Autorica: Katarina Bošnjak
AABH: Katarina Bošnjak je asistentica na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Katedri za urbanizam i prostorno planiranje, članica LIFT-prostorne inicijative, aktivno uključena u organizaciju Dana Arhitekture, članica Uredništva AABH portala i naša aktivna članica.
Na Nonument simpoziju je održala predavanje pod nazivom ‘Monuments as creators of place in Sarajevo’, koje je bazirano na istraživanju koncepta osjećaja mjesta u javnom prostoru Sarajeva, te spomenike kao pokazatelje osjećaja mjesta kroz četiri fenomena: Mjesto kao Iskustvo, Mjesto kao Moć, Mjesto kao Događaj i Mjesto kao Ansambl. Kroz primjere spomenika u Sarajevu i njihovu evoluciju kroz vrijeme i stvaranje novih slojeva emocionalne i fizičke aktivnosti društva, traženje identiteta tokom promjena vladajućih režima i struktura i njegovim vezivanjem za vidljivu i skrivenu simboliku prostora, pokazano je kako su spomenici, ustvari, pokazatelji gubitka osjećaja mjesta i razvodnjavanja identiteta.
Katarinin ranije objavljen tekst o skulpturi u javnom prostoru Sarajeva možete pročitati ovdje.
Imala sam priliku biti dio Nonument simpozija, održanog u Ljubljani od 21. do 22. februara u Gradskom (Mestnom) muzeju Ljubljane ( Mestni muzej, odnosno njegova obnova i ekstenzija je djelo OFIS arhitekata). Nonument: Mapping and Archiving Public Space je dvodnevni simpozij koji se bavi pitanjem javnog prostora u Istočnoj i Centralnoj Evropi, te u Sjedinjenim Američkim Državama i Srednjem Istoku. Netransparentan pristup prostoru, te brze i radikalne intervencije u njemu su osobine intenzivnog ‘poricanja’ javnog prostora, što dovodi u pitanje i odnos prema arhitektonskom naslijeđu, te naslijeđu općenito.
Nonument je istraživački projekt koji se bavi pitanjem nepostojećih spomenika i mapiranjem i pozicioniranjem memorije prostora koja nose simboličnu vrijednost u fizičke, mentalne i virtualne pejzaže. Sastoji se od umjetničkih produkcija i istraživanja sa ciljem definiranja uloge spomenika danas i načina na koji društva obilježavaju bitna vremenska i prostorna obilježja i osobenosti, te njihovim upisivanjem u kolektivni urbani pejzaž. Istraživanje se bavi pitanjima memorije, predstavljanja, semantike i drugih aspekata monumentalizma, te se pokušava javno obratiti pitanju percepcije javnog prostora i njegove uloge u suvremenom svakodnevnom životu. Projekt Nonument je dio MAPS-Mapping and Archiving Public Spaces projekta, čija je misija dijeliti multidisciplinarnu metodologiju mapiranja i arhiviranja javnih prostora i stvaranje inkluzivne rastuće open source arhive i mape ‘nonumenata‘. Nonument je pojam koji označava arhitekturu, spomenike i javne prostore 20. vijeka, koji su doživjeli promjenu simboličkog značenja. Ili su ga u potpunosti izgubili. Između ostalog, Nonumenti su spomenici prethodnih režima ili javnih prostora post-socialističkog konteksta, a simpozij je uvodni događaj koji predstavlja dosadašnje zaključke istraživanja dosadašnjih partnera (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Češka, Austrija i Kipar) kroz lupu povezivanja sa prostorom i povjesnim dilemama tranzicije, pri čemu se postavljaju i pitanja ponovne upotrebe i adaptacije kroz umjetničke intervencije.
Simpozij se sastojao od prezentacije rezultata dosadašnjih istraživanja predstavnika već navedenih država, te četiri tematska bloka predavanja – Konfliktna i post-traumatska arhitektura, Transformacije javnog prostora, Ponovna upotreba i adaptacija naslijeđa i Angažman zajednice u očuvanju arhitektonskog naslijeđa. U sklopu programa, posjetioci su imali priliku vidjeti privremenu izložbu ‘Nonument01:McKeldin Fountain’, testirati VR aplikaciju Nonument01, te prisustvovati projekcijama filmova Art of Failure: Resonant architecture, Bibio: Phantom Brickworks i Saša Ban&Maroje Mrduljaš: Betonski spavači. Nonument01:McKeldin Fontana bila je jedan od rijetkih javnih prostora u Baltimoreu (SAD) – srušena je unatoč protestima. Rezultirajuća VR aplikacija nastala iz skeniranja i intenzivnog dokumentiranja prostora prije rušenja predstavlja virtualni spomenik sa kolekcijom intervjua korisnika fontane, koja je bila okarakterizirana kao prostor slobodnog govora u Baltimoreu.
Uz raznovrstan program internacionalnih izlagača/ica, u ulozi glavnih govornika našli su se Michiel van Iersel (Failed Architecture), Pamela Karimi (Aggregate), Miloš Kosec (Outsider), Alexei Monroe ( autor knjiga Pluralni monolit i Interogation Machine, sa predavanjem koje kritikuje popularizaciju brutalizma do mjere da postoje kursevi oblikovanja ‘brutalističke čokolade’), Kaja Širok i Maroje Mrduljaš, sa završnim diskusijama.
Michiel van Iersel je osnivač Failed Architecture istraživačke platforme, koja ima cilj otvoriti nove perpektive na urbane promašaje – od toga kako je promašaj percipiran, preko pitanja šta se zapravo dešava, do toga kako je promašaj predstavljen javnosti. Podržana web stranicom, putujućim radionicama i serijama predavanja, platforma pokušava razviti otvorenu komunikaciju sa stručnjacima i javnosti, kroz preispitivanje arhitekture ne samo kroz arhitektonski diskurs. Misija platforme je da postavi pitanja poput ‘Šta je promašaj?’, ‘Koji su kriteriji preko kojih nešto uopće definiramo promašajem?’, ‘Koje su posljedice percipiranog promašaja?’
Pamela Karimi dio je upravog odbora Aggregate Architectural History Collaborative, grupe koja je posvećena unaprijeđenju istraživanja i edukacije na polju teorije i istorije arhitekture. Aggregate stvara sadržaj, organizira radionice, prezentira i objavljuje inovativni akademski rad iz multidisciplinarnih perspektiva, a naročito se interesuju za rad koji predviđa višestruko tumačenje odnosa arhitekture prema svijetu. Web stranica Aggregata objavljuje recenzirane radove, grupisane pod tematske ‘kišobrane’ – Materija, Disciplina, Akcije i Sistemi, o kojima možete više pročitati ovdje.
Miloš Kosec je član uredničkog odbora časopisa za arhitekturu, umjetnost i prostornu kulturu Praznine, te časopisa Outsider i urednik web stranice Outsider-a.
Od ostalih predavanja treba izdvojiti predavanje Sanje Horvatinčić, koja je zaposlena na Institutu za povijest umjetnosti na projektu ‘Modernost, modernizam i postmodernizam u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća’, u sklopu kojeg radi doktorsko istraživanje o spomenicima iz razdoblja socijalizma u Hrvatskoj – kroz njeno predavanje posjetioci su imali priliku ‘obići’ memorijalno naslijeđe II svjetskog rata u post-socijalističkoj Hrvatskoj. Vladimir Dulović, istoričar, čija je uža specijalnost istorija Balkana i jugoistočne Evrope, a hobi istorija Beograda, pričao je o trgovima i parkovima Beograda – Trgu Nikole Pašića, Tašmajdan Parku i Slaviji. Dušan Medin, arheolog iz Crne Gore održao je predavanje o uglavnom komičnim situacijama spomenika u današnjem vremenu Crne Gore, kroz primjere kada su spomenici (ne)poželjno naslijeđe. Aneliya Ivanova je predstavila spomenike u Bugarskoj kroz njihovu ritualnu funkciju i suvremenu egzistenciju. Rasa Balockaite iz Litvanije je održala odlično predavanje o ‘ratovima’ naslijeđa u suvremenim društvima, povezujući slične apsurdne priče i situacije od Litvanije, preko Kenije, do post-apartheidovske JAR, kroz primjere političke upotrebe naslijeđa. Konačno, treba izdvojiti rad Anel Moldakhmetove, koja vodi platformu ARCHCODE, koja se bavi mapiranjem arhitekture sovjetkog Kazakhstana, te nastojanjima preispitivanja i postavljanja kriterija vrednovanja spomenika iz ovog perioda.
Jedna od divnih stvari koja se pokaže na ovakvim skupovima, jeste da svi dijelimo slične probleme kada pričamo o memoriji – probleme sjećanja, probleme zaborava i, rekla bih, probleme neprikladnog sjećanja stvari koje su nas kao društvo u nekom obuhvatu i u nekom trenutku definirale, te da postoje ljudi koji aktivno rade, primjenjujući i razvijajući različite metodologije, na očuvanju što više verzija prostora, te razotkrivanju cenzurisanih verzija, koje opet pričaju svoju priču i imaju svoje razloge dešavanja.
Datum objavljivanja: 07.03.2018.
