Autorica: Merdžana Mujkanović
Ovogodišnja izložba Collegium Artisticum organizovana je od strane Asocijacije arhitekata u BiH (AABH) kao dvodnevni događaj, gdje je prvi dan postavke selektivne izložbe i proglašenja nagrada popraćen razgovorom sa članovima komisije, koju su sačinjavali Maroje Mrduljaš, Simon Hartmann i Lada Maglajlić. U razgovoru su učestvovali i predsjednik AABH Vedad Islambegović, dok je razgovor usmjeravala i moderirala dr.arh. Elša Turkušić. Događaj je održan 06/04/2017 godine sa početkom u 18:00 h.
Uvod u razgovor napravio je predsjednik ovogodišnjeg žirija gosp. Maroje Mrduljaš sa predavanjem “Transformacije Splita – case-study za urbano stanje regije”. Kroz urbane transformacije i stanje grada Splita dijagnostično posmatra, analizira i nudi moguća rješenja za probleme izgrađene sredine šireg prostora bivše Jugoslavije u tzv. tranzicijskom periodu, a analizu organizuje kroz tri cjeline – Forme kolektivnog identiteta, Nove centralnosti i Reciklaža.
Forme kolektivnog identiteta posmatraju urbani razvoj i trenutno stanje Splita kroz prizmu zaokreta u društvenom i političkom životu nakon 90ih. Dolazi do ideološke borbe za prostor kroz gradnju velikog broja sakralnih objekata, za koje Mrduljaš ukazuje „se i ne zna ko ih je nacrtao“, pojave koja nije niti malo strana gradovima u BiH. U isto vrijeme iščašeni kapitalizam dovodi do komercijalizacije i „balkanizacije“ prostora, ali i konstantnog političkog previranja koje ostavlja poseban trag na izgrađenu sredinu.
Takvo djelovanje različitih silnica potom je posmatrano kroz konkretan primjer dijela grada „Split 3“. Naselje nastalo u razdoblju ekonomskog i urbanog razvoja bivše nam socijalističke države, nosi visok kvalitet urbanog planiranja, te karakterističnu oblikovnu formu ovakvih naselja. Međutim, kako njegov razvoj nikada nije završen do kraja, postaje jako interesantan prostor tangentnog djelovanja i korištenja u ovakvom ekonomskom i političkom kontekstu, gdje prazni međuprostori postaju predmet nelegalne izgradnje, građanskog aktivizma, ali i visoko kvalitetne arhitekture koja inicira pozitivan smjer razvoja i novog identiteta takvih naselja kroz primjere nove biblioteke i univerzitetskog kampusa. Konačna tematika „Reciklaža“ pokazuje na primjerima omladinskog centra Splita te hostela GollyBossy, da je takve dijelove grada moguće posmatrati i kao neograničen prostor arhitektonskog djelovanja, a koji ujedno postaju i platforma za građanski aktivizam.
Ovakav osvrt na stanje naših gradova i ulozi konkretnih arhitektonskih projekata u poboljšanju ili pogoršanju istog, poslužio je kao dobar uvod u diskusiju o procesu selekcije za Collegium Artisticum 2017. Predsjednik AABH Vedad Islambegović kroz kratak uvod obrazložio je zašto je selekciju sa internacionalnim žirijem važna, dajući obrazloženje da je to ustaljena praksa svih evropskih udruženja istog karaktera, a sve u cilju podizanja kvaliteta rada i otvaranju dijaloga unutar zajednice arhitekata BiH.
Razgovor o stanju arhitekture u BiH povela je moderatorica Elša Turkušić postavljajući pitanje o institucionalizaciji arhitekata, te uticaju na proces donošenja zvaničnih odluka o izgrađenoj sredini, te sprovedbe javnih konkursa. Razgovor se odnosio i na pitanja kako se postaviti kada procesi i donošenje zakona nisu transparentni, kada se isprepliću struka i amaterizam i kada gradski prostor postaje žrtva različitih interesa. Takve procese moramo posmatrati i u kontekstu sve veće globalizacije i našeg nepobitnog otvaranja prema svijetu i integraciji u EU – šta je naš stil? Kako da kroz takvu institucionalizaciju zauzmemo stav, odnosno kako se postavljamo prema njenim uticajima u stvaranju jedinstvenog arhitektonskog izraza u BiH?
Član žirija Simon Hartmann zauzima stav da arhitekti moraju da prestanu „da se žale“ i postave prema takvoj situaciji na pragmatičan način – tj. nametnu svojim djelovanjem sa konkretnim rješenjima koja razumije i ona strana koja nužno ne vidi prostor na takav način. Arhitekta treba da bude koristan za grad i društvo u mnogo većem opusu od tradicionalne uloge. Uzimajući primjer Sarajeva tvrdi da je problem javnog saobraćaja i parkiranja očigledan na prvi pogled, te tvrdi da arhitekti i svi oni koji djeluju na izgrađenu sredinu grada moraju jednostavno da se nametnu sa svojim rješenjima i konstantno bore da ista predstave kao zanimljiva. Ovo je jako kompleksan zadatak, i ujedno jedan od kriterija kojima se žiri vodio pri selekciji projekata – na koji način dati objekat ili urbana intervencija doprinose sredini u kojoj nastaju na kreativan i pozitivan način?
Govoreći konkretno o projektima iza selekcije Collegium Artisticum, predsjednik komisije Mrduljaš govori o formalizaciji forme kao jednom od glavnih kriterija – gdje projekti koji prate isključivo formu, a ne određeni koncept i princip nisu prošli selekciju. U isto vrijeme, ističe da je primjetna diskusija o odnosu između i prema naslijeđu i savremenom arhitektonskom izrazu. Iznosi da je jedan od glavnih kriterija iza selekcije i dodjele nagrada bila i „angažovanost“ projekta van osnovnog projektnog zadatka, te određena tendencija objašnjavanja i dubljeg analiziranja problema. Argumentuje da savremeniji i suptilniji pogled odnosa prema kontekstu izražavaju mlađi autori, odnosno da je primjetna pojava nove mlađe generacije arhitekata i arhitektica u BiH koja će nositi njen daljnji razvoj. Arh Hartmann ističe i da je vrlo primjetno da mlađa generacija arhitekata i arhitektica postavlja nove standarde prikazivanja i reprezentacije arhitekture.
Nadalje, članovi komisije ističu da se kroz određeni broj projekata ogleda konstantna borba odnosa prema kolektivnom identitetu. Međutim postoje rješenja sakralnih objekata ili onih koji se odnose na memoriju ratnog perioda ‘92-‘95, kao što su rješenja za muzej Tunel Spasa ili Muzej ratnog djetinjstva, koji predstavljaju uspješne arhitektonske projekte na ovu tematiku, i uspostavljaju novi pravac i diskurs. Naglašava da je tema javnog prostora jako bitna, te da se pristup istoj na vrlo pozitivan način ogleda kroz projekat „Triptih-tri stepeništa“, te da učešće arhitekata u realizaciji javnih projekata i prostora treba da bude mnogo značajnije. Ujedno, očigledan je nedostatak projekata kolektivnog stanovanja, što možda djelimično ukazuje i na nedostatak kvalitetnih rješenja u njihovom trenutnom procesu nastajanja, ali i svjesnoj autocenzuri onih arhitekata koji iste stvaraju.
Govoreći o konačnim rezultatima selekcije, arh Simon Hartmann ističe da je diskusija o svakom projektu i odlukama iza nagrada bila duga gdje se svaki član žirija uključio u analizu projekata izvan subjektivne estetske impresije. Članovi žirija su se osvrnuli i na dodjelu glavne nagrade Grand Prix, objašnjavajući da je dijalog i analiza oko iste zaista bila duga, ali da su smatrali takva odluka ne treba biti forsirana te da se niti jedan projekat nije mnogo isticao od ostalih. Smatrano da je u tom slučaju nagrade potrebno ravnomjerno rasporediti, te da na taj način nose određenu homogenu poruku. Kao zaključak navodi da sama svrha i suština čitavog procesa selekcije, refleksije i diskusije o projektima, nije bila nužno jedan glavni pobjednik, nego započinjanje razgovora o arhitekturi i njenom pravcu i izrazu na prostoru BiH, te prepoznavanje nove generacije arhitekata i arhitektica.
Jedna od najznačajnijih refleksija učesnica i učesnika razgovora, kao i članova panela, jeste da je ovakvih razgovora potrebno više, odnosno da je očigledno da zajednica arhitekata u BiH mora da diskutuje i djeluje zajedno kako bi unaprijedila stanje struke, djelovala kolektivno na pragmatičan način, te konačno unaprijedila stanje naših gradova. Asocijacija arhitekata u BiH prepoznaje i u potpunosti podržava ovakvu incijativu.
Druženje nakon razgovora nastavljeno je uz koktel u holu zgrade Unitic. Sponzori događaja ispred AABH, bez kojih organizacija događaja ne bi bila moguća su:
STO – generalni sponzor i prijatelj AABH. STO je austrijski brend, vodeći na tržištu fasadnih sustava, unutarnjih boja, epoksidnih podova i drugog;
EPS Laštro – je najveći proizvođač ekspandiranog polistirena u BiH i predvodnik tehnološkog razvoja i inovacija u fasadnom sustavu;
Walter Solutions d.o.o – zapošljava više od 60 inženjera, posvećenih razvoju građevinskih BIM projekata, te kreiranju BIM softverskih rješenja prema zahtjevima klijenata, a sve to sa jedinstvenom misijom: pomoći investitorima da stvaraju prepoznatljiva, efektivna i pametna ulaganja koristeći BIM tehnologije;
Con Formo – Tvrtka CON-FORMO d.o.o. osnovana je krajem 1997. Osnovna djelatnost je opremanje svih vrsta javnih i poslovnih prostora;
Xella – YTONG je sinonim za porobeton, brend sa širokom paletom proizvoda koji čine jedinstven sustav gradnje;
Profit – osnovan 2000. god. i pokriva više od 40% tržišta Bosne i Hercegovine u sektoru protuprovalnih vrata.
U nastavku pogledajte fotogaleriju sa događaja:
Datum objavljivanja: 10.04.2017.
