Nedavno sam imala razgovor sa dobrom prijateljicom ekonomisticom koja mi je počela pričati o BIMu. Kaže da joj mnogi Arhitekti i Inžinjeri dolaze sa nekim novim informacijama o BIMu i koliko je on značajan i revolucionaran u građevinsko-arhitektonskoj industriji. Svi pričaju o tome, ali niko joj još konkretno nije objasnio šta je taj BIM. Pita ona mene: „Bavite li se vi u Walteru tim BIMom?“
U svjetlu ovih „novih“ pronalazaka i fokusiranja na BIM, odlučih da nešto napišem o ta tri danas vrlo popularna slova u arhitektonsko-građevinskom sektoru, posebno zato što je BIM u Walteru, firmi u kojoj radim, osnovni poslovni proces.
Već svi znamo da je BIM skraćenica za „Building Information Modeling.“ Gradnja informativnog modela, kako bih ja to prevela, je digitalni opis objekta koji uključuje svaki aspekt tog objekta. Dakle, u fokusu je informacija o svim elementima tog proizvoda kako bi svi uključeni u njegov životni ciklus mogli donjeti ispravnu odluku prije, tokom, prilikom izgradnje, ali i tokom održavanja, rekonstrukcije, pa čak i rušenja. Za arhitektu ili idejnog tvorca ovog objekta, BIM predstavlja puno više od tehnološke promjene u načinu rada, to je potpuna metamorfoza u procesu stvaralaštva. Ali ne samo za arhitektu, već bukvalno za sve učesnike u procesu građenja: od projektanta do onog ko će upravljati objektom ili proizvodom.
Da bismo u potpunosti shvatili BIM i ovaj novi način projektovanja, potrebno je istražiti razvoj tehnoloških procesa koji su do sada pomagali u stvaranju, te analizirati ključne momente u tom razvoju. Mnogi od naših uvaženih iskusnijih kolega i kolegica se još uvijek sjeća rapidografa, hamera i paus papira. Dok se to radilo „na papiru“, svi već znani procesi projektovanja poput planiranja, ideje, skica i šematskog prikaza, idejnog rješenja, glavnog projekta, pa sve do projekta izvedenog stanja su se radili „pješice“ ili ti „rukom“. Suvišno je i govoriti o izazovima u ovakvom kreativnom procesu. Sjećam se sestre koja je još uvijek na fakultetu radila ručno (nije da je ona toliko stara, već nam je država pomalo zastrajela) i njenih frustracija kad bi pogrešno izvukla liniju rapidografom. Hajmo ispočetka. Sizifov posao. Arhitektonske skice su se razlikovale od tlocrta i građevinskih detalja. Paus se koristio kako bi se provjerili sudari u raznim fazama. Grešaka je bilo i previše, a vrijeme se trošilo nemilice na izradu ovakvih projekata.
Moje studiranje se poklopilo sa masovnom upotrebom AutoCADa. AutoCAD je bio revolucionaran, ali samo u količini ušteđenog vremena. Kreativni proces je ostao i dalje isti, samo smo sada umjesto rapidografa koristili miševe. Ruku na srce, bilo je lakše ispraviti greške, to nije zahtjevalo ponovni mukotrpni rad od nule, ali filozofija projektovanja je ostala slična. Arhitekta je radio svoje crteže, oni bi bili opet neka 2D reprezentacija objekata. Preuzimao bi statičar ili, u mom slučajum statičarka. Ona bi na osnovu arhitektonskih crteža i uz pomoć kompjuterskih inžinjerskih sistema analizirala objekat, te rezultate analize (armaturu, planove oplate, itd.) inkorporirala ponovo u AutoCAD. Sličan bi proces uradio mašinski inžinjer i elektro inžinjer. Svi projekti bi se printali na papiru, ručno bi bile računate količine materijala i vrhunac je Excel tabela sa predmjerom radova.
Mnogi misle da je prelazak sa papira na AutoCAD jednak kao prelazak sa AutoCADa na BIM, što je potpuno netačno. BIM je potpuno transformirao kreativni proces. On sada stvara, a poslije koristi na vrlo inovativan i često specifičan način, 3D model objekta, bilo da je proizvod ili zgrada, kao jedini izvor informacija. Srž ovog procesa je jedan digitalni dokument, jedna baza podataka koja u sebi sadrži holističan i cjelokupan DNK o tom objektu. Kvalitet i sveobuhvatnost informacije zavisi od kompleksnosti BIMa.
Nivo BIM složenosti (Bew-Richardsov model)
Nivo kompleksnosti BIMa je najbolje objašnjen Bew-Richardsovim modelom. Industrijski lideri u svijetu su većinom na nivou 2 ovog dijagrama, te polako prelaze na nivo 3. Rame uz rame sa svojim partnerima u Švedskoj, Walter je već uveliko zagazio u nivo 3, te već razmišljamo o onome što slijedi iza (o našim vizijama ćemo neki drugi put).
Šta znače ovi nivoi? Kako slika to opisuje, nivo 0 je bilo ono arhaično, kameno doba kad su vrijedni inžinjeri crtali rukom. Nivo 1 je metalno doba kada smo koristili AutoCAD i 2D reprezentaciju objekta. Počinjemo u ovom dobu da predstavljamo objekte na 3D način (i to skoro pa jedino arhitekti i pomalo konstrukteri), umišljamo da koristimo BIM, ali nismo mi još stigli do cilja. Nismo uvezani, informacija nema smisla. Stvorili smo je, ali ne znamo šta bismo s njom. Ne koristimo je. Cogito ergo sum. Pošto u nivou 1 model koji smo stvorili i ne misli baš, onda po Dekratu BIM i ne postoji. Nadam se da počinjete shvatati koliko je važno doći do nivoa 2.
BIM nivo 2 se zasniva na saradnji, jer predstavlja model struktuiran, holističan, informativan koji je strateški planiran, jasno i precizno predefinisan, koji se razvija, te razmjenjuje između onih koji rađaju objekat. Ovaj nivo rješava komunikacijske i koordinacione izazove među projektantima, ali nema neku veliku ulogu u procesu izgradnje i održavanja objekta. BIM nivo 2 još uvijek funkcioniše u sljedeća četiri tabora:
- Projektantski tabor: arhitekti, inžinjeri, konsultanti
- Tabor za nabavku: proizvođači opreme, dobavljači
- Tabor za izgradnju: izvođači, podizvođači radova
- Tabor za održavanje objekta: vlasnici, održavanje objekta.
Svaki od ovih tabora naslijedi BIM model od tabora prije, te ga mijenja i nadograđuje (koristi svoje predefinisane postavke koje nisu iste kao od onog tabora prije ili ne koristi BIM uopšte), ali često bez stvarne međutaborske komunikacije. Uslijed toga, opet informacija pati: gubi se, nije potpuna, te se troši vrijeme potrebno za kreiranje objekta. A vrijeme je novac.
Nivo 3 se odnosi na informacije, bazu podataka koja se prenosi na izgradnju, proizvodnju i održavanje objekta, omogućavajući otvorenu kolaboraciju i upravljanje životnim ciklusom objekta ili proizvoda (Product Lifecycle Management – PLM). Dodavanjem BIM informacija na PLM sistem kreira se upravljanje životnim ciklusom objekta (BLM), a to je upravo BIM nivo 3. BIM+PLM=BLM. Drugim riječima, 3D gemoetrijski podaci i informacije (negeometrijski podaci) se razmjenjuju preko „Common Data Environemnt (CDE)“ (centralne baze podataka). BLM model definitivno rješava probleme kao što su manjak integracije podataka, diskonektovanu dokumentaciju, te nedovoljno podataka za simulaciju procesa. Glavne dobiti BLM modela su produktivnost, održivost, kvalitet, smanjenje grešaka i troškova. BLM eliminiše ponovni rad, centralizira podatke, kontekstualizira informaciju, te vrlo precizno predviđa ishode. Ovaj model je evaluirao i stepen više prepoznavajući da nisu svi uključeni u procese izgradnje inžinjeri obučeni da upravljaju sofisticiranim BIM software-om, te je većinom CDE, centralna baza podataka, u stvari sofisticirani i detaljan web sistem, lak za upotrebu, ali veoma moćan alat u manipulaciji i upravljanju podacima koji na pametan način prenosi izmjenu ili dodavanje na informaciju kroz sve nivoe dokumentacije (arhitektonsku, građevinsku, mašinsku, elektro, investitorsku, održavanje objekta, itd.).
Sad kad znate put BIMa, gdje ste tu Vi i kompanija u kojoj Vi radite? Mislim da su ključ u ovom “soul-searchingu” ili ti pronalasku suštine sljedeće stavke:
- Definisati korist BIMa konkretno u Vašoj kompaniji
- Ubijediti Vaše partnere i radne kolege da je BIM ispravan put
- Edukacija i oprema
- Eksterna pomoć BIM eksperta.
Kao što ste već vidjeli, ima raznih nivoa BIMa, te je BIM poput života: proces, put do savršenstva. Zavisno od toga čime se bavite, BIM će drugačije pomoći Vašoj kompaniji, ali sigurno će pomoći. Treba samo jasno izdefinisati šta će BIM konkretno uraditi za Vas. Ako ste arhitetka, možda će ubrzati procese projektovanja. U početku sigurno neće, u to budite sigurni. Trebat će i vremena i novca da uspostavite BIM sistem koji je učinkovit. Da bi čitav proces ove ponekad bolne transformacija isplatio, definišite dodatne benefite. Najbolje bi bilo komunicirati sa partnerima, recimo saradnicima na projektovanju, da i oni u saradnji s Vama pređu na BIM. Onda ta čitava priča počinje da ima smisla. Time težite nivou 2.
Krivulja prihvatanja nove tehnologije
Sljedeća stavka je ubijediti partnere i radne kolege da je BIM ispravan put. Kao i svako prihvatanje nove tehnologije, tu ćete naići na skeptike, depresivne, anksiozne, tradicionaliste (građevinska industrija je puna ovakvih). Jasnim planom i strategijom, definisanim i mjerljivim benefitima, konkretnim primjerima borite se protiv ovakvih. Pa čak i kad većinu dobijete na svoju stranu, budite spremni na pad u elanu i opće razočaranje prije prosjvetljenja i produktivnosti.
U čitavom ovom procesu, edukacija je ključ. Ne očekujte od ljudi koji rade u Vašoj firmi da znaju kako preći na ovaj novi, inovativni, moderni način rada. U najmanju ruku, biće potrebno inžinjere obučiti korištenju BIM software-a. Dodatno, software i hardware je bitan. Biće potrebno uložiti u licence za software i u dobar hardware, jer bez dobrih mašina, nema ni BIMa. Zvuči kao dobar slogan, ali tako je.
I zadnje, ali možda i najbitnije, biće Vam potreban ekspert koji će Vas voditi kroz sve ove procese: od starta kad budete definisali benefite, pa sve do kraja kada napokon proizvedete svoj prvi uspješni BIM model. Pa i drugi, treći, sve dok Vi sami ne postanete eksperti.
Datum objavljivanja: 19.06.2018.
*Zabranjeno je kopiranje objava sa web stranice AABH na druge portale i medije bez odobrenja od strane Asocijacije arhitekata u BiH.
