Aktualna udruživanja ljudi u istrajnoj borbi protiv sistemskih nepravdi, ali i indivudualne borbe svih ljudi u periodu aktivne pandemije i prirodnih katastrofa inspirisali su me da ih ospomeničim po principima jugoslovenskih spomenika sa kojima im je poveznica motiv združene borbe.

Karakteristično za jugoslovenske spomenike je što vrlo jasno komuniciraju kome i čemu su posvećeni isključivo po istorijskoj lokaciji na kojoj su podignuti, dok oblikovno apstrahuju univerzalne pojmove borbe, pobjede, vječnosti, smrti, oslobođenja, slave… Ako bi povukli paralelu sa post-jugoslovenskim periodom, u pristupu i praksi podizanja spomenika zadržala se samo ratna tematika, ali komunikacija se drastično promjenila tako što je postala egzaktnija i ekskluzivnija koristeći jasnu nacionalnu, vojnu i vjersku simboliku. Upravo zbog toga projekat koji predlažem se oslanja na period procvata yu spomenika i koristi njihovu univerzalnost i inkluzivnost poruke, te princip propitivanja i stvaranja morfoloških manifestacija iskonskih simbola borbe, ali u ovom slučaju proširuje motiv fizičke i oružane borbe na druge oblike borbe. Izdvojene su tri borbe kao dobri primjeri aktualnih združenih akcija.

Prva odabrana borba uobličena je u spomenik nazvan “State/Stejt” i objedinjuje BLM proteste u Sjedinjenim Američkim Državama, te nedavne proteste u Srbiji. U oba slučaja udruživanjem različitih skupina sa političkog spektra napadnute su ustajale državne politike koje sistemski sputavaju i ograničavaju pojedince, manjine, političke oponente, odnosno sve one koji ne pripadaju vladajućoj kasti. U oba slučaja jednako zastrašujuća je bila reakcija države. Spomenik kroz prikaz popucalog i izobličenog grčkog hrama, prepoznatljivog simbola države, preispituje njenu moć, ovlasti, stabilnost i neophodnost.

Druga odabrana borba su napori medicinskog osoblja i pojedinaca u zaustavljanju širenja COVID-19 virusa. Nakon višemjesečne borbe i ispitivanja različitih mjera zaštite, jedan od najvažnijih elemenata u borbi je bila lična odgovornost i poštovanje preporučenih mjera zaštite od WHO-a. Suprotno ostalim borbama predstavljenim u ovom projektu, ova nije zahtjevala okupljanje u prostoru, već ujedinjavanje u ideji individualnog odricanja, prilagođavanja dnevnih navika i samodiscipline kao sredstva združene borbe. Spomenik za ovu borbu je nazvan “Chainbraker/Čejnbrejker” i predstavljen je kroz razbijanje lančane rakcije oborenih vertikalnh ploča nailaskom na monolitnu kuglu.

Treća odabrana borba su simultana združivanja lokalnih mještana, aktivista raznih formalnih i neformalnih skupina u borbi protiv gradnje malih hidroelektrana. I u ovom slučaju zabrinjavajući je nemar i nesagledavanje štetnih ekoloških posljedica od strane pojedinaca i struktura vlasti koje odobravaju izgradnju takvih projekata. U isto vrijeme impresivna je istrajnost i požrtvovanost ljudi na drugoj strani, koji pravnom i fizičkom borbom zaustavljaju gradnju malih hidroelektrana. Ova borba je predstavljena kroz spomenik “(Od)Brana”, gdje je konkavna ploha, slična tipičnom obliku brana, presječena i razbijena po sredini. Pored jasne simbolike ovako predstavljene strukture, ona je dodatno obesmišljena tako što je postavljena na sredinu vodene površine gdje ne može imati nikakav uticaj na vodene tokove.

Poveznice tri predložena spomenika su ista neodređena crna monolitna materijalizacija i postavka u sterilan zamagljeni prostor sa izraženom bojom neba. Ova dva načina obrade prikaza, uz dodatak “nostalgičnih” video skitova, iskorištena su da naglase usamljenost i neprirodnost ovakvih ideja koje trenutno nemaju svoju statičnu fizičku manifestaciju u javnom prostoru, već i dalje leže iza motiva ljudi kojima bi bili posvećeni ovakvi spomenici. Poput trenutnog stanja u kom se nalaze jugoslovenski spomenici, sastavni dio sva tri projektovana spomenika su lomovi i pukotine. Ovaj projekat problematizira neophodnost spomenika, odnos spomenika u okoline, digitalno odavanje počasti… Međutim glavno pitanje na koje sam pokušao dati odgovor ovim projektom je: za vrijeme teško stečenog mira koji po mnogočemu nije mir, kojim borcima i borbama treba podići spomenike? Odnosno, šta je to vrijedno u našem vremenu što želimo ovjekovječiti i poručiti narednim generacijama?