima i saobraćajnicama. Zelene površine sada na lokaciji imaju udjel od preko 52,8% što je višestuko više nego li je to traženo projektnim zadatkom. 

©Mladen Burazor

“Veliki gradovi moraju umjesto industrije obuhvaćati poljodjelstvo. Urbani seljak je društvena nužnost”. Veliki broj gradova u Europi, je posljednjih godina usvojio pristup zamjene dekorativnog zelenila sa poljoprivrednim kulturama. To također važi i za drveće koje ne donosi plod koje se sada zamjenjuje voćkama. Logika iza ovih aktivnosti je da, kad se već izdvajaju sredstva iz budžeta za održavanje zelenih površina, one imaju u upotrebnu vrijednost za stanovnike. Umjesto da komunalne službe troše novac na održavanje zelenih parcela, one se daju pod zakup korisnicima koji vode brigu o njima. Voćke, uz adekvatno održavanje, osim što ispunjavaju svoju primarnu zadaću, donose upotrebljiv plod na korist lokalnoj zajednici.

Alternativno rješenje predstavlja racionalni, argumentirani odgovor na zaključke Povjerenstva za odabir najboljeg natječajnog rješenja. Predloženi koncept, nudi drugačiju viziju urbanizacije Žepča koja počiva na inkluziji prirodnog i artificijenog okruženja. Ekonomska isplativost, kontrola troškova i etapnost građenje, su okosnice predloženog rješenja. Žepče, za razliku od većine gradova BiH u kojima se urbanističke intervencije svode na „plombiranje“ raspoloživih zelenih površina, ima jedinstvenu priliku da pokaže kako bi trebala da izgleda interakcija između izgrađenog i neizgrađenog prostora. 

Datum objavljivanja: 21.09.2017.