VELUX Daylight Symposium
  • 2020-02-12
    • Autor: Vedina Babahmetović
    • Novosti

    VELUX osmi simpozijum o dnevnom svetlu (VELUX Daylight Symposium), koji se održava svake druge godine, međunarodno je priznat događaj koji se fokusira na istraživanje, obrazovanje, prakse i kreiranje dnevnog svjetla. Osmom simpozijumu, koji se održao u Parizu 9. oktobra 2019. godine, prisustvovale su i arhitekte iz naše zemlje, Miomirka Dragomirović Trbić (studio Polis Banja Luka), Vedina Babahmetović (studio Entasis, Zenica) i Amir Vuk (studio Zec, Sarajevo). (Hoćemo nešto slično i kod nas, op.ur.)

    Zenička arhitektica Vedina Babahmetović podijelila je s nama utiske o tom boravku.

    Crtice iz Pariza sa mirisom putera i pogledom u nebo

    Ovaj naslov najbolje definira utiske koji su vrlo prisutni nakon boravka na izvrsno organiziranoj VELUX konferenciji u Parizu ovog oktobra, gdje smo dvoje mojih kolega i ja bili učesnici i gosti VELUX BiH.

    Konferencija se održala jednog vrlo sunčanog dana, u kultnom LeCarreaudu Temple, negdje u Parizu. Kažem negdje, jer je ovo bila moja prva posjeta ovom gradu.

    Već izbor mjesta održavanja, industrijski objekat s početka 19-tog vijeka, iz perioda Napoleona III, njegova rafinirana metalna struktura sa krovnim osvjetljenjem te nevjerovatna enterijerska rekonstrukcija od prije pet godina, napravili su da ova bivša pijaca tekstila postane inspirativno i adekvatno mjesto za razna dešavanja.

    Visoki, osvijetljeni, otvoreni prostori auditoriuma, te zajednički prostori sa uvijek prisutnim staklenim plohama na krovu, bili su odličan uvod za skup čija je osnovna tema bila dnevno svjetlo.

    Izvrsni predavači –kolege iz cijelog svijeta iz poznatih studija, profesori sa priznatih fakulteta, sa različitih aspekata su skenirali probleme te svojim prijedlozima i realiziranim objektima, davali odgovore.

    Ne ulazeći u pojedinačne analize prezentacija, možemo slobodno reći da je svima zajednički fokus u kreiranju ljudskog okruženja maksimalno korištenje prirodnih datosti a to su prirodno svjetlo, prirodna ventilacija i prirodna vegetacija.

    Pokazani primjeri iz Kine, Francuske, Njemačke, USA, su bez sumnje pokazali da je to moguće i da je jedina opcija za budućnost. Ovakvi susreti su vrlo lijepi i zbog pauza, koje su kratke ali valjda zato te i dovode u brza upoznavanja sa ljudima, naravno, uz odličnu kafu i kroasane koji šire miris najljepšeg putera.

    I naravno, kao što sam rekla na početku da je to bila moja prva posjeta Parizu, bilo bi u najmanju ruku grijeh barem ne okrznuti pogledom Trijumfalnu kapiju, Ajfelov toranj, Pompidu Centar, Luvri njegovu Piramidu, Notr Dam, popiti kafu na Monmartru.

    I sve to u vrlo ograničenom vremenu, pješke gdje se moglo, jer jedino tako hvataš atmosferu i miris grada…

    Moj miris Pariza je miris putera koji se širio iz nebrojenih bistroa i poslastičarnica, pored kojih smo prolazili. I zato završavam ove crtice iz Pariza i dalje sa mirisom puterai pogledom u nebo.

    Podijeli

    Iz arhive