U potrazi za Renzom (Pianom) 22 – bonus
  • 2017-07-17
    • Autor: Muhamed Kafedžić Muha
    • Novosti


    Autor: Muhamed Kafedžić Muha

    Torino di Sangro

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    Da malo odmorimo od Japana, a i da ne bude „muha samo Japan ovo, ono“ sljedeća dva članaka su o Italiji i jednoj street art radionici koju sam radio tamo, ne tako davno, prošli mjesec. Odmah da se razumijemo, a do sad je trebalo bit i jasno, o Renzu neće biti ni govora 🙂

    Helem imam ja dvojcu havera Italijana, Maria i Giorgia, za koje vjerujem da su mi stariji braća i koji su mi pomogli da pokrenem serijal murala pod nazivom „100 Velikih talasa“. Barem jednom mjesečno se okupimo oko Skypea na kafu, Giorgio u Italiji, Mario u BL i ja u Sa, pa proćaskamo – šta ima, šta nema i ´oćel´ bit šta, kako žina i kako dica. Ovu tradiciju smo održavali i dok sam bio u Tokiju. I tako u martu pod ´oćel´ bit šta ispade da će bit nešto u julu u Torinu di Sangru ako imam vremena i jesam li za. A đe da nisam, otkako sam se vratio iz Tokija uglavnom sjedim u kući  i buljim u monitor ne bili mi se kakva budućnost ukazala. I tako u maju stiže email, kaže pozvani ste na street art radionicu u Torinu di Sangru, u junu, bil’ bio koordinator radionice, odlična ekipa je u tvojoj grupi. ´Oću. U ekipi Dejan Mijatović – Redži (behance.net/DejanM) moj haver iz BL, ilustrator i budući gospodar svemira, Polina Stoyanova (joiyaa.tumblr.com), vizuelni umjetnik iz Sofije, Bugarska, znam je sa prijašnjih projekata, razvaljuje, i Anelia Pashova (behance.net/anelia_illustration) isto iz Sofije, nju ne znam, ona je nova, ali čini se po radovima koji su na internetu da zna šta radi. Znači easy going. Obezbjedi što treba, pokaži gdje treba, navij i pusti da rade. Onda udri svoje. Helem tako i bi.

    Ovo nije prvi put da idem u Torino di Sangro, već drugi. Inače Mario i Giorgio vode organizaciju  ARCI Nuova Associazione, Circolo Territoriale Chieti tako da su projekti u Italiji vezani za kanton Chieti u entitetu Abruzzo. Ono, mi mislimo da samo kod nas korupcija i sjebano uređenje zemlje, to su ba Italijani izmislili prije 2000 godina i doveli do savršenstva. Onaj ko ne zna, u Italiji je teška bedara, sjeverna Italija ima nešto para i fenseraja, njih zovu njemački Italijani, onda kako ideš južnije to je tužnije. Regija Marche npr. je bila poznata po porodičnim firmama ali su dicu poslali u Ameriku da se obrazuju, ovi su se tamo Trumpizirali, prodali firme Tajlanđanima i Kinezima i sad putuju po svijetu kao bogataška trulež. Naravski, Tajlanđanima i Kinezima su trebala samo imena brendova, a ne firme, tako da su proizvodnju sveli na minimum, a gdje su mogli doveli su i svoje radnike, pa je tako prije 10 godina krenu taj krah italijanske privrede. Abruzzo je sljedeća regija, vinogradi, poljoprivreda, nisam siguran jel Sting ima ovde ili u Mache imanje. Mali gradovi na okolnim brežuljcima ispod kojih su polja žita, suncokreta, vinograda i maslinjaka, pa morska obala. Ovo je proizvod godina kada su ih Turski pirati „raidali“ jednom do dva puta godišnje. Znate zašto pljujete 3 puta kad vam pređe crna mačka put, e pa zbog toga. U Italiji/Evropi nije bilo crnih mačaka, one su se nalazile na turskim brodovima, i ako se pojave u nekom selu ili gradiću u Italiji to je značilo da su se đavoli iskrcali negdje u blizini. Kako se ide prema Bariju to je veća bedara, a ispod Barija se već sad može reći da je to Afrika, a ne Italija. Da ne bi ko rek’o da sam rasista (I am a blackstar), ovo sam parafraziro izbjeglicu iz Afrike koji, kad su ga pitali šta radi u Italiji, je rekao, još uvijek bježim iz Afrike. E toliko o bedari, a sad o finim stvarima. Dakle Chieti/Abruzzo je predivna regija sa morskom obalom i planinama od preko 2,5 km visine. Mene podsjeća na Gradačac samo što nema more. Morsku obalu krase trabocco-a, drvene skalamerije za pasivno hvatanje ribe. Helem mreža se zabaci u more tako da prati vodenu struju, riba uleti u mrežu, ti svratiš, pogledaš imal´ ribe, ako ima, imaš svježu ribu za ručak 🙂 Gradovi su manji, obično u sklopu neke tvrđavice, ljudi imaju stoljetno iskustvo u cooliranju, sve se svodi na kafa, ručak, kunjanje. Kad treba upregne se da se nešto uradi, ali se i dalje vodi računa da se ima vremena za kafa ručak, kunjanje. Pa tako i Torino di Sangro ili ti Turin na rijeci, je mali gradić, u kojem kad dva puta odeš u istu kafanu, treći put ne trebaš ni naručiti, samo će ti donijeti, i već te svi znaju, tko si, što si i zašto si. Moja želja je da živim u Japanu, a „dumrem“ u Abruzzou, možda čak u Torinu di Sangru. Inače ovu regiju stalno drmaju zemljotresi, tako da neću biti daleko od Japana. Izvinjavam se al ja ne pušim Šantićevo „Ostajte ovde“, meni je to čisti nacionalizam, primjenjiv za bilo koji nacionalizam na svijetu:

    Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba

    neće vas grijat k´o što ovo grije.

    Grki su tamo zalogaji – „onigirija“ (pizze, jiaozija, umetni šta želiš) ,

    gdje svoga nema i gdje brata nije.

    Kontaš? Idi ba, vidi koga tamo ima, može li se šta, pa ako ti se ne svidi i baš ti budu gorki zalogaji hljeba, a ti se u svoju rupu vrati. Ali ostat u rupi i nemat hljeba ili jesti gorak hljeb i vikat kako je super, nekom drugom brate.

    pS. Na fotkama je ovaj moj haver iz BL, Dejan, on je rojen da mu bude lipo.

    U sljedećem tekstu o radionici i tako to. O Japanu tek u septembru.

    | Fotografije |


    Datum objavljivanja: 17.07.2017.

    Podijeli

    Iz arhive