Hotel Internacional u Zenici © B.A.C.U., 2020.
Vijesti o investicijski ambicioznom preuređenju i dogradnji Hotela Internacional u Zenici nisu ništa novo na području bivše Jugoslavije. Živimo u vremenima kontinuirane sadašnjosti. Povijest se koristi samo kad ju treba zloupotrijebiti za političke manipulacije, a budućnost se mjeri isključivo u izbornim ciklusima. Tako je nakon dužeg postojanja u hibridu fragmenata izvornog stanja i provizornih preuređenja srušen je i ikonički Hotel Jugoslavija u Beogradu, dobra modernistička arhitektura na prekrasnom mjestu i s zanimljivom poviješću. Odsjeo sam tamo više puta u izvornim sobama koje su bile poput vremenskih kapsula i koje su eventualno mogle biti zanimljive gorljivim ljubiteljima vintage socijalističkog modernizma. Ali zgrada nisu samo zidovi: Hotel Jugoslavija udomio je brojne važne ljude i događaje, bio je ne samo spomenik arhitekture, nego čitave jedne epohe, jedne zemlje i jednog sustava koji su nestali i koji nemaju baštinike.
Na otoku Krku, veličanstveni kompleks Hotela Haludovo već više od dvadeset godina postaje ruina. Prije nekoliko dana razgovarao sam s ljubaznom Ruskinjom koja se ponudila pomoći: njen otac dobar je prijatelj oligarha Are Abramijana, današnjeg gospodara kompleksa. Aktualni renderning-prijedlog preuređenja Hotela Internacional u Zenici s dogradnjom koja je bitno veća od „originala“ je ustvari očekivana stvar. Sjajna kombinacija odlične arhitekture i povijesti sasvim je usporediva s Hotelom Jugoslavija, u mjerilu i značaju Zenice. Hotel Jugoslavija govorio je o geo-političkoj poziciji Jugoslavije, a po svom optimističnom i herojskom karakteru, Novi Beograd mogao se mjeriti s drugim ikoničnim projektima izgradnje države kroz urbanizam poput Brazilije. Hotel Haludovo govorio je o mogućnosti drugačijeg turizma, turizma koji je gradio palače za susret gostiju i domaćih premošćujući kulturne i socijalne razlike. Hotel Inernacional govori pak o uzbudljivom, ponekad i kontroverznom razviju Zenice baziranom na teškoj industriji. Grad, građani i industrija bili su blisko povezani, njihov odnos bio je pregledan, a izgrađen je jasan zajednički identitet. Interesi nisu uvijek bili identični, ali svi su dijelili aspiraciju i odgovornost za izgradnju bolje budućnosti. Kada sam odsjeo u Hotelu Internacional, još je bilo naznaka te svijesti o dugoj vezi grada i građana koja je u Hotelu Jugoslavija već bila nestala, a u Haludovo je postala nemoguća. U nekom neobičnom, pa i lijepom obratu, Hotel Internacional je svoje zadnje dane živio više kao gradska kuća nego hotel – gosti su bili dodatak lokalnim aktivnostima.
U vremenima nestanka budućnosti i bilo kakvog oblika zajedništva, diskusija oko Hotelu Internacional mogla bi se svesti primarno na kulturne argumente, no oni se sve češće i sve lakše dovode u pitanje. Kulturni značaj postao je primarno prepreka investicijskim ambicijama, „napretku“ (brzom obrtaju kapitala) koji i sami građani često prihvaćaju, pa branitelji kulture bivaju označeni kao nostalgičari, romantičari, kočničari… Aktualni prijedlog obnove i dogradnje Hotela Internacional je donekle neobičan, jer se predlaže neskladna i nepraktična kombinacija starog i novog, što uključuje i građenje na uskom slobodnom prostoru između postojeće zgrade i stadiona. Lakše bi bilo sve srušiti i graditi iznova. Možda su investitor i (ili) projektant ipak čuli nešto od razmjerno recentnih afirmacija moderne arhitekture i urbanizma Zenice. Ili prihvaćaju vrijednost zajedničkih uspomena? Možda je ovo pokušaj kompromisa? Ali arhitektura nije samo objekt za sebe, ona je i ambijent unutar kojega je smještena i za kojega je građena. Koncepcija hotela zasnivala se baš na slobodnom prostoru i na spektakularnoj konzoli u kojoj je bio smještena dvorana. A ambijent moderne Zenice preslikao se i na krasnu unutrašnjost hotela koja je bila poput interijerskog urbanizma, s raznim putanjama kretanja i međusobno isprepletenim sadržajima. Interijer je bio odlično izveden, onako kako se to danas više ne radi – da bi trajao. Dakle, kao grad, ne kao roba. Koncepcija hotela nije (samo) formalna odluka ili hir, to je stvaranje arhitektonske atrakcije derivirane iz urbanističke ideje. Izvorni Hotel Internacional moguć je samo u izvornom urbanizmu Zenice.
Može zvučati neobično u doba prebivanja u digitalnom i virtualnom svijetu, ali kroz arhitekturu se postavljaju standardi, budi ponos, jača samopouzdanje, ponekad upućuje i izazov… No, teško je očekivati da netko u Zenici, Bosni i Hercegovini ili Zapadnom Balkanu sačuva to mjesto koje je povezivalo bosanski industrijski grad s epicentrima globalnog modernizma. Zatvorimo li globalni krug, Hotel Internacional teško bi preživio u svom izvornom obliku i u kulturno i ekonomski puno bogatijim sredinama. (Upravo uz nevjerojatnu podršku Hrvatske gospodarske komore radimo na jednom još radikalnijem eksperimentu, no ako on uspije bit će to i svjetski rijedak primjer.)
Što učiniti u ovoj situaciji, kako se postaviti? Zdrav razum upućuje na urbanizam. Ekstremno povećanje gustoće na tom mjestu evidentno je izrazito problematično. Dva visoka volumena, jedan uz drugi bili bi prihvatljivi u sredinama gdje nema baš nikakvog prostora za gradnju i investicije, što u Zenici nije slučaj. Vjerojatno je investicijski zanimljiva blizina najavljenog nacionalnog stadiona, no niti to ne bi trebalo biti toliko presudno. Investitor se, možda uz pomoć projektanta, „zaigrao“. Kupio je zgradu koja je postala prepreka, pa sad želi graditi neboder na parkiralištu, a još bi nam se to moglo pokazati kao čuvanje arhitektonskog nasljeđa. Tom logikom, mnoga parkirališta i mnogi parkovi mogli bi postati meta. Jesu li već konzultirane urbanističke službe? Ako jesu i ako su ovaj prijedlog u bilo kom obliku odobrile, eto vam suučesnika.
Zenica se razvijala poštujući mjesto na kojem je smještena. Iz njenog urbanog naslijeđa vrijedi učiti o odličnom balansu izgrađenog, neizgrađenog i prirodnog. I ekološki, i socijalno i formalno, okosnica urbane strukture je centralni park oko kojeg se razvija grad. Ista logika balansa i uspostavljanja razumnog mjerila nastavlja se i u rasporedu kuća, parkova, prometne infrastrukture. Zahvaljujući tom balansu koji započinje od poštovanja rijeke, prirode i topografije, grad sa zastrašujuće velikom industrijom bio je i ostao mjesto u kojem se može dobro živjeti. Ovakve inicijative ekstremnog zgušnjavanja i gradnje tamo gdje to nema smisla idu protiv urbanističkog DNK grada, a upravo taj DNK omogućio je Zenici opstanak i razvoj. A u Hotelu Internacional je urbanizam Zenice dobio svoje arhitektonski osobito spektakularnu manifestaciju. I nije samo hotel „u problemu“, novi neboder potpuno zaklanja čitav blok, nimalo ne mareći za živote ljudi u njemu.
Prijedlozi poput ovog za obnovu i dogradnju Hotela Internacional simptom su bolesnog, super-privatnog i klijentelističkog društva. Cinici mogu reći: „ako se ova inicijativa spriječi, suzbit će se simptom, ne i sama bolest.“ No, grad je vrlo jasan iskaz naših kolektivnih aspiracija i mogućnosti za ih ostvarimo. Utoliko svaka bitka nije samo reakcija na pojedinačni simptom i pokušaj njegove sanacije, nego borba za očuvanje jasnih simbola dubinskog izlječenja, dakle ne borba (samo) za prošlost, nego za polaganje prava na budućnost.
Maroje Mrduljaš, Schiphol, 5.10.2025.
