U POTRAZI ZA ANDOM 4
  • 2016-10-30
    • Autor: Muhamed Kafedžić Muha
    • Novosti

    U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati. Čitamo se i sljedećeg ponedjeljka…
    http://muhaonline.com/

    Autor: Muhamed Kafedžić Muha

    Toto, WC šolja koja ti je jaran

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    Ovaj članak ne pišem pri… nešto, nešto… jer sam bolestan, na antibioticima i ubojicama bola (zar ne zvuči super prevod za pain killers). Helem, ne merem ni gledat u monitor jer me ubiše sinusi, jer je počela usrana jesen Saraj´va. Tokisična isparenja iz Miljacke u kombinaciji sa loženjem starih ormara, plastičnog otpada i svega gorivoga da bi se uš’ćarilo na grijanju, nekako mi ne godi ni plućima ni sinusima. Iskreno, ovo zagađenje u Saraj’vu od domaćih govana me podsjeća na sritno djetinjstvo u Zen´ci, dok je još Željezara radila punom parom, i koje mi je dalo hronične upale pluća i sinusa. Ah ta stara dobra vremena „kada sve je bilo more, onog časa kad si stvoren, kad je svijet još bio mlad“. ZOO!

    Skoro svaki drugi dan za doručak sam sprema’ dici jaje sa hrenovkama. Ujutro bih odletio do prodavnice i uzeo kesicu Chibi Maruko-chan i Tako-san hrenovki, i svježa jaja. Ono što mi je fascinantno kod ovih hrenovki, a općenito u japanskoj kuhinji jest koliko se pridaje pažnja izgledu hrane. Ukus je skoro nevažan. Tako-san je naziv za hrenovke koje kad se isprže izgledaju kao mali oktopodi (tako po japanski). Isto tako imaju i male hrenovke krabice, ne znam kako hin zovu. U svakom slučaju, ovako se hrenovke mogu pripremiti i u Bosni, treba samo malo više vremena da se izrežu i to je sve. Usputno Chibi Maruko-chan (mala Maruko) sa Anpanmanom i Doraemanom čini osnovu ranog djetinjstva svakog djeteta u Japanu. Prvo ide Anpanman koji je za djecu do recimo 5 godina, pa Doraemon, pa Maruko-chan, recimo za djecu od 10-12 godina, i tako možete prepoznati za koji su uzrast proizvodi za djecu. Moji klinci su na prelazu između Anpanmana i Doraemona, nažalost niti jedan od ovih likova ne nalazi se na kesicama za hrenovke. Ja sam uzimao Maruko-chan hrenovke, jer kad sam par puta eksperimentisao, npr. uzmem drugu kesicu do ovih hrenovki u frižideru gdje su sve hrenovke i kobasice i na sveopšte iznenađenje kompletne famalije otkrijem da sam kupio male hrenovke od sira koje se serviraju kao meze uz pivo 🙂

    I k´o što reče moj rahmetli tetak treće koljeno sa mamine strane:“ Sad kad sam hapkio, sad bi malo kakio“ dođe red da se nešto kaže i o svetim prostorijama u koje i car ide pješke. Jer moraš bit´ car da autom ideš u dnevnu ili spavaću sobu. Dakle, japanska banja je podijeljena na tri dijela, ulazni prostor u kojem je lavabo i mašina za veš (a koji može sadržavati i sušilicu iznad mašine), i dvije prostorije od kojih je jedna za tuširanje/banjanje/kupanje/chillout i jedna za snijeti jaje. Podijeljena je tako da troje ljudi može neometano da koristi banju za tri različite stvari ili čet’ri ako još neko uđe da stavi veš da se pere. Prostorija sa toaletnom školjkom je najmanja. Sama toaletna školjka koristi anti-ciklonski vrtlog za puštanje vode i čišćenje školjke. Znači, nema onih mrtvih skrivenih dijelova k’o na našim školjkama koje su jedino na TV reklamama čiste kad ih neki depresivni patak poliže da bi izvršio samoubistvo trovanjem. Druga super stvar je, da bi odmah iskoristili otpadnu vodu, vodokotlić u nekim slučajevima je i lavabo za pranje ruku. Al ubjedljivo najveći hit je ウォシュレット (woshuretto ili ti washlet na engleskom) koje bi mi preveli kao električni bide. Ja nažalost nisam imao ovu predivnu napravu iz budućnosti i kupio bi je prije nego neki najnoviji smart phone. Kao stari wc manijak iskoristio sam priliku da isprobam ovo čudo u svim prilikama i najbolje opremljene verzije su bile u toaletima velikih porodičnih shopping centara. Prvo, kad podignete poklopac, grijači automatski zagriju dasku na malo višu temperaturu od temperature tijela, tako da nema šanse da vas presječe i da vas nađu mrtvog usranog i ukočenog na wc šolji, ili ne do matrix nikom da pokrenu se trudovi u trudnice zato što je na ledenu dasku sjela, pa se beba ritnula i nogom vodenjak probila. Smjestite svoje kraljevsko dupe i spustite desnu ruku na kontrolni pult k´o kapetan svemirskog broda Enterprise. Ako ste sjeli da se riješite klingonskog mutanta koji se bat’lethom zakačio za stjenku vašeg debelog crijeveta te zajedno urlate ufaćeni u ovom klinču, tu je dugme da pojačate muziku u toaletu i dugme za parfem da prekrije miris krvi i poderanog mesa u kombinaciji sa nuklearnim otpadom. Ako ste dama koja je sjela da napravi doprinos rijekama i morima planete Zemlje, tu je dugme za zvuk vodopada koji će da vas inspiriše da vaš doprinos bude obilat. Helem, žene u Japanu nalaze da je bacanje piša jako grozna stvar te imaju velike problem sa istim. Nakon obavljena šejtanska posla slijedi masaža mlazom mlake vodice po izabranom dijelu tijela. Dakle, imate na raspolaganju dvije opcije, radosno prskanje po genitalijama ili laserski precizni mlaz čišćenje smeđeg oka. Pritiskom na dugme mala cjevčica izađe iz ježeve kućice i naštima se za odabranu opciju. Za obe možete odabrati toplotu i jačinu mlaza. Ako imate šumu Striborovu i znate da se nečist teško odvaja od vas, navijete mlaz na najjače, i znate da djeluje jer vam titra kapak lijevog oka. Nakon ovog duboko-prosvjetljujućeg i samo-otkrivajućeg iskustva, spustite poklopac i šolja automatski očisti cjevčicu za pranje nečisti, pojača muziku i pusti vodu. Kao bonus svaki wc je opremljen sjedalom za dijete, da bi jadno prisustvovalo ovom rasterećenju od ovozemaljske muke. BTW imaju i čučavci u Japanu i starije domicilno stanovništvo ih mnogo štuje i preferira. Ja iskreno nisam imao prilika da ih isprobam. A sad banja. Dakle prva stvar, u banji se tuširate i tek nakon tuširanja se banjate u toploj vodi u kadi. Naprimjer, perete suđe kasno naveče i nešto su vas krsta ufatila, pritisnete dugme na tasteru u kuhinji, i vaša kada se automtski počinje puniti vodom. Kad se napuni, zvono se oglasi da je kada puna, skinete pregaču, uzmete vodootporni bluetooth zvučnik, pustite KLF Chill Out i zaputite se u pravcu banje. Uđete goli u banju, zatvorite vrata za sobom, ubacite jednu tabletu ezoterične mirišljave soli u kadu i poklopite je, počinje igranka. Helem, u banji doslovno možete špricati vodom gdjegod hoćete. Ja sam prvo pošprico ogledalo, pa onda do vrha plafona, a onda i plafon i konto da me mati sada vidi ubila bi me na licu mjesta. Prvih par kupanja su se svodila na i iživljavanje i špricanje vode svuda živo za svaki put koji mi je rekla „Pazi kako špricaš tušem, svu si mi banju smočio!“ Nakon tuširanja, otklopite kadu, lagano se smjestite i chill out. Ovako može i neko drugi iskoristiti vodu iza vas, a u nekim banjama, kada je povezana sa mašinom za veš te se ista voda iskoristi za pred pranje veša. Odmah da vam kažem da, i ako na prvi pogled zvuči da se Japanci rasipaju vodom, odmah da znate da su najskuplji računi prvo reciklaža otpadne vode pa voda. Zbog toga mnogi koriste blagodeti onsena (japanskih kupatila), al o tome tek za par mjeseci kad dođe na red.

    U sljedećem broju čitajte „Care Akihito mi ti se kunemo“ – o japanskoj osnovnoj školi, upisu u istu i prvom danu škole.

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    ©Muhamed Kafedžić Muha

    Podijeli

    Iz arhive