Od početka 1993. godine do kraja 1995. godine bio sam zaposlenik firme RMK Inženjering Zenica gdje sam tokom rata u BiH imao takozvanu radnu obavezu. Kao glavni arhitekt bio sam zadužen da učestvujem u svim projektima od interesa za Kombinat. RMK Inženjering je kao i Željezara Zenica bio sastavni dio sistema Rudarsko-metalurškog kombinata. Reprezentativni hotel “Internacional” bio je u vlasništvu Željezare Zenica – dakle, i on je bio u sistemu RMK Zenica.
Tokom rata u hotelu “Internacional” bili su smješteni predstavnici mnogobrojnih međunarodnih organizacija kao što su Ujedinjene nacije i slično. To je, u tim teškim vremenima značilo veliki finansijski prihod za cijeli sistem RMK-a. Inače, sjajni hotel “Internacinal” za korisnike je imao jedan problem – nesrazmjer između broja hotelskih soba i javnih – zajedničkih prostora. U periodu najvećeg uspona RMK sistema to se nije postavljalo kao pitanje jer popularni “Inter” je trebao na neki način da reprezentatuje grad i Željezaru, tako da komercijalna strana nije bila u prvom planu.
Da bi se zadovoljio smještaj što većeg broja pripadnika međunarodnih organizacija u sistemu RMK razmišljalo se o proširenju hotelskog kapaciteta (soba), ali apsolutno nije dolazilo u pitanje bilo kakva intervencija u samom objektu hotela.
Pokušalo se sa otkupom stanova u susjednom stambenom objektu koji je naslonjen na hotel sa sjeveroistočne strane – to se pokazalo kao suviše složeno. Kao najbolja mogućnost prihvaćena je ideja o izgradnji depadansa hotela u relativnoj blizini “Internacinala”. Naravno, apsolutno se nije razmišljalo o izgradnji depadansa ispred samog hotela.
Građevinska linija objekta depadansa bila je udaljena više od pedeset metara od bočne sjeverozapadne građevinske linije postojećeg objekta hotela.
Jasno je da takva postavka depadansa ni na koji način ne ugrožava pogled na atraktivnu fasadu “Intera”. Objekat depadansa bio bi lociran na mjestu postojećih privatnih garaža, paralelno sa zgradom “Socijalnog”, kao zaseban, samostalan objekat. U to vrijeme niko nije razmišljao o proširenju stadiona “Bilino polje”, tako da perimetar postojećeg stadiona ne bi bio ugrožen.
Bilo je predviđeno da depadans ima samo četiri sprata – hotelske sobe bile bi orijentisane jednostrano – prema budućem trgu između hotela, stadiona, depadansa i stambenog objekta “male lamele”.
Urbanistička saglasnost pod brojem 07/24 364-348/94 izdata je na dan 28.12.1994. godine.
U članu 7. Urbanističke saglasnosti stoji da Rješenje o urbanističkoj saglasnosti prestaje da važi ako Investitor u roku od šest mjeseci ne podnese zahtjev za odobrenje za građenje. Željezara Zenica nikada nije podnijela zahtjev za odobrenje za građenje jer se situacija promijenila – predstavnici međunarodnih organizacija otkazali su korištenje prostora hotela, a interes za proširenje kapaciteta postao je upitan.
Dakle, po sili zakona Urbanistička saglasnost prestala je da važi.
Interesantno, 24.11.1997. godine Željezara se pismeno – zvanično odrekla Urbanitičke saglasnosti (što i nije bilo neophodno).
Inače, depadans hotela “Internacional” bio je planiran na parceli k.č. 863/5 čiji je vlasnik Grad Zenica, a ne na parceli 863/7 čiji je vlasnik bila Željezara Zenica.
P.S.
Idejno rješenje depadansa hotela “Internacional” rađen je 1994. godine tokom agresije na BiH.
RMK Inženjering više ne postoji, na žalost, nepoznato nam je šta se desilo sa njihovom arhivom, tako da do idejnog projekta ne možemo doći. Uostalom, sve se dešavalo prije više od trideset godina.
Zvjezdan Turkić, arhitekt
