U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati. Čitamo se i sljedećeg ponedjeljka…
http://muhaonline.com/

Ultraman, prađed od Power Rangersa

©Muhamed Kafedžić Muha

Ponovo peti dan u Tokiju. Upisali smo sina u školu, izašli da uživamo u hanamiju u Soshigaya parku i onda, kao da nam dan nije nimalo bio ispunjen, odlučimo se da prošetamo do stanice Soshigaya Okura. To znači da ćemo proći kroz Soshigayu, jedno 30 minuta laganog hoda, okruženi malim kućicama i kojom omanjom stambenom zgradom. Uglavnom, smjenjuju se kućice različitih arhitektonskih korijenja – od skandinavskih i holandskih, do naravno, japanskih. Ispred nekih garaža dva Mercedesa ili BMW-a, ali uglavnom, ono što primjećujem da i ako neki imaju auto ili dva, uglavnom ta auta stoje i ne koriste se za odlazak na posao. Svi koriste biciklo, kojim odu do obližnje stanice, parkiraju biciklo i uzmu voz. Očigledno je da je posjedovanje evropskog auta neki oblik iskazivanja statusa, međutim, može biti i neki lični hir. U svakom slučaju, vrlo malo sam primijetio da se ljudi razmeću. Ono što nam je bilo zapalo u oči jeste malo lokalno groblje. Nišani drugačiji od naših, ali u osnovi groblje kao groblje, lako ga prepoznati. Ono što iskače su male Jizo Bosatsu ili Ksitigarbha Bodhisattva skulpture, zaštitnici putnika i djece. Jizo statue ćete naći svugdje u Japanu, najčešće pokraj puta ili u blizini hramova. One vam na neki način govore da ste na pravom putu, da napravite predah i da nastavite dalje. Obično muškarci ostavljaju razne poklone pokraj – sake ili nigiri, međutim, obično ih oblače žene. Postoje dva razloga za ovo, prvi je molitva za djecu izgubljenu sponatnim pobačajem, i djecu koja su umrla, a drugi je za zaštitu trudnice i njenog ploda. Obično su to ručno ispletene kapice crvene boje; crvena boja daje snagu maloj djeci, te različiti siperci i dekice. Iskreno, nema nekih pravila; nekad je tu odjeća koju su roditelji kupili svom djetetu ili igračke. Ponekad pokraj Jizo statue stoje male hrpice naslaganog kamenja – to je zbog uvjerenja da su duše prerano umrle djece u limbu gdje prave hrpice kamenja koje bi trebale da daju stabilnost i snagu njihovim roditeljima, a koje opet demoni uništavaju kad oni spavaju, pa im tako na ovaj način roditelji pomažu. Ovim putem daje se mogućnost roditeljima koje su  iskusili bol pobačaja ili gubitka bebe, da se povežu sa svojim bolom. Kada je više statua zajedno, obično pokraj starog groblja, onda one svjedoče o generacijama koji su tu živjele i umrle, a na ovaj način njihov duh nije zaboravljen te je i dalje prisutan. 

Nešto dalje nailazimo na kućicu na kojoj stoji mali natpis „Nek’ mir prevlada svijetom“. Na nas djeluje kao neki pojačivač ili potvrđivač mira koji osjećamo u sebi i oko sebe. Kao neki znak da stanemo i da saberemo razne detalje kolje smo vidjeli, sitne ukrase na kućama, bašte ili male aranžirane vrtove, talijansku Vespu i Fiću, i pretvorimo to u duboke utiske koje brišu godine naslaganog straha od života u ludnici koju zovemo Bosnom i Hercegovinom.

Ulazimo u Ultraman market, negdje na polovini Ultra North Street-a. Ultraman je originalni superheroj Japana. Originalna serija se počela emitovati 1967. pod nazivom Ultraman: Fantasy, serija sa specijalnim efektima (Ultraman: A Special Effects Fantasy Series) i prva je serija gdje se pojavljuju ogromna čudovišta (kaiju) i super heroj koji može narasti do njihove veličine i boriti se protiv njih. Skoro svaka generacija ima svog Ultraman heroja, jer serijal traje do dana današnjeg. Meni se iskreno najviše svidjela manga koja je krenula ove godine i na neki način je rip-off Iron Mana, pod nazivom Ultarman, koja je direktni nastavak originalnog serijala i gdje sin od prvog Ultramana, nasljeđuje neke od njegovih moći, ali zbog nemogućnosti da se transformiše, kreira Ultraman odijelo. Odmah da znate, Marvelovi heroji uopšte nisu popularni u Japanu za razliku od Disney, Pixar i Star Wars likova.

Ono što sigurno ne znate, jeste, da u Japanu ulice nemaju nazive kao kod nas. Pokušat ću objasniti kako adrese funkcionišu u Japanu na primjeru moje adrese.

157-0065 Tokyo-to, Setagaya-ku, Kamisohsigaya 4 choume, 24-1+broj stana i sprat

Znači, prvo ide poštanski kod, pa u našem slučaju Tokijo-Metropolis (u drugim slučajevima je prefektura), Setagaya-grad, Kami-soshigaya (opština, doslovan prevod Sjeverna Soshigaya, prije bilo selo sjeverno od Soshigaye) oblast 4, blok 24, zgrada 1. Zbog ovog načina adresiranja obično svaki stambeni blok ili stambena zgrada ima svoj naziv, jednostavno, da bi se ljudi lakše orjentisali. Pa tako naziv Ultra North Street nije službeni naziv ulice već predstavlja ulicu sjeverno od Soshigaya Okura stanice, koja je oficijelno dio Ultraman bazara. Zajedno sa Ultra South Street čini najdužu ulicu/bazar u Tokiju. Prvo što vidim su brendirane bandere u obliku očiju Ultramana. Skoro svaka u sebi sadrži jednu sličicu iz neke od važnijih borbi protiv glavnih monstruma iz serije. Pokraj su odmah dvije izuzetno važne zgrade. Prvo je prodavnica i videoteka Tsutaya, gdje se mogu kupiti i iznajmiti CD-ovi, DVD-ovi, BluRay-evi i mange. U Japanu je rentanje sasvim uobičajno i vrlo mali broj ljudi se odlučuje za korištenje streaming servisa. Postoji generalno nepovjerenje prema plaćanju putem interneta, ali o tome ću neki drugi put. Preko puta nje je Dorama, prodavnica video igrica i mangi, novih i polovnih. Ovo mi je glavna prodavnica za kupovinu igrica. Na primjer, nova igrica je skoro 100KM, međutim polovna može biti i 10KM što je faktički džaba u Japanu. Ono što je najinteresantnije jeste da većina polovnih igrica dođe sa neiskorištenim DLC kodovima. Dorama je čak jeftinija od Book-Off prodavnica, pa tako 5 polovnih mangi dobijete za 6,5KM dok je nova 1 manga 5KM. Tsutaya je fensi u poređenju sa Doramom ali njihov prihod prvenstveno ide od iznajmljivanja, tako da sve daleko bolje izgleda, a polovne stvari ustavari dolaze direktno iz Tsutaye.

Čitava ulica sadrži raznorazne prodavnice i restorane i veoma je prometna. Nas je najviše podsjećala na promenade na moru pa smo je prozvali – korzo.  Ili ćemo na korzo na sladoled ili na Sengawa stanicu na kafu. 🙂

Dolazimo do statue Ultramana, pokraj je policijska stanica – koban i najbesmisleniji oblik kladionice – Mitsobushi pachinko slot. U Soshigayi je bila stacionirana produkcijska kuća i studio Tsuburaya od 1963. – 2006. Da bi se odužili zajednici, što je uobičajeno za bilo kakve veće kompanije da se oduže ili da urade nešto za zajednicu u kojoj posluju, formirali su Ultraman Market i brendirali tri ulice sa Ultraman likovima. Odmah da se razumijemo, Soshigaya Okura nije jedna od glavnih stanica na Odakyu liniji, već je prva veća do nje, Seijo Gakuen Mae na kojoj se nalazi shopping centar sa Odakyu OX marketom. Tako da trebate preći na lokalni voz da bi došli na Soshigayu Okuru, koja je isto tako brendirana sa Ultraman likovima. Pored ovoga organizuju se i festivali na kojima se možete i pozdraviti sa svojim najdražim Ultramanom. U blizini stanice je i oficijelni Ultraman caffe. Tako se na ovaj način oživljava i podstiče ekonomija u Soshigayi. Idemo lagano prema Sengawa rijeci da prošetamo do kuće, na izlazu iz marketa pozdravlja nas Ultraman koji leti iznad nas. Pitam se šta je meni Gavrilo Princip, Valter, ili neka druga bista koja se po potrebi postavi i ukloni  ovisno o vladajućem režimu? Za Ultramena znam, on mi je korzo. 🙂
Lagani šetanjac rijekom, jedno kilometar i po do kuće, na redu je yozakura (noćno posmatranje sakure).

U sljedećem broju čitajte „Život u Soshigayi “ – još malih parkova i hramova iz komšiluka.

| Fotografije |