U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati. Čitamo se i slijedećeg ponedjeljka…
http://muhaonline.com/
Autor: Muhamed Kafedžić Muha
Waseda 2 – Waseda Univerzitet
©Muhamed Kafedžić Muha
Nakon što smo se nagledali likova iz Tezukinih mangi lagano se uputismo prema Waseda Univerzitetu koji je ujedno i naša destinacija. Pošto prvi put idemo na Wasedu, krenuli smo ranije da bi mogli pješke prošetati od Takadanobabe do Wasede. Pratili smo Waseda Dori i k´o pravi turisti zavirivali u prodavnice, restorane, knjižare i cafe barove. Divili se nizu zgrada i procjepima između njih koji su nagovještavali skrivene hramove i parkove. Ukaza nam se i Ultraman, k´o da nam je htio reći da smo na pravom putu. Na ulici majke sa djecom na biciklima ili u kolicima, studenti i radnici koji isporučuju robu za restorane i izakaye. Blago oblačan dan, koji nagovještava dolazak kišne sezone, za koju nismo ni psihički ni fizički bili spremni. Za sad sunce sija i ništa nam ne fali da uživamo u ovoj šetnji po sjevernom dijelu Shinjuke. Došli smo pred Waseda Univerzitet sa njegove zapadne strane. Waseda je jedan od najboljih privatnih univerziteta u Tokiju i Japanu. Trojku čine Keio, Waseda i Sophia kao najstariji i najbolji privatni univerziteti. Wasedin kampus je veličine jednog naselja i čini ga preko 30 zgrada različite namjene. Mi smo ušli na sjevernoj kapiji i onda smo morali proučiti mapu kampusa da bi mogli doći do Rihga Royal Hotela, Tokijo gdje smo imali dogovoreni sastanak. Na svakoj zgradi stoji broj i nazivi odsjeka koji se nalaze u njoj i svaka raskrsnica u kampusu ima mapu i putokaze da se ne bi izgubili. Ja sam gledao da prođemo pokraj Enpaku muzeja ili punim imenom Waseda University Tsubouchi Memorial Theatre Museum, koji ima u svojoj kolekciji ukiyo-e vezan za kabuki i pozorište. Za par mjeseci ovdje ću imati privatnu prezentaciju selekcije ukiyo-ea sa naglaskom na generaciji glumaca Ichikawa Danjuuroo. Haruki Murakami je završio studij drame na Waseda Univerzitetu.
Razlog našeg odlaska na Wasedu jeste da upoznamo jednog profesora sa kojim smo u kontaktu putem emaila u zadnjih 10 godina. U pitanju je profesor emeritus koji ima jednu karijeru pedagoga koju krasi orden „Order of the Sacred Treasure 3rd Class – Gold Rays with Neck Ribbon“ za zasluge na polju edukacije u Japanu. On što je fascinantno kod ovog profesora jest njegova živost i otvorenost te prizemnost koja se rijetko nalazi kod, recimo, profesora na Univerzitetu Sarajevo. Nalazimo se sa njim u predvorju Rihga Royal Hotela i odlazimo u japanski restoran Naniwa sa teppan-yaki kuhinjom. Teppan-yaki je način pripremanja hrane na ugrijanoj metalnoj ploči. Sto je postavljen oko metalne ploče za kojom nas dočekuje kuhar. I sljedeća dva sata naučit ću više o Japanu i japanskoj kulturi nego što sam pročitao iz knjiga u zadnjih deset godina. Odnos prema hrani, uloga služenja nekoga i biti uslužen, odabir i serviranje određenog povrća i aranžiranje istog, odnos prema životu i prema drugima, općenito stvari koje posmatramo kao mitološke u dokumentarnim emisijama ili čitamo iz knjiga, sad u ovom trenutku su živuće i postojanije nego nekultura u kojoj živim. Ovdje nema mjesta nekulturi i izgredi dječji se ne posmatraju kao nekulturni ispadi već kao sastavni dio odrastanja i djetinjstva. Pijemo sake dok gledamo kako nam kuhar priprema hranu. Počinjemo sa malom šoljicom miso supe, dok gledamo kako se na roštilju pripremaju školjke. Kuhar koristi malo maslinovog ulja i vodu; maslinovim uljem premaže ploču, a vodom izvuče sol iz školjki koju servira kao začin. Očisti ploču i onda priprema povrće, šparoge sa sojinim izdancima. Poslije toga opet očisti ploču i priprema ribu. Tek nakon ribe servira se riža, koju peče na ploči i jedini začin koji je iskoristio za vrijeme cijelog kursa jeste malo sojinog sosa koji je dodao u rižu. Riža se servira zadnja i služi da vam do kraja utoli glad. Cijeli kurs traje otprilike sat vremena i dio pripreme školjki možete pogledati na mom youtube kanalu. Za cijelo ovo vrijeme pijemo sake i pričamo, između sebe, ili slušamo savjete kuhara kako da jedemo i šta jedemo. Naša djeca su dobila dječji meni koji je već bio pripremljen i aranžiran tako da se svidi djeci. Pošto su oni ručali u prvih 10-15 minuta nas dvoje (moja žena i ja) imamo vremena da uživamo u ručku. Djeca su dobila papir i olovke da crtaju, i skoro svaki restoran ima neke papire ili za bojenje ili za crtanje, te bojice koje daju djeci da se igraju. Na kraju ručka moj sin je poklonio crtež kuharu na kojem ga je nacrtao kako nam ga priprema, i potpisao ga na japanskom, na sveopšte iznenađenje, i kuharevo oduševljenje.
Nakon ručka rastajemo se od profesora, izlazimo iz restorana i za oko mi zapne plakat za Johnny Walker Premium Whiskey sajam koji se dešava u hotelu. Jedna čašica Golden Labela oko 22KM i Platinum Labela iznad 25KM. Nasmijem se i lagano se sa ženom i djecom uputim u pravcu Okuma parka koji se nalazi pokraj hotela. Žena i ja pokušavamo da se prizovemo, dok djeca tutnjaju po parku. Okuma je mali park u krugu Waseda Univerziteta u kojem studenti odmaraju. Trenutačno dio studenata sadi neke biljke u maloj bari. Moja djeca trče oko njih. Mi se slikamo pokraj koreanskog zvona i pokraj njega ugledam statuu Konfučija, mog pradjede. Obilazimo druge statue, minijaturne pagode i lampe. U jednom dijelu parka nalazi se tradicionalna japanska kuća, kao eksponat, u koju se može ući. Nakon obilaska parka sjedimo na klupi ispod procvale vesterije. Blejimo. Reko da me sad mogu impresionisti vidjet, bili bi ponosni na mene.
U sljedećem broju čitajte „Waseda 3 – parking za bicikla, tanke stambene zgrade, neki park i sove.
| Fotografije |
Datum objavljivanja: 13.02.2017.
