ADA Mostar, Fargfabriken, Royal Academy of Art KKH, Oxford Brooks Architecture
“The Missing Europe: Baltic and Balkan“
Radionica: „Fictional Infrastructures, Faking of Monuments and Fabrication of Myths”
Mostar 24.10.- 27.10.2016.
Centar za arhitekturu, dijalog i umjetnost ADA Mostar je platforma zasnovana na principima sinergije pisane misli i praktičnih rješenja, kojom se stvara slika jednog grada. Grad je naša vodilja u svim projektima koje smo do sada realizirali. Naša priča je jednostavna priča o gradu i čovjeku koji ga čini onim što jeste.
Jer, nisu građevine te koje stvaraju duh jednog mjesta već mi, ljudi, i način na koji ih koristimo. Može li se onda preformulirati manifest 20. stoljeća da „oblik prati funkciju“ u manifest „da oblik prati fikciju“? I šta bi time dobili? Dobili bi nove kvalitete u arhitekturi kroz univerzum priča ispričanih od strane onih koji ondje stanuju odnosno u kojima rade. Na taj način bi mogli početi zamišljati iskustva koja naše građevine stvaraju. Mogli bi početi shvaćati stvarno značenje arhitekture za ljude koji u njoj žive. Samim tim i grad bismo gledali iz nekih drugih perspektiva.
Italo Calvino u knjizi „Nevidljivi gradovi“ navodi da svaki grad u sebi sadrži tri grada: grad mrtvih, grad živih i grad nerođenih. Upravo je ovaj citat pokrenuo lavinu razgovora i pitanja koje smo sami sebi postavljali u procesima kreiranja najuspješnijih projekata koje je ADA centar do sada realizirao. „Patchwork Mostar“, „Building Blocks Mostar“ „Urbana sinapsa“ su neki od njih, a u svakom smo na različite načine stvarali narativ o gradu i ljudima koji ga čine ili o onima koji će tek doći i koji će nastaviti da ga stvaraju.
Na istovjetnom putu nedavno smo završili radionicu koja je dio šireg projekta pod nazivom „The Missing Europe: Baltic and Balkan “. Kako sugestivan naslov, u današnje vrijeme! Kraljevska umjetnička akademija, odsjek za arhitekturu, iz Štokholma u suradnji sa Fӓrgfabrikenom[1] i Oxford Brooks školom arhitekture, fokus stavlja na obodne regije centralne Evrope: Baltik i Balkan. Projekt tretira temu podjela i način na koje takve podjele u mentalnom, fizičkom i fiktivnom smislu stvaraju nesigurne i za življenje neugodne gradove.
Fӓrgfabriken je pod dojmom ranijih iskustava, posebno kroz međunarodni program „Nove urban topologije“ u kojem je učestvovao i ADA centar, predložio da Mostar bude izbran kao lokacija za održavanje radionice nazvane: „Fictional Infrastructures, Faking of Monuments and Fabrication of Myths”(Fiktivna infrastruktura, lažiranje spomenika i proizvodnja mitova).
ADA centar je u ovom dijelu programa imao značajnu ulogu, ne samo kao domaćin događaja već i kao „klijent“ u projektu. Kroz suradnju sa Fӓrgfabrikenom i pojedincima koji su još ranije imali priliku surađivati sa ADA centrom, profesor Peter Lang[2] i njegov kolega i prijatelj profesor Nicholas Boyarsky[3] su došli u svoj prvi posjet Mostaru u augustu ove godine i to je bio prvi korak u kreiranju koncepta radionice.
Tri izazova, kao tri osnovne teme radionice, su od strane Fӓrgfabrikena postavljena pred nas: mentalna, fizička i fiktivna infrastruktura.
Peter i Nicholas su odlučili da će za vrijeme trajanja radionice, a obzirom da su polaznici radionice studenti i profesionalci različitih predznanja i orijentacijskih pozadina, ipak fokus staviti na fiktivnu infrastrukturu. Vrijeme predviđeno za radionicu je bilo kratko i polaznici nisu imali vremenskih mogućnosti da se jednako posvete svakom od tri imenovana izazova. Nadalje, kako su učesnici bili iz različitih branši bilo je potrebno obezbijediti da tema, koliko je to moguće, svima bude podjednako bliska.
Radionica je trajala tri dana. Započela je šestosatnom šetnjom po Mostaru, u traganju za elementima šireg i užeg urbanog područja, zonama grada koje su u historijskom kontekstu obilježile grad, kao i za javnim prostorima i njihovom namjenom, spomenicima, koji svojim izrazom predstavljaju znakove vremena, a izloženi su različitim interpretacijama i shvatanjima. Cilj šetnje kroz Mostar bio je da se obezbijede dovoljne količine vizualno percipiranih elemenata koji će u naredna tri dana poslužiti kao odlična platforma za razvoj razgovora i analiza, a potom za kreiranje kvalitetnih i kreativnih prostornih instalacija.
Nakon prvog dana, provedenog u šetnji i večernjoj otvorenoj sesiji na kojoj su polaznici imali priliku poslušati predavanja i primjere intervencija na kojima se glorificiranjem spomenika došlo do sfere mitologije, već su bili stvoreni preduslovi za razmišljanje i pripremanje za naredni dan. Drugog dana je napravljen presjek stanja lokalne zajednice kroz aktivnosti i inicijative kojima se uglavnom bavi nevladin sektor uz dodatna pojašnjenja zašto su upravo svi ti koraci jako bitni za Mostar i šta je u konačnici cilj svih aktivnosti. Primjeri dobre prakse su prikazani kroz projekte ADA centra i Agencije lokalne demokracije LDA Mostar, te kroz prostorne intervencije Abart (Mostar) projekta i pojedinačnih umjetnika i kreativaca, koji su dali svoj lični doprinos učešćem u inicijativama i umjetničkim intervencijama u gradu.
Nakon dva dana intenzivnih obilazaka, predavanja i razgovora polaznici radionice su krenuli sa dvadesetčeverosatnom radionicom. Peter je zadao četiri zadatka i to: izabrati lokaciju, osmisliti koncept, napraviti instalaciju i dokumentirati sve urađeno. Polaznici su podijeljeni u četiri radne grupe i od tog trenutka su krenuli sa produkcijom.
Opčinjeni romantikom Mostara, koju oni koji u njemu žive možda više ne primijete, svi učesnici kao da su kroz svoje instalacije pokušali udahnuti novi duh i vjeru u grad koji toliko mnogo vrijedi i toliko toga ima da podijeli sa svojim građanima, a i sa svim posjetiocima koji ovamo dolaze. Jaka je simbolika u Mostaru od imena grada, Neretve koja svojom gordošću i snagom instinktivno mami uzdahe prolaznika…. do Starog mosta, Partizanskog groblja ili Bruce Lee-ja… Nekako svi kao jedan imaju svoje mjesto u Mostaru i ponosno brane taj Mostar koji u konačnici zavoli svako ko u njega kroči. Sve su to bile čari koje su ovi kreativni umovi isprepleli i nama, domaćinima, nakon isteka 24 sata prezentirali. Mnogo novih ideja se rodilo, a možda je najbitnije reći da se dalo prepoznati da, iako shrvan pritiskom sadašnjeg vremena, duh grada Mostara nije i sigurno ne može nestati. Uvijek je nova inspiracija i ova radionica je bila dokaz za to.
Projekt „The Missing Europe“ se nastavlja do kraja akademske godine i svi oni koji nakon ovog kratkog uvoda u cijeli proces, imaju želju da prate razvojni tok projekta, isto mogu učiniti prateći blog profesora Petere-a Lang-a.
Sve napisano je dio procesa izgradnje ADA centra. Moramo priznati da smo ponosni što smo imali priliku raditi sa profesorima i ljudima iz prakse, koji u svojoj karijeri bilježe rad sa jako značajnim imenima svjetske arhitektonske scene. Sa druge strane, sretni smo da smo posvećeni i požrtvovani toliko da i onda kada stojimo ispred ogromnog zida, ovim malim, prostim okom, gotovo nevidljivim inicijativama, ipak slažemo mozaik sa nadom da ćemo jednog dana vidjeti cjelovitu sliku. Pitamo se da li je moguće provesti ijedan projekt u kojem pomirenje igra važnu ulogu, a da za isti nismo spremni velikodušno pokloniti ogromnu količinu vremena?
„Još mnogo puzli je potrebno složiti dok se počne shvaćati način na koji javnost reaguje na simbole u prostoru, ali je sigurno da rituali imaju veliki potencijal u procesu ozdravljenja od osjećaja sumnje i nepovjerenja između različitih zajednica. Kako bi prevladali osnovne simptome negiranja, represije ili neznanja o dokumentiranim tragedijama, čini se da se trebamo pridržavati najjednostavnije formule koja je najbliža istini: Vrijeme/Prostor = Mir.“[4]
Kustosica ADA centra:
Senada Demirović Habibija
[1] Fӓrgfabriken, Fondacija za savremenu umjetnost i arhitekturu iz Štokholma, i jedna od suosnivača Centra za arhitekturu, dijalog i umjetnost ADA Mostar.
[2] Peter Lang, Profesor historije i teorije u arhitekturi, Šef odsjeka za arhitekturu na Kraljevskom institutu umjetnosti, Štokholm
[3] Nicholas Boyarsky, profesor arhitekture i urbanizma na Oxford Brookes Architecture
[4] Peter Lang, Profesor historije i teorije u arhitekturi, Šef odsjeka za arhitekturu na Kraljevskom institutu umjetnosti, Štokholm
Više fotografija na linku.