U POTRAZI ZA ANDOM je serija članaka akademskog slikara Muhameda Kafedžića Muhe. Članci se objavljuju svakog ponedjeljka u 12 sati. Čitamo se i slijedećeg ponedjeljka…
http://muhaonline.com/
Autor: Muhamed Kafedžić Muha
Waseda 1 – U rodnoj grudi Astro Boy-a
©Muhamed Kafedžić Muha
Napokon je došao i taj dan za vatreno krštenje našeg klana u Tokiju. Pri dolasku smo sasvim uspješno zaobišli Shinjuku stanicu i do sada nismo imali razloga da sa djecom idemo na istu. „Svi vozovi voze za Shinjuku“ bi bila neka japanska verzija evropske uzrečice da „svi putevi vode ka Rimu“. Doduše Tokijo ima 6 glavnih stranica koje povezuje Yamanoto line u kružnom toku i koji su čvorišta za različite privatne željezničke i metro kompanije, a i za shinkansen ili ti „bullet train“. To su, poredane po dnevnom prometu putnika:
Shinjuku Station sa 3,64 miliona putnika ili kompletna populacija Bosne i Hercegovina,
Ikebukuro Station sa 2,71 miliona ili 74% populacije BiH,
Shibuya Station 2,18 miliona ili 59% BiH,
Tokyo Station 1,12 miliona ili 30%,
Shinagawa Station sa 910 hiljada ili 25%,
Takadanobaba Station sa 900 hiljada ili 24% populacije BiH,
što na kraju izađe da kroz ovih 6 stanica u centru Tokija prođe 3 Bosne i Hercegovine dnevno. Sad ako ste uspjeli da procesuirate ovaj podatak onda vam ne bi trebalo biti čudno što smo bili pomalo uplašeni odlaskom na Shinjuku stanicu sa dicom. Naravno, sve je prošlo bez problema, a djeca su se jednostavno oduševila vozovima da nam poslije nije bilo teško putovati i po 3 sata i više vozom po Japanu. Shinjuku jeste zastrašujuća stanica sa rijekom ljudi koja se sliva u ogromnu stanicu koja je grad za sebe. Ali iskreno meni je strašnije preći ulicu na pješačkom prelazu dok je upaljeno zeleno svjetlo za pješake, bilo gdje u Saraj´vu. Inače inspirisan javnim prevozom obradiću pjesmu od Davida Bowiea „Where are we now“ za mog druga John Marshala, da bi mu lakše dočarao doživljaj Tokija. Iskreno originalne prerade se ne sjećam pa ću probati nešto slično da napišem sad:
Had to get the train,
On Odaky line,
You never knew that,
That I could do that,
Just wondering there.
Sitting in Segafredo Zanetti,
On Harajuku,
A man lost in time,
Near Oriental Bazaar,
Just wondering there.
Where are we now, where are we now?
David Bowiea nikad dosta, naročito u Tokiju. Helem, sjednemo na Yamanote Line sotomawari (clockwise) i do Wasede nam je samo jedna stanica, to jest odredište nam je Takadanobaba stanica, ili za raju skraćeno Baba. Neki dan sam napokon gledao Kimi no Na Wa (Your Name) od Makoto Shinkaia i preplako sam sve scene iz Tokija, jer se dešavaju na relaciji Roppongi, Yoyogi, Yotsuya i doslovno sam mogao prepoznati te dijelove grada. Ovaj anime me je podsjetio kako su sve stanice obično pokrivene drugačijim billbordima, sa reklamama za anime, mange, izložbe… a nekako najupečatljiviji su Fun!Tokyo! plakati na JR East linijama. JR East kompanija je bila prvobitno državna željeznička kompanija koja je do 2002. godine u potpunosti privatizovana.
Ali da se vratimo Babi, Takadanobabi. Dakle u Takadanobabi je bilo sjedište Tezuka Productions, animatorskog i manga studija i producentske kuće Osamu Tezuke, oca japanskih anima. O njegovoj vezanosti za Babu najviše govori to da je odabrao za mjesto rođenja Astor Boy-a. Što znači, ako ste upratili iz dosadašnjih postova, da je Baba tematski posvećena Astro Boy-u i Osamu Tezuki. Tako da, na primjer, prije polaska voza sa stanice svira uvodna tema iz Astro Boya, a kad izađete sa stanice dočeka vas ogromni mural sa svim likovima iz Tezukinih mangi. Iskreno, moram priložiti seriju fotki koje je moja žena napravila jer nemam drugog načina da opišem čisto zadovoljstvo ličnog postojanja u tom mjestu i u to vrijeme. Ono što opjeva Rundek u stihu: „A ja stojim i gledam se kako postojim“.
U sljedećem broju čitajte „Waseda 2“ – Waseda Univerzitet, Tenpayaki restoran i još neki parkovi.
| Fotografije |
Datum objavljivanja: 06.02.2017.
