Prije nešto manje od dvije sedmice AABiH je sprovela malo istraživanje posljedica koje je pandemija imala na arhitektonsku struku. Odgovori su nažalost, bili očekivani. Velika većina firmi već je osjetila posljedice krize a uzimajući u obzir dugačke cikluse investicija, zasigurno je da će te posljedice na duži period biti još osjetljivije. U isto vrijeme, državni aparat zabavljen je trenutnom krizom a mjere za ublažavanje posljedica su očito „sklepane“ kako bi se dobio privid da se nešto radi. Arhitekti u BiH ovise uglavnom od privatnih investicija koje su trenutno manje-više „na čekanju“. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je velik dio bio upravo investicija u ugostiteljski i turistički sektor (svi ti silni resorti, eko-sela, apartmani…) ono što nam slijedi neće biti dobro, osim ako se vrlo brzo ne prilagodimo. Hoće li se država sjetiti da ekonomiju „restarta“ ulaganjem u javne radove? Ne možemo reći da zasigurno neće ali ako se oslonimo na prethodna iskustva, ne bi se baš trebali previše nadati.

U prilogu vam donosimo rezultate ankete a pri dnu, naći ćete i par prijedloga AABH.

1. U anketi su najviše bili zastupljeni arhitektonski projektantski uredi sa 62% ali nam je posebno drago što su kolege i iz ostalih segmenata struke se odazvali na anketu.

2. Većina je iz Sarajeva ali su zastupljeni i ostali veći gradovi u BiH.

3. Ono što je znakovito je da se većinom radi o manjim preduzećima koja su posebno ranjiva na krize. Gotovo polovina je veličine 2-5 zaposlenih a samo 16,8% ispitanih radi u firmama većim od 10 zaposlenih. Od toga najveći broj čine javna preduzeća i javne ustanove. Posljedica je to slabe ekonomije i neulaganja u kapitalne projekte oko kojih se veći uredi mogu osnovati. Samim time, BiH nema arhitektonskih ureda sposobnoih iznijeti veće zahvate za koje jednostavno su potrebni veći timovi ljudi.

4. 87,3 % je već osjetilo posljedice krize a otprilike isti postotak je osjetio i smanjenje obima posla.

5. Čini se da arhitekte ipak dobro vode poslove jer velika većina njih, čak 93%, nije morala otpustiti radnike. To govori o visokoj financijskoj disciplini naših ureda koji, vjerojatno poučeni prethodnim iskustvima imaju nešto rezerve.

6. No ako se kriza nastavi, njih 62% će ipak morati otpustiti radnike. Vratimo li se sada na veličinu firmi u stavci br. 2 to će značiti još veće usitnjavanje naših firmi koje su i sada uglavnom na nivou mikro preduzeća a arhitektonski ured od 10 ljudi se smatra velikim. Broj otpuštenih je u rasponu od 1 do (čak) 12.

7. Smanjenje obima posla je ono što većina očekuje ali i probleme sa naplatom postojećih poslova. Ovo se zanimljivo veže za obavezu plaćanja PDVa prema državi bez obzira na samu naplatu potraživanja. Ako bi država imala direktne koristi od naplate potraživanja, sudovi bi bili puno revnosniji u izvršenju naplate. Sigurni smo da je ovo već x puta ponovljeno ali nije zgoreg da ponovimo još jednom. Takođe će doći do otežanog pronalaska novih poslova. Kada je AABiH zimus predstavila projekat outsourcea bh arhitekata preko platforme Archlink, odziv je bio mlak. Možda sada dođe do promjene?

8. Većina svoj gubitak procjenjuje na iznos od 10.000 – 50.000 KM ali ima i kolega koji su već izgubili i 500.000,00 KM riječ je uglavnom o proizvođačima građevinskog materijala i salonima namještaja.

9. Kada je riječ o olakšicama, tu nema nekih iznenađenja, arhitekti traže ono što i većina – oslobađanje od poreza i sufinanciranje plaća radnika.

10. Nešto manje od četvrtine ispitanih preselili bi se u hub radi smanjenja troškova. Uzimajući u obzir da polovina anketiranih nije iz Sarajeva a da za neke hub sigurno nije rješenje (recimo salon namještaja i sl.) čini se da su co-working prostori ipak jedno od rješenja koje zasigurno mogu pomoći u prevladavanju krize.

11. Ono što je najinteresantnije su prijedlozi kako bi država mogla pomoći arh struku. Konstruktivni prijedlozi idu u dva pravca: jedan je otvaranje javnih radova uz međunarodno kreditiranje a drugi je veća regulacija struke, uz postroženje kazni za rad na crno, uspostavljanje cjenika i favoriziranje domaćih firmi kod javnih nabavki.

Iz svih ovih podataka može se izvesti sljedeći zaključak. Arhitektonska struka direktno je pogođena pandemijom COVID-19 ali će se puni utjecaj osjetiti dosta kasnije, imajući u vidu duže cikluse u investicijama. Jednom kada postojeći poslovi budu završeni, nove će biti puno teže naći. Razmjere krize trenutno nije moguće sagledati ali ona se u svjetskim medijima već uspoređuje sa recesijom iz 2008 i velikom depresijom iz 1929. Od krize 2008 godine, arhitektonska struka u BiH se još uvijek nije do kraja oporavila za što najviše krivice snosi država koja je dopustila previše slobode u obavljanju arhitektonskih poslova ali i katastrofalno malim nivoom i kvalitetom investicija u javne radove. Izuzmemo li kakve – takve radove na izgradnji autoputa, kapitalnih objekata u BiH u proteklom periodu gotovo da i nije ni bilo. Pogledamo li presjek izložbe Collegium Artisticum u zadnjih pet godina, manjak bilo kakvih javnih objekata vrlo je lako uočiti. Sve to nas navodi na bojazan da će i nastajuća kriza se izrazito nepovoljno odraziti na struku koja je ionako već u teškom stanju. Što je rješenje? Pomoć od države treba tražiti jer je i to jedan od načina na koji se vlastodršci pozivaju na odgovornost. S druge strane, poučeni iskustvom, ne možemo na nju računati. AABiH nažalost, sama se  ne može uhvatiti u koštac sa problemom ali može ponuditi rješenja koja mogu bar malo pomoći kolegama.

U narednom periodu, zasigurno će mnogi doći u situaciju kada će morati rezati troškove kako bi firma opstala. Najam prostora i režije su jedan od najtežih tereta koji neka firma nosi. Creative hub AABH kao co-working prostor može poslužiti kao „sklonište“ za one kolege koje se nađu u problemima. Cijene najma za članove su daleko niže nego samostalni prostori. Potpuno smo svjesni rizika da ovo zvuči kao reklama. Možete ali i ne morate nam vjerovati da nije.

Kad smo prije nekoliko mjeseci promovirali projekat Archlink platforme za outsource kojim smo htjeli pružiti kolegama priliku da nađu poslovne partnere vani, naišli smo na sumnjičavost i slab odziv. Ne vjerujemo da ćemo se u narednom periodu moći osloniti na domaće tržište kako bi preživjeli. Isto tako, i arhitekte iz razvijenih zemalja tražit će mogućnosti da snize svoje troškove. Mobilnost radne snage koju smo uživali prije Corone vjerojatno se neće vratiti na ne taj nivo. Archlink, srećom, još uvijek postoji i otvoren je za sve one koji žele pokušati naći klijente u inostranstvu. Mi još uvijek mislimo da tu leži rješenje.

Na kraju, moramo ovim putem pozvati nadležne da interveniraju na nekoliko ključnih polja.

Regulacija arhitektonske struke: ukoliko se pusti da tržište ostane neregulirano, kvalitet arhitekture past će na još niži nivo, iako je to trenutno teško zamisliti. Vidjeli smo jako dobro šta nedostatak planiranja i nepoštivanje propisa donosi, posebno na primjeru Sarajeva i problema zagađenosti, sloma infrastrukture i prometnog kaosa. Daljnjim spuštanjem cijena a samim tim i kvalitete arhitekure – tibrizacijom – načiniće se nepovratna šteta na izgrađenom prostoru Bosne i Hercegovine. U tom smislu pozivamo na izradu potpuno novog zakona o prostornom planiranju Federacije BiH i kantonalnih zakona u kojm će se definirati minimalne cijene usluga za sve projektante, bilo kroz instituciju komore, bilo nekim drugim pravnim aktom. Vrlo realan cjenik usluga već postoji na stranici. Rado ćemo ga ustupiti.

Olakšice: Očekivano, neophodno je osloboditi firme nameta, posebno akontacije poreza na dobit i obaveze plaćanja PDVa neovisno o naplati potraživanja. Gledajući logički, obaveza plaćanja PDV ustvari i nije olakšica nego samo popravljanje duboko nepravedne prakse koja je privrednike opterećivala već godinama.

Otvaranje javnih radova je možda najbitnija stavka. Država je izrazito zapuštena i u njoj ima nevjerojatno puno posla koji samo čeka da bude urađen. Već sada, dok kriza još nije ni završila, potrebno je raditi na planiranju kapitalnih investicija kojima bi se stimulirala ekonomija. Velik broj građevinskih firmi koji se dosad bavio visokoprofitablinom stanogradnjom i ugostiteljskim objektima neće imati posla u narednom periodu. Pored toga, velik broj radnika se vraća iz EU zbog izgubljenih poslova. Gdje ćemo s njima? Javnim radovima bi se osiguralo zaposlenje cijelom građevinskom sektoru, a samim tim i arhitektima.

Na kraju, kako god bude, pozivamo vas da se učlanite u AABiH. Nadamo se da svojim djelovanjem i brigom za arhitekte smo opravdali svoje postojanje u vašim očima. Radit ćemo na zaštiti struke koliko god možemo, u okviru mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Pred nama su teška vremena, umjesto da si obaramo cijene međusobno i borimo za mrvice, lakše će nam biti ako se udružimo i pomažemo jedni drugima.