Specijalnu nagradu za realizaciju u inozemstvu, u sklopu izložbe Collegium Artisticum 2019, dobio je projekat Borderless House, realizacija iz 2018.godine, čiji su autori Selma Mašić i Sei Haganuma.
Projekt: Borderless House, Tokyo
Autor: Selma Mašić, Sei Haganuma
Saradnici: Takashi Nameda, Rei Murkoshi
Više o projektu možete pročitati u nastavku.
(Materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)
Komentar žirija: U projektu male urbane kuće, u gusto izgrađenom tkivu japanske prestonice, arhitekti vešto koriste njenu povoljnu ugaonu poziciju da jednostavnim sredstvima razviju zanimljiv odnos unutrašnjeg prostora sa javnim prostorom ulice. Skromne dimenzije parcele kao i namera da se prizemlje objekta ostavi potencijalno otvorenim za poslovnu namenu, doprinosi da se unutrašnjost kuće razvija po vertikali kao neprekinuti tok u kome se karakter ambijenata postepeno menja od onog izloženog, u bliskom kontaktu sa ulicom, do pojedinačnih intimnih kutaka u vrhu objekta. Kuća je izgrađena od prefabrikovanih drvenih panela originalno namenjenih brzoj izgradnji objekata privremenog smeštaja. Uz korišćenje ograničenog broja materijala u završnoj obradi enterijera i prozorskih otvora u celoj spratnoj visini, arhitekti postižu da se prostor kuće sagledava kao jedinstven, sa nijansiranim unutrašnjim ambijentima i raznovrsnim vizurama po visini i ka spolja, prema javnom prostoru grada. Upotreba prefabrikovanih elemenata za brzu izgradnju koji su kod ove kuće vizuelno i taktilno sveprisutni, doprinosi njenom specifičnom karakteru nenametljivog ali samosvojnog suseda sa bogatim unutrašnjim životom.
“Borderless House” je rezultat jedne vrlo neobične suradnje: Japanskog arhitekte i Bosanske arhitektice. Kuća je locirana u gusto izgrađenom urbanom području, sa veoma visokim i striktnim regulacijama za protivpožarnu zaštitu. Veličina parcele namijenjene za izgradnju objekta je bio jedan faktor materijalne prirode koji je uticao na konačni oblik kuće. To je ono što je u početku planiranja bila otežavajuća okolnost, a kasnije preraslo u nešto što sačinjava karakter ove kuće. Osim pomenutih fizičkih i zakonskih ograničenja koja su bez sumnje uticala na konačni ishod, postojale su i druge smjernice za dizajn o kojim su se oba autora složila:
- – Projektovanje koje nije podložno kompulzivnoj želji za udobnošću.
- – Iskren i jednostavan pristup pri odabiru materijala i kreiranju detalja
- – Odgovoriti na projektni zadatak tako što će novoizgrađeni objekat biti inkorporiran u urbanu cjelinu na način da se ostavi mogućnost interakcije sa javnim prostorom (ulicom).
Pomenute smjernice su vodile ka jednostavnom, pomalo primitivnom izgledu u pozitivnom smislu. U procesu projektovanja postalo je očigledno da će kuća biti kao jedna ljuska ili kutija koja će dati prostor svim funkcijama, izmjenama, životu i stvarima. Dakle, projekat nije predviđen da služi svrsi ostvarivanja nekog zamišljenog izgleda, kontrolisanog od strane arhitekte nego više kao suptilan prostor koji daje mogućnost različitim, neočekivanim promjenama da se dese u periodu od nekoliko decenija, koliko traje životni vijek jedne Japanske kuće.
Odabir konstrukcije i materijala je vrlo specifičan. Korišteni su prefabrikovani drveni paneli koji su nastali 2011 godine kao odgovor na potrebu za brzom izgradnjom privremenog smještaja za stanovnike Fukushime nakon velikog Tohoku cunamija i zemljotresa. Paneli su unaprijeđeni za upotrebu čak i u područjima gdje su zahtjevi za protivpožarnu zaštitu veoma strogi. U ovom projektu, po prvi put su korišteni isti paneli kako za zid tako i za podnu konstrukciju. Obzirom da se radi o prefabriciranim elementima, izgradnja osnovne konstrukcije kuće je trajala četiri dana.
Funkcionalna organizacija objekta je takva da se prostori gradijalno nižu u vertikalnom smislu od javnog ka privatnom (krećući se od prizemlja ka posljednjem spratu). Ovakva organizacija je ishod namjere da se ostavi mogućnost za interakciju na nivou ulice, što bi bilo u vidu kreiranja prostora prizemlja kao poslovnog prostora.
Jedna vrlo neobična okolnost u slučaju ovog projekta jeste ta da je jedan od autora, arhitektica u isto vrijeme i korisnik. To je možda i jedan od razloga zašto je ovaj projekat eksperimentalne prirode.