Grad Sarajevo, davno je prešao tačku u kojem mu je bila potrebna sveobuhvatna revitalizacija. Trenutno je kvaliteta života u gradu izuzetno niska, zahvaljujući lošem planiranju ili nedostatku bilo kakvog planiranja za koje su odgovorni svi nivoi vlasti od rata naovamo. Prilika za promjenu je bilo poslije rata ali su sve odreda propuštene. Od tada se grad razvija na divlje a parcijalni i nemušti pokušaji uređenja pojedinih površina imaju učinka otprilike koliko i čišćenje septičke jame koja se stalno puni, truleksom.
Ipak, od nečeg se mora početi pa smo ideju o pretvaranju Radićeve ulice u pješačku zonu dočekali sa oduševljenjem. To oduševljenje je zasad blago i oprezno a vjerujemo da ne moramo objašnjavati zašto, bilo kome ko zadnjih 20-ak godina živi u Bosni i Hercegovini.
Činjenica je da je Sarajevo taoc automobila. Kolapsom gradskog prevoza Sarajevo se pretvorilo u urbani pakao automobilskih gužvi i potpune nekulture vozača. Neradom policije sve javne površine u gradu postale su ad-hoc parking mjesta a prostor za pješake je potpuno izgubljen. Za najranjivije skupine: starije osobe, djecu i osobe sa invaliditetom, Sarajevo je neprijateljski grad. Rampe za invalide, postavljene na svakom pješačkom prelazu postale su mjesta koja umjesto njih, automobili koriste kako bi se popeli na trotoar i parkirali se preko staze za slijepa i slabovidna lica.
U takvom okruženju, zatvaranje jedne ulice za kolski promet i pretvaranje u pješačku oazu u centru sigurno je hrabra ideja koja će nesumnjivo naići i na kritike. Trend otežavanja pristupa strogom gradskom centru automobilima u Europi već odavno nije neka vijest a zatvaranje Radićeve je sigurno dobar korak u tom smjeru. Ipak, paralelno s tom mjerom, potrebno je provoditi i druge mjere, kako građanima, a posebno stanarima ulice, život ne bi postao otežan. Ključ problema, naravno, leži u kvalitetnom i lako dostupnom javnom gradskom prevozu, najvažnijem alatu kojim je moguće riješiti prometne gužve u Sarajevu.
Općina Centar je tijekom Sarajevo Film Festivala stoga pokušala probno zatvoriti ulicu te paralelno s tim organizirati participativni proces u kojem građani učestvuju u donošenju odluka o upotrebi javnog prostora. Takav pristup pokazao se iz niza primjera koje smo i na stranicama aabh.ba često pominjali, izrazito uspješan. Urban LAB – Radićeva u tom smislu bio je svojevrsni mali festival urbanog planiranja koji je uz pomoć UNDP i male (ali bitne) asistencije AABiH svojom izvedbom unio jednu novinu u promišljanje javnog prostora u BiH. Tijekom dva dana, posjetitelji su na malom stageu mogli vidjeti predavanja urbaniste Dana Hilla, domaćih Normal arhitektura (Emir Salkić), Rolanda Krebsa iz austrijskog studija „Superwien“ i prezentaciju AABH. Na predavanjima su pokazani uspješni primjeri revitalizacija i intervencija u urbanom prostoru a sve u cilju poticanja i davanja ideja građanima kako bi se i oni uključili u proces. U tu svrhu, općina je pripremila ilustrirani prikaz Radićeve ulice na koji su se mogli nacrtati ili dopisati razni sadržaji i ideje. Papir sa prikazom se onda ubacivao u kutiju a rezultati tog eksperimenta su tu pred vama. Iako je očigledno da građani još uvijek nisu navikli na ovakav pristup, odziv i date ideje su bile iznad očekivanja i što je vrlo zanimljivo, vrlo konzistentne.
Kao što se to moglo i očekivati, većina prijedloga podržala je djelomično ili potpuno zatvaranje Radićeve ulice za automobilski promet. Iz prijedloga je vidljivo da građanima izrazito nedostaje zelenih površina, dječijih igrališta i mirnijih kutaka za relaksaciju. Sve su to prijedlozi koji sigurno neće iznenaditi nikoga ko je proveo u Sarajevu više od 5 minuta.
Zelenilo je dominiralo kao prijedlog, direktno se spominjući se u cca 50% prijedloga u formi parka, drvoreda ili cvijetnjaka. Iz prijedloga građana, očigledan je i nedostatak dječjih igrališta koja su drugi najčešći prijedlog.
Veliki broj ideja mogao bi se svrstati u grupu sadržaja kojima se aktivira javni prostor bilo da su to ljetne bašte i cafei, paviljoni za izložbe, pozornice za javne događaje ili sportska igrališta. Radićeva ulica je zaista slabo osvijetljena tako da ne čudi ni velik broj komentara u kojima se spominje nova rasvjeta. Nedostatak urbanog mobilijara očit je u cijelom gradu tako da ni njegovo često spominjanje ne čudi. Jedna od zanimljivijih ideja su bile natkrivanje dijela ulice, bilo šatorskom konstrukcijom, bilo kolonadom koja bi bila izgrađena uz objekte.
Tematski, dosta prijedloga nadovezalo za već definirane sadržaje u Radićevoj i bližoj okolici zamišljajući ulicu koja što zbog buybooka, što zbog blizine ALU ima jasnu boemsku, opuštenu atmosferu. Radićeva ulica jeste logičan nastavak mosta ispred Akademije Likovnih Umjetnosti tako da sigurno rješenje treba tražiti u tom smjeru.
Bar jedan građanin u Radićevoj ulici želi vidjeti raketu, vodeno čudovište, nešto što liči na crva iz Dunea i totem ptice grabežljivice. Iako je u uredništvu entuzijazam za ovu ideju velik, takvi sadržaji nisu predviđeni regulacionim planom pa ćemo ih morati ostaviti za neka bolja vremena ili drugu lokaciju.
Iz prijedloga je također vidljivo da je potrebno obratiti pažnju i na kvalitet života stanara same ulice jer nisu svi bili oduševljeni bukom koju je festival prouzrokovao. Imajući u vidu nestabilnost političkih tokova u kantonu, ideja o pješačkoj zoni može se nestručnom izvedbom zloupotrijebiti. Ugostiteljski objekti, čija je tendencija u cijelom gradu nekontrolirano širenje i zauzimanje javnog prostora potencijalno bi mogli prostor pretvoriti u drugu ulicu Zelenih Beretki što sigurno ne bi odgovaralo stanarima. Općina stoga treba djelovati čvrsto i odlučno a samo rješenje za ulicu u sebi sadržavati set čvrsto definiranih granica.
U prilogu možete vidjeti i galeriju sa svim dostavljenim prijedlozima.
