U POTRAZI ZA ANDOM 25
  • 2017-12-11
  • U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati (ili nekim drugim danom). Čitamo se i uskoro…
    http://muhaonline.com/

    Autor: Muhamed Kafedžić Muha

    Kitami jaranski park

    Dakle stojimo podno Kitami jaranskog parka, parka na Garaži Odakyu linije, njihovoj remizi. Zamisli samo GRASova remizu, sa igralištem na krovu, uređenim parkom koji vodi pokraj čiste Miljacke kroz koju teče čista voda, a ne fekalije, šetalište okruženo zelenim površinama, a ne apokaliptičnim betonskim ruševinama, koje se spaja sa Parkom Safet Zajko. Sad to što si zamislio/la zaboravi, najvjerojatnije će sve bit zaliveno novim betonom, GRAS i GRASovi radnici i dalje će biti bahata stvorenja, Miljacka će ostati kanalizacija, a sve to zato što smo postali prosjaci koji ne cijene svoje, ne vjeruju u svoj rad i trud, već idu na okolo i vuku kapute i traže marku ili da drugi urade nešto za njih. Da se razumijemo, Odakyu linija nije morala napraviti ovaj park, ima dosta parkova u okolini, ali oni su to uradili iz zahvalnosti prema ljudima koji žive u Kitami opštini. A kod nas je obratno-  naprimjer, iz zahvalnosti m-telu digne se zgrada na mjestu Picinog parka u BL. 

    A sad će neko reći, a sigurnost, svi će poginuti kad zemljotres udari. Dakle Kitami jaranski park je Zona evakuacije za Kitami u slučaju zemljotresa. A za to vrijeme na Vilsonovom šetalištu slobodno možete očekivati da čitavo stablo padne na vas, zbog težine ili vjetra ili kiše, jer su sva stabla izjeli termiti i niko ne radi na sanaciji ili barem nekoj preventivi. Ako pogledate Kitami park na Google mapi, možete vidjeti da je zgrada Odakyu linije pokraj parka pokrivena solarnim panelima, a i oko njih su napravljene zelene površine. U Japanu praktikuju ono što je Jova Jovanović the Dragon rekao: „Gde god nađeš zgodna mesta, tu drvo posadi! A drvo je blagodarno pa će da nagradi…“

    Što se prilaza tiče ima ih nekoliko. Četiri stepeništa, jedna rampa za ljude u kolicima i bicikle, te jedna rampa za kamion i jedan lift. Rampa za kamion je oprave to, nije za auta, već za radnike da mogu dovući nove sadnice i odvući smeće. Već vidim kako bi naš kromanjonac – SUVom se popne gore, parkirao ga nasred livade ili u po cvjetnjaka uz osmjeh, mahanje i jaranski izgovor: „Sad ću ja samo mala da se malo poigra.“ BTW nema parkinga nigdje, ni na mapi.

    Popnemo se gore i prvo što vidimo je mali trg na koje se nadovezuje dječje igralište. Jesam li vam rekao da sve ima uputstvo za upotrebu u Japanu? Na igralištu piše za koji je uzrast djece, šta se smije i šta se ne smije. Tako da nesit od oca od 160-200kg ne smije se popeti na dječju kućicu sa svojim djetetom do 2. godine jer je ta kućica za djecu od 6. godina i nije za marvu. A kod nas, k´o da svi sve znaju, a sve go majmun, roditelji i babe i dide puše i bacaju opuške u pijesak gdje im se djeca igraju. Sjede na igračkama koje su pravljene za djecu do 2. godine.  Unište novo igralište za mjesec dana. Kontaju to će neko u beskonačnost popravljati za njih.

    Mi se ne zadržavamo na igralištu, tražimo veću zelenu površinu, uzeli smo usput u Daisu rekete za badminton. Prolazimo pokraj malog jezera sa lotusima (ocami, imaju jezero na krovu) kroz neku šumicu (ocami, imaju šumu na krovu) i dolazimo na proplanak.  Tu je malo brdašce i okolo su zagrađeni placevi za cvijetnjake. Ima već tu par porodica  sa djecom, tako da im ne bi smetali produžimo dalje. Na sljedećem trgu su uređene staze i klupe za odmaranje. Seniori u kolicima iz obližnje zgrade za seniore kojima je potreban pomoć nas pozdravljaju, bake k´o da su iz Ghiblijevog Ponya izašle. Neki čiča čita knjigu, a pokraj radnici uređuju jedan dio parka, helem da i njima ne smetamo – mi produžimo. Prođemo pokraj WCa pored kojeg je stanica sa prvom pomoći te korpa za izgubljene stvari. Ova mala stanica ima AED u slučaju da neko doživi srčani udar, te antialergijske lijekove. Napokon nađemo sebi mjesto. Ne u ovoj stanici, već na zadnjoj livadici. Na sredini je streha, k´o naše u piknik zonama pokraj rijeka. Okolo šetalište sa raznim cvijetnjacima, sa pogledom Seijo i Kitami. Zaboravio sam reći da ima posebna staza za jogging koja vrluda kroz čitav park. Nažalost, otjerali smo malu grupu ševa koje su čeprkale po livadi. One se premjestiše na trg kod onih penzionera, koji se oduševe što su doletjele do njih. Mi malo doručkujemo, pa rekete u ruke i opleti.  Uglavnom, teško je navići se na dobro, al´u Kitami.

    U sljedećem broju čitajte  „Kašio“ – jer niste ni svjesni o čemu je riječ.


    Datum objavljivanja: 11.12.2017.
     

    *Zabranjeno je kopiranje objava sa web stranice AABH na druge portale i medije bez odobrenja od strane Asocijacije arhitekata u BiH.
    Podijeli

    Iz arhive