U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati (ili nekim drugim danom). Čitamo se i uskoro…
http://muhaonline.com/
Autor: Muhamed Kafedžić Muha
Autohtoni tokijski Bišćani
Gledam ove fotke i nije mi jasno što stalno nešto bakrimo i što je puno ljudi svuda. I onda skontam da je Golden Week ili ti Zlatna Hefta/Tjedan/Sedmica (da me svi pakaši razumiju). Znate ono kako Japanci puno rade, pa su tako škole i fakulteti počeli da rade 6. il´ 10. aprila, a bila je i sakura, išlo se na hanami, pa opala sakura pa počele kiše, elem crno brate, samo što nije. Japanci ti povežu 6-7 dana sa raznoraznim praznicima i slavama, ono k´o Srbi u januaru i naprave sebi manji, plaćeni godišnji odmor. Počinje 29. aprila sa Danom raznoraznih mrtvih careva i završava 5. maja na Dan dice. Koliko im je super ova sedmica govori podatak da daleko više ljudi putuje u Japanu na ovu sedmicu nego u sezoni godišnjih odmora ili ti augustu. E sad, ako mislite da je ovo jedini fol postoji serija praznika i slava koji su datumima naštimani da padaju u ponedjeljak, te se ovi praznici nazivaju Happy Monday System ili ti na japanskom Happī Mandē Seido. Tako da skoro u svakom mjesecu imaju ti produženi vikendi. Što ti je država, tjeraju ljude da odmaraju. Meni najdraži od ovi ponedjeljaka je Keirō no Hi i Dan u čast starohana. Na ovaj dan svi koji napune 100. godinu života te godine dobiju srebrni sakazuki (plitka šolja za sake) od vlade. Pošto sad u prosjeku preko 20 000 Japanaca napuni 100 godinu godišnje, a recimo, predviđanja za 2018. godinu da će taj broj biti oko 39 000, a 90-godišnjaka oko 2 miliona, moraju promijeniti ovu tradiciju sa nekim jeftinijim poklonom ili samo pismom. Mislim da će uskoro ovi što napune 18 dobiti srebrni sakazuki, jer ih nema puno.
Helem danas se idemo naći sa pravom rajom, porodicom autohtonih tokijskih Bišćana. I to u Shingawa akvariju. Spojio nas zajednički kega iz Buybooka, a priča se da smo đuvegija i ja 96-98 pili u Buybooku i Zvonu, ali pošto sam ja tad štovao Tricky-evo pravilo „I drink till I'm drunk and I smoke till I'm senseless“, ja se toga uopšte ne sjećam. Otprilike sve gluposti koje sam napravio u srednjoj školi i prve 3 godine Likovne akademije znam iz priča verified svjedoka.
Da samo malo opišem naš put do tamo. Dakle sjest´ ćemo na Odakyu liniju na semi-express koji će prerasti u metro Chiyoda linije. Izađemo na Harajuki i pređemo na Yamanote line. Ovo smo uradili da bi izbjegli Shinjuku i Shibuya stanicu, a onda ćemo na Shingawa stanici preći na Keikyu line. Otprilike jedno sat i 20 minuta vožnje ili otprilike 24 pređene stanice, pa onda izađemo na Omorikaigan stanici. Pomalo zvuči zastrašujuće, ali se čovjek vrlo brzo navikne na ovakav transport, jer je jednostavno dobar i tačan. Na primjer, mene istravi sama ideja da bih recimo morao oplest rutu tramvajem u Sarajevu od Baščaršije do Ilidže, a sad bih potpisao da mjesec dana živim u japanskim vozovima. Na izlazu iz stanice stoji tabla sa natpisom Shingawa Aquarium te mapom kako do njega doći. Shingawa akvarij se nalazi u sklopu Shinagawa Ward Residents’ Park-a, pa hajmo malo pričati k´o Matematičar iz Malog princa: površina 127 419 m², podijeljena na trešnjinu plazu, šumu, sportski centar, šetalište, dječja igrališta, te bejzbol stadion, teniski teren, bazen za plivanje, livada za dnevno kampiranje, potok, šetalište kraj morske obale, te vještačko jezero od slane vode od nekih 10 000 m² koje su napravili zatvaranjem Katsushima kanala te se ovo jezero zove Katsushima more. Ovaj dio Tokija je u blizini Odaibe i skoro sva zemlja ovdje je ustvari nastala od nasipa u Tokijo zaljevu. Još malo brojeva – posađeno je u parku 300 borova, 130 šljiva, 400 japanskih trešanja. Jedan mali segment toga, na kraju Katushima mora je Shingawa akvarij. Ali to nije ništa, odmah prekoputa parka je dva puta veći Shingawa hipodrom i buvljak.
Helem, odvojimo se od table i ispred nas se stvoriše the Bihać Family (SNAP! SNAP!). Tu se fino izgrlimo i izljubimo k´o rođeni. Pošto je već krenulo proljeće uveliko i vruće je, a i šta ćemo da stojimo na ulazu u stanicu, popnemo se na pješački most da pređemo preko autoputa koji vodi za Yokohamu. Ovaj autoput je baš fino uništen u zadnjem filmu od Hideaki Annoa – Shin Godzilla. Tu sam primijetio neke stikere grafitera na mjestu koje je teško za dobavit i očistit. Prošetasmo jedno po´ kilometra i dođemo do ulaza u park/akvarij. Znaš da si došao jer gaziš po slibama pingvina i drugih životinja. Prođemo pokraj Katsushima mora gdje su već neki ranoranioci sjeli da ubiju koji onigiri i popiju Pocari. Mi se zaputimo ka ulazu, na automatu kupimo karte, ostavimo stvari u ormarić i zaronimo u čudesni svijet riba, vodozemaca, gmazova i drugih ovozemaljskih akrapa.
U slijedećem broju čitajte „Ajkula, drakula…“
|Fotografije|
Datum objavljivanja: 15.01.2018.
