Kišni petak je mnoge spriječio da prisustvuju, pokazat će se, osvježavajuće stimulirajućoj prezentaciji i diskusiji koja je upriličena u prostorijama Asocijacije arhitekata u BiH u organizaciji Međunarodnog Burch Univerziteta, Asocijacije Arhitekata u BiH i Zavoda za planiranje i razvoj KS. Tema predavanja naziva Odgovorno projektovanje i menadžment sportskih objekata okupila je 4 predavača i šaroliku publiku a govorilo se o trenutnom i planiranom stanju te kapacitetima sportskih objekata u Sarajevu, kao i o  savremenim modelima projektovanja, planiranja i menadžmenta u regionu i svijetu.

Uvodno predavanje je otvorila Aida Halilagić dipl.ing.arh ispred Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo koja se osvrnula na Odluku o proglašenju Trebevića zaštićenim pejsažom donesenoj na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj 9. aprila 2014. godine. Ovim zakonom utvrđena je zaštita područja Trebevića i njegovih prirodnih vrijednosti na prostoru od 400,20 hektara. Precizirane su tačne granice obuhvata, kategorija zaštićenog područja i njegovo zoniranje. Skupština Kantona Sarajevo je donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Kantonalne javne ustanove kojom joj je Zaštićeni pejzaž „Trebević“ dodijeljen na upravljanje. Ovo područje je podjeljeno u tri zaštićene zone. Prva zona, odnosno nukleus, je zona stroge zaštite, i obuhvata 55,40 ha, druga  zona (puffer) 294 ha, u kojoj nije dozvoljena izgradnja objekata i treća, tzv. tranzicijska zona, 50,80 hektara u kojoj je dozvoljena izgradnja objekata. 

Obzirom na utvrđene granice zaštićenih zona u kojima je zabrana građenja (objekata bilo koje vrste pa tako i u svrhu sporta i turizma) osim rekonstrukcije postojećih objekata, može se konstatirati da sa aspekta razvoja sportsko – rekreativnih zona, razvoja sporta i turizma nema mogućnosti za adekvatan razvoj i tretman ove teme na ovom lokalitetu. Kada su utvrđivane zaštićene zone nije se vodilo  računa o  bob i sankaškoj stazi, kao objektu od značaja za Federaciju BiH i državu Bosnu i Hercegovinu, koja se navedenim tretmanom ovog područja  našla u konfliktu  i koliziji sa gore navedenim zonama. Trasa bob staze i svi popratni objekti su u nukleusu (zona stroge zaštite) i drugoj zaštićenoj zoni (90% staze se nalazi u II zaštićenoj zoni)  što znači da se po sadašnjim ograničenjima zaštite bob staza ne može privesti krajnjoj namjeni. Potrebno je kroz izradu Prostornog plana omogućiti izmjene granica zaštićenih zona da bi objekat bob i sankaške staze sa svojim pratećim sadržajima mogao biti fokus sportskog, rekreativnog i turističkog razvoja Trebevića. 

Senad Omanović, direktor Sankaškog saveza BiH, je u nastavku predavanja iz perspektive dikrektnih korisnika bob staze, pojasnio koje su sve poteškoće sa kojima se trenutno ovi sportisti suočavaju.
Troškovi treninga su jako visoki, i trenutačno se održavaju na najbližoj lokaciji u Njemačkoj. “Veoma je teško dobiti termin za treninge u Njemačkoj, a samo jedan po osobi košta 25 eura. Imamo četvero sportista koji moraju imati po šest treninga, a znaju ostati i po mjesec i po dana u ovisnosti od takmičenja. Ti treninzi također donose bodove. Minimalan broj bodova mora biti 10 da biste se kvalifkovali.” 

Zanimljiv podatak je da se u svijetu koristi tek 15 staza za odvijajanje natjecanja i treninge. Staza na Trebeviću se kod Međunarodne sanjkaške federacije vodi kao staza koju treba obnoviti a trenutno se koristiti za ljetne treninge – koji se kako kaže Omanović ne mogu trenutno naplaćivati zbog neuslovnog stanja u kojem se nalazi staza i nepostojanja prateće infrastrukture niti riješenog vlasništva i načina naplate. Uprkos tome, ljeti se na Trebevićkoj stazi treniraju sportisti iz Češke, Ukrajine, Poljske, Njemačke, Norveške u potpunosti besplatno. Ova staza je popularna među najboljim takmičarima jer samo na njoj mogu postići nevjerovate brzine i do 140 km/h u toku treninga a do sada nije došlo do povreda.

Bivši direktor ZOI-a, Slavko Maleć ističe da je prilikom apliciranja Sarajeva za kandidata organizacije XXI Zimskih olimpijskih igara 2002. godine, g-din Hans Joerg Trachel izvršio pregled bob i sanjkaške staze na Trebeviću. U Izvještaju koji je podnesen kandidacijskom odboru je podržao ideju o sanaciji staze ugradnjom ledenog tepiha kao mogućoj ideji sanacije. Posebno je istakao: “…Staza je jedna od bržih, na visokom tehničkom nivou. Na ovoj stazi nikad se nije dogodila ozbiljnija nezgoda.” Sanacionim programom predviđeno je da se amonijak koristi kao primarno rashladno sredstvo – samo u kompresorima, a u cjevovodima na stazi (ledeni tepih) da se kao sekundarno rashladno sredstvo koristi glikol. U tom slučaju količine amonijaka bi se smanjile sa 40 t na samo 950 kg, što je značajno ekološko poboljšanje.

Danas je staza u potpunosti uništena, ostala je samo betonska košuljica sa nizom otvora koji su sa unutarnje strane sanirani kako bi se omogućila vožnja bolida na kotačima u ljetnom period. Drvena i metalna obloga staze je uklonjena. Prateći objekti startno-ciljne kuće, tehnička centrala, uprava centra i garaže su do temelja srušene. Sve instalacije su počupane, kao i instalacije rashladnog sustava koje su bile ispod piste. Svi kablovi su iskopani računajući i visokonaponske kablove. Prometnice, šetnice i parkinzi su u lošem stanju.

Završno predavanje je održao prof. dr. Boris Koružnjak, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, bivši član komisije za sportsko graditeljstvo i okoliš Hrvatskog olimpijskog odbora sadašnji član Međunarodne asocijacije arhitekata za sportsku infrastrukturu IAKS. Prisutnima je predstavio svoj značajni opus istraživačkog rada na polju tipskih modela sportskih građevina odnosno održivosti i menadžmentu istih. Na primjerima koje profesor izdvaja vrlo lako možemo uvidjeti važnost planiranja života sportskih objekata, odnosno definisanja biznis plana prije samog pristupanja izradi projektnog zadatka. Brojni sportski objekti koji su navedeni danas bilježe milionske gubitke na godišnjem nivou radi lošeg planiranja, održavanja ali i uprave. Samo planski sa dobrim timom i menadžerstvom ovih objekata te strateškom vizijom, sportski objekti mogu biti održivi. 

Prema riječima bivšeg direktora ZOI-a, Slavka Maleća, u predratnom periodu svi sportski objekti u sklopu ZOI-a su poslovali pozitivno a bob staza bez gubitaka – što uveliko govori u prilog odgovornom projektovanju na kojem učestvuju u potpunosti lokalne kompanije, promišljanju o održivosti nakon svršetka ZOI ’84 i tadašnjem vrsnom menadžerstvu.

Predavanje je popraćeno diskusijom koje je moderirala doc. dr. Sanela Klaric, International Burch University koja je ujedno inicijatorica ovog okupljanja.
Tema nedvojbeno privlači pažnju kako struke tako i šire javnosti te iz tog razloga vrlo brzo planiramo u sličnom sastavu ponoviti okupljanje. 

AABH pozdravlja sve inicijative koje za cilj imaju okupiti stručnjake na jednom mjestu i generirati dijalog o javnom prostoru i mehanizmima koji isti oblikuju, mogućnostima građanske akcije prilikom donošenja ključnih odluka o aktivnostima u javnom prostoru, te generalno razvoj kritičkog mišljenja.

Datum objavljivanja: 08.05.2018.

*Zabranjeno je kopiranje objava sa web stranice AABH na druge portale i medije bez odobrenja od strane Asocijacije arhitekata u BiH.