Koncept i ideja usvojenog rada Via vitae (latinski “put života“) su zasnovani na simbolici drveta, a inspirirani su asocijacijom pozorišta sa frazom „daske koje život znače“.  Ispred Pozorišta mladih iscrtane su bijele trake koje prate formu godova na drvetu.

U duhu predizbornih kampanja, optimistične vijesti se pojavljuju na svakom koraku. Jedna od njih se, u različitim vidovima ‘poteže’ od februara ove godine, kada je započeta priča o formiranju Trga kulture – Jurislav Korenić ispred Pozorišta mladih. U tu svrhu, parking bi se ukinuo, a nedostatak parking mjesta bi se kompenzirao gradnjom podzemne garaže kapaciteta 128 parking mjesta ispod trga.  Kako je rečeno, uvjeti korištenja, izgradnje i zaštite prostora, utvrđeni su Urbanističkim projektom ‘Kvadrant Sirano – Pozorište mladih’, a trenutno se rješavaju imovinsko-pravni odnosi. Sa svakim vijestima, detalji priče su, međutim, malo promijenjeni. Prvobitno se navodilo da je na sastanku, na kojem su prisustvovali i članovi Komisije Općinskog vijeća Centar za javna priznanja i obilježavanje historijskih događaja i ličnosti, Emir Hadžihafizbegović pokrenuo inicijativu uklanjanja parkinga i ponovnog formiranja trga, uz jednoglasnu podršku, nakon čega je inicijativa trebala biti upućena Općinskom vijeću, te na javnu raspravu građanima i građankama Mjesne zajednice ‘Trg oslobođenja-Centar’.  Uporedo s tim bi se radile izmjene i dopune planske dokumentacije po redovnoj proceduri. Naredni put je u centar pažnje postavljen načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić kao inicijator ideje, sa informacijom da je Ministarstvo Kantona Sarajevo izdalo rješenje o ukidanju parking prostora i vraćanje u posjed Općini Centar, koja je vlasnik zemljišta, te da je KJKP Rad, koji vrši naplatu i održavanje postojećeg parking prostora 17.08. 2018. napustio lokaciju.

Posljednja vijest vezana za ovu tematiku zahtjeva osvrt AABH. Predstavljeno je usvojeno idejno rješenje novog izgleda trga, odabrano između četiri idejna rješenja koje su ponudili studenti ALU i Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Prezentacija njihovih prijedloga koji su inspirisani teatarskom umjetnošću je održana u Općini Centar krajem aprila ove godine, a fotografije predloženih rješenja i, nažalost, šture informacije možete pronaći na linku.

Samo rješenje nećemo komentirati (obzirom na ponuđene javne informacije, kvalitetan i pravedan osvrt bi bio svakako nemoguć), jer želimo pohvaliti iskorak koji se desio davanjem prilike studentima/cama da se okušaju u ovom izazovnom zadatku. Također, želimo pohvaliti i inicijativu uređenja, u ovom slučaju stvaranja javnog prostora, koje je dugi niz godina kao zatočenik stacionarnog saobraćaja bio izrazito slabo iskorišten.  Međutim, moramo reagirati na proces usvajanja rješenja. Nažalost, već mnogo puta spominjana, manjkava zakonska regulativa ne propisuje načine djelovanja u javnom prostoru. Tako je moguće da u proces izrade i usvajanja rješenja za jedan od vrlo bitnih prostora u samom centru grada ne bude uključena niti struka niti šira javnost na način kakav je uobičajen u pravno reguliranim društvima. Moramo, također, reagirati na nedostatak informacija o načinu odabira predstavnika koji na leđima nose teret i izazov formiranja prostora za sve građanke i građane. Moramo reagirati i na činjenicu da se najmanje pažnje i promišljanja posvećuje transformacijama javnih prostora u gradu, kao da je neshvaćena kompleksnost lokacije na kojoj se susreću različiti karakteri prostora, korisnika/ca, količina njihovih potreba, te sama kompleksnost simbolizma i oblikovanja koja treba da se odupre formalizmu. Iako podržavamo i šaljemo pohvale za ovaj iskorak uključivanjem studenata/ica u promišljanje o prostoru, smatramo da je ovaj proces od samog začetka trebao biti javan, trebao je uključiti struku i javnost kroz javni konkurs (koji i dalje ne bi isključio studentska promišljanja, nego bi čak potaknuo i pozvao veći broj studenata/ica da se prijave i ponude rješenje), da je o kvalitetima rješenja trebao diskutovati stručni žiri, a ne da se kompletan proces održava iza zatvorenih vrata. Na kraju, ponuđena rješenja su trebala biti izložena javnosti za diskusiju i informisanje, jer ovakvi prostori se ne smiju shvatati kao sporedna potreba grada, kao što je očigledna praksa praćena nizom predloženih i usvojenih brzopoteznih rješenja raznih trgova i općenito javih prostora u Sarajevu.

Autoru usvojenog rješenja čestitamo i želimo uspješan nastavak karijere, kao i ostalim učesnicama i učesnicima, sa nadom da će biti ohrabreni da nastave učestvovati na javnim konkursima i postavljati pitanja gradu, a isto tako i odgovarati na njih. Nadamo se i da su za svoj rad bili adekvatno nagrađeni, budući da se ta informacija ne pominje. AABH reagira u nadi da će se ovakvim nastupima otvoriti kanali preko kojih bi što više ljudi i interdisciplinarnih suradnji poboljšalo inicijative i intervencije u gradu.