Razgovarala: Merdžana Mujkanović
Javni prostor i zajednička iskustva – Projekat ‘Urban playscapes Sarajevo’
Intervju sa timom arhitekata i urbanih dizajnera iz Holandije
Forma i organizacija izgrađene strukture svakog grada govore o socijalnim, ekonomskim i historijskim procesima kroz koje društvo koje naseljava taj grad prolazi. Jedan od najznačajnijih i ujedno najkritikovanijih aspekata savremenih procesa urbanizacije Sarajeva (i ostalih gradova u BiH), jeste konačni identitet i slika koju proizvode. Ona je jasno ogledalo, pojednostavljeno govoreći, kompleksnosti historijskog trenutka na presjeku untrašnjih borbi za političkom i socijalnom zrelošću i efektivnih sila globalizacije. Diskontinuitet između naselja nastalih kroz usmjerenu politiku urbanog planiranja i onih oblikovanih ad-hoc pristupom, te količina formalne i neformalne bespravne gradnje, zajedno su podjednako kompleksni i zbunjujući kao i ustavno uređenje države. Grad, kao naša prvobitna sredina, međutim daje priliku da razgovaramo o opipljivim problemima i njihovim rješenjima, koja ujedinjuju građane Sarajeva i svih ostalih BiH gradova. O ovakvom stanju, na gradskom nivou, moramo početi razgovarati kroz konstruktivnu kritiku koja traži i nudi rješenja, ma koliko se ona činila trenutno nedostižna, umjesto kao ‘kritiku’ koja po ko zna koji put jednostavno upire prstom u status quo.
Gledajući probleme Sarajeva iznutra, kompleksan politički trenutak i njegovi problemi su naizgled nerješivi i frustrirajući za bilo koga ko se pokuša bilo čime ozbiljno pozabaviti. S druge strane, ako izađemo iz ovog uskog okvira i stavimo se u kontekst tokova urbanizacije i trenutnog diskursa o problemima gradova u Evropi i ostalim dijelovima svijeta, modela rješenja koji se primjenjuju, priliva stanovništva, razvojnih strategija itd., 275 524 stanovnika Sarajeva je distrikt nekog drugog grada. To ne umanjuje njegov značaj, i dakako mora se posmatrati u kontekstu, ali ujedno i jasno govori o brojevima i tehničkim kapacitetima za rješavanje problema, implementiranih mnogo puta na različitim mjestima do sada. S ciljem otvaranja dijaloga sa različitim stručnjacima, iskoristili smo priliku Dana Arhitekture 2017 u Sarajevu da razgovaramo sa planerima i urbanim dizajenerima iz Holandije, njihovim iskustvima, ali i prvim profesionalnim utiscima i projektu na kojem rade u Sarajevu.
Zajedno sa katedrom za urbanizam u Sarajevu, pod vodstvom Dr. Arh. Nasihe Pozder i Arh. Saše Rađenovića, rade na projektu ‘Urban Playscapes Sarajevo’ koji istražuje važnost javnog prostora za djecu u momentu kada se grad nalazi pod velikim pritiskom s jedne strane potrebe za gradnjom stambenih i komercijalnih objekata, a s druge sve mnogobrojnijim prisustvom automobila. Razgovor je obavljen sa gosp. Casper van Calsteren-om iz ureda za urbano planiranje grada Amsterdama, gospođom Joke Klumper – pejzažnom arhitekticom za grad Rotterdam, gospođom Naomi Felder koja vodi arhitetonski tim ‘bureau feld’, te gospodinom Elger Blitz-om koji stoji iza arhitektonskog tima ‘carve’.
Prvi dio radionice ‘Urban Playscapes’ održan je u sklopu Dana arhitekture Sarajevo 2017, dok se drugi dio održava od 2. do 6. oktobra 2017, te je ovo ujedno i poziv na učešće svim profesionalcima, studentima i zainteresovanima za poboljšanje javnih prostora i prostora za igru u Sarajevu. Više informacija možete naći ovdje, a raspored održavanja radionice bit će objavljen naknadno.
U BiH se jako često u javnom i privatnom dijalogu razvijeniji Evropski gradovi se uzimaju kao model uređenja kojem treba težiti. Amsterdam i Rotterdam su ujedno i globalni primjeri za politike javnog transporta, uređenja javnih prostora i tokova u arhitektonskoj praksi. Možda onda možemo otvoriti razgovor sa vašim iskustvom kao urbanim planerima i dizajnerima, te okviru u kojem radite. Kako su gradovi Amsterdam i Rotterdam organiziciono i administrativno postavljeni u tom pogledu – ko donosi urbanističke planove i ko vodi glavnu riječ u razvoju gradova i urbanom dizajnu?
Casper: Sva zemljišna politika u Holandiji su potpunosti vodi na gradskom nivou i od strane gradske vlade kao jedne jedinice, od strane gradskih urbanih planera, naravno prateći nacionalni okvir. Generalni plan se sprovodi kroz vrlo stroge zoning planove, zajedno sa svom ostalom regulativom kao npr. visinama zgrada. Značajan element o kojem se raspravlja u ovom planu i koji se donosi prije tehničke dokumentacije jeste VIZIJA za grad, postavljena kao razvojna strategija na sveukupnom nivou, koja onda određuje i postavku regulative i okvirnih razvojinih strategija – tako imamo okvirnu regulativu za saobraćaj, javne prostore, zelenilo itd.
Elger: Zoning planovima se reguliše sva privatna investicija u zemljište, prateći te postavljene standarde koji su vrlo strogi zbog naše historije i potrebe za regulisanjem tla i potrebe da se zaštitimo. Ponekad je toliko regulisano, da se više različitih zakona preklapa na jednom zoning planu, pa će vam mnogo urbanih planera i dizajnera također reći i da je potrebno mnogo više fleksibilnosti u ovakvoj regulaciji prostora. Zahtjevi za promjenom plana nisu česti, ali ako postoje, vladin sektor za urbanizam radi istraživanje koliko je ta promjena zaista potrebna i efektivna ili štetna, i koji je njen uticaj na grad i građane.
Joke: Ali, moramo priznati, bilo je i nekoliko slučajeva kada se planovi mijenjaju radi velikih investicija, te se u potpunosti mijenja namjena određenog područja grada. Privatni investitori su jako značajni jer oni vode razvoj grada, međutim vlada ima također jaku ulogu jer vodi taj razvoj u unaprijed postavljenom stavu i okviru za razvoj grada.
Da, već duže vrijeme skoro svi gradovi u svijetu (sa izuzetkom Kine i nekoliko drugih država) planiraju i dizajniraju grad kroz privatne investicije i prodaju zamljišta, donošenjem manjih masterplanova za određene dijelove grada od strane različitih kompanija, domaćih ili stranih. Ako posmatramo primjenu ovog modela u Sarajevu, na području naselja Stup na primjer, on se primjenio tako da je prostor uništen, gdje ništa osim metara kvadratnih od kojih su investitor (i opština) profitirali, nije ponuđeno građanima. Kako je ovaj proces organizovan u Holandiji, kako su regulisane privatne investicije i povrat kapitala i koji je domet uticaja lokalne i gradske vlasti?
Elger: Jedini jednostavan odgovor zaista je: zavisi. Zavisi ko posjeduje zemljište i koja je gradska politika u tom trenutku. Ili grad preuzima planiranje određenih dijelova grada, ili privatne kompanije to rade u kojem slučaju firme prolaze kroz tenderske procedure ili javne konkurse. Razgovarajući ovdje sa urbanim planerima, i ljudima iz gradske uprave, shvatio sam da su tenderske procedure mnogo strožije u Holandiji – npr. zakonski se zahtjeva da svaki investitor zaposli arhitekte od samog početka razvoja projekta, jer postoji veliki rizik da ukoliko ona nije ispoštovana, projekat će biti odbijen pri svakom zahtjevu za usvajanje.
Naomi: Druga opcija jeste da grad odabere određeni broj kompanija i pozove ih da naprave prijedloge za određeni projekat, ili da se raspiše javni konkurs. Ti timovi se biraju na osnovu određenih kriterija kao što su kvalitet rada, cijene, iskustva u procjenama uticaj na okolinu itd. Kroz sve to, zakon je tako postavljen da uslovljava konstantan razgovor između javne institucije – gradske vlade, i privatnih investitora i arhitekata. U svakom slučaju kada privatna kompanija razvija određeni dio grada, vrlo je mali broj slučajeva privatizacije javnog prostora – privatni kapital gradi, ali je kontrolisan i mora obezbjediti propisanu količinu javnog prostora, koji potom preuzima lokalna uprava na održavanje.
Joke: Gradovi u Holandiji nisu ništa manje uključeni u ovu konstantnu bitku privlačenja stranog i domaćeg kapitala za razvoj i oržavanje, i zavisnosti od investitora i njihovih smjernica i interesa u prostoru. U marketing i brendiranje gradova se konstantno ulaže, npr. Hag radi na slici internacionalnog pravnog centra, Rotterdam kao luka, Amsterdam kao kulturni i turistički centar itd, što onda dovodi i investitore različitog kvaliteta.
Naomi: Da, ali moramo napraviti razliku između Amsterdama i Rotterdama od kojih zavisi i nacionalna ekonomija, i ostalih manjih gradova gdje je sve više konkurencije za privlačenje investicija kroz grantove, strane investirore, turizam i reputaciju i naravno većeg uticaja tih investicija na izgled prostora, sa slučajevima jako loših rješenja.
Jasno, zakoni i jedinstvo gradskog vodstva su krucijalni. Da li je onda lakše, kao arhitekta ili urbani dizajner, boriti se za ideje i rješenja u ovakvoj postavci stvari?
Elger: Opet, moram napomenuti, zavisi od investitora i vrste projekta, ali uvijek se morate boriti sa različitim interesima na nekom prostoru, za što bolji rezultat i dobar prostor na kraju krajeva. Pravila igre trenutne postavke ekonomije su takva da se sve više insistira i zavisi od privatnih investicija, a investitori imaju slične interese svugdje. Zakon je postavljen tako da investitori moraju da zaposle arhitektonski tim pri bilo kakvim izmjenama ili izgradnji, tako da je to i u njihovom interesu.
Casper: Također, u gradskoj upravi postoji komisija za estetiku, gdje će lokalna uprava uvijek biti obavještena i intervenisati u razvoj projekta. Oni su ti na kraju koji vam daju dopuštenje za gradnju, pa zahtjeva konstantnu komunikaciju između privatnog investitora i javne uprave. Ovako, i investitori i javni sektor imaju interes za dobro dizajniranim prostorom, pa mu i posvećuju pažnju. Uloga arhitekte u ovom procesu je jako bitna jer je ona glavni medijator – pravila i zakoni postavljaju pravila, i investitor daje novac, međutim oni ne stvaraju prostor i ne daju nešto novo gradu.
U tom smislu, kako nastaju novi urbani prostori? Da li kao proces gdje arhitekti i urbani dizajneri zajedno sa investitorima predlažu svoju viziju prostora, slijedeći vlastitu logiku, gdje se onda građani prilagođavaju pa se desi da su određeni prostori u potpunosti dizajnirani, ali i u potpunosti napušteni? Ili pratimo procese i načine ponašanja i korištenja prostora, a onda dizajniramo uzimajući u obzir ovu memoriju?
Naomi: Vječno pitanje, zar ne? I vrlo važno. Po mom mišljenju, jedan od najznačajnijih elemenata svakog urbanog planiranja i dizajna jeste metoda participacije građana i konstantnog posmatranja korištenja prostora. Moramo se polako odmicati od ideje kompletnog top-down planiranja i kreiranja prostora, i nisam sigurna da to još uvijek u potpunosti radimo. Poenta kreiranja prostora ne bi trebala biti samo u lijepim i simetričnim formama, i konvencionalno lijepom dizajnu, nego učiti od prostora i kako ga ljudi koriste, u stvaranju živih i produktivnih prostora za sve građane. Crtež može biti ‘ružan’ ako mjesto funkcioniše. Moramo ostaviti prostora za ljude da sami oblikuju grad i prostora za neočekivano da se desi. U ovom smislu, vidim poseban potencijal u javnim prostorima u Sarajevu.
Da, sve više i više se u teoriji i praksi urbanog planiranja i dizajna naglašava demokratizacija i značaj participacije građana, transparetnost procesa i napuštanje prakse gdje se sve odluke donose u malom krugu profesionalaca, često u saradnji sa političarima. Koliko razvijen i prisutan je ovaj proces u urbanom planiranju u Holandiji?
Naomi: Pri bilo kojem radu u prostori ili borbi za njega, moramo imati u vidu da je prostor uvijek i svugdje značajan politički faktor, i da to treba uzimati u obzir pri svakom planiranju ili dizajniranju. Proces participacije građana je zakonski uslovljen u Holandiji, međutim on ne ide tako savršeno kao što to u teoriji izgleda. Građani su veoma zainteresovani za učešće u promjenama naročito u njihovom naselju, i sve više s vremenom. Međutim, na ovim sastancima javnih rasprava ne možete a da ne primjetite problem reprezentacije – gdje će samo određeni dio populacije nekog naselja doći da učestvuje, i to su uglavnom građani koji imaju određeni interes da brane ili propagiraju. Ovo je u većini slučajeva rasno bijeli dio populacije grada, gdje je također prisutan NIMBY (not in my back yard) faktor – odnosno onaj dio populacije koji smatra da ima više prava na određeno mjesto će se boriti protiv bilo kakve promjene.
Joke: Ponekad dolazi i do manipulacije ovim procesom, gdje će investitor ili lokalna vlada usmjeriti diskusiju u određenom pravcu, ili ograničiti učešće građana na ‘tick the box’ proces, odnosno sprovesti samo formalno proces javne rasprave kako bi legitimisali određene odluke, a ostavili uticaj građana na simbolične promjene. Proces učešća građana je naravno jako važan, ali ovakve stvari će se dešavati u svakoj zajednici i gradu. Mislim da moramo uvijek uzeti u obzir ove odnose moći, ali i odnose moći unutar zajednice gdje je obično vrlo mali broj pojedinaca najglasniji pri donošenju određenih odluka u planiranju ili arhitekturi, a političarima i investitorima je jako teško da ne poslušaju moćnije i uticajnije stanovnike. U Sarajevu, koliko mogu da razumijem, su ovi odnosi moći su kompleksni i i vezani za različita pitanja, što dodatno komplikuje i otežava ulogu dizajnera i arhitekte.
Da li dolazi do protesta ili protivljenja određenoj politici grada u smislu zahtjeva za ‘pravom na grad’ u Amsterdamu i Roterdamu, da li postoji određena opozicija onome kako se grad razvija i poziciji različitih građana u njemu – najčešće onih obespravljenih?
Elger: Ne toliko koliko u drugim gradovima, možda zbog ove sinergije i uticaja na investicije od strane vlade. Najčešći oblici su urbani pokreti poput pop-up marketa ili urbanih farmi, ili alternativnih prostora za mlade, koji su onda vrlo brzo absorbirani od strane legalnog sistema i usvojeni kao dio gradskog sistema.
Amsterdam i Roterdam se širom svijeta uzimaju kao primjer izgleda i vodstva grada, najčešće u smislu gradskog prevoza, učešća biciklizma i smanjenja broja automobila, politici borbe protiv globalnog zagrijavanja itd. Da li međutim postoje lekcije koje ovi gradovi mogu ponijeti i naučiti iz Sarajeva, može li ovaj proces ići u oba pravca? Da li dizajn i pristup koji dolaze iz Holandije ili bilo kojeg evropskog grada treba samo usvajati i kopirati kao gotov proizvod?
Casper: Procesi klimatskih promjena su zaista donijeli vidjljive promjene gradovima u Holandiji, na primjer mnogo jači kišni periodi stvaraju probleme sa plavljenjem, zajedno sa konstantnom prijetnjom porasta razine mora i većih poplava. U ovome su otpornost izgrađene strukture i promjene u gradovima ključne. U tom smislu, ponosni smo da podizanje svijesti i konstantnom radu na promjeni metoda i načina kretanja u gradu, te što smo na prednjim linijama razgovora i stvaranja modela planiranja u borbu protiv klimatskih promjena za gradove širom svijeta.
Naomi: Da, ali u svakom drugom aspektu, postoji mnogo lekcija koje se mogu naučiti u Sarajevu. Ja sam tu prvi put i nije potrebno da provedete dugo vremena u gradu da osjetite posebnu vrstu energije i opuštenosti ovdje. Naučite da postoji i drugi pristup funkcionisanju grada i njegovih elemenata, gdje ne mora svaki aspekt biti dizajniran da bi ljudi uživali u gradu i voljeli ga. Mi uzimamo ovaj proces dizajna i kontrole procesa predaleko možda, i to često stvara suprotan efekat. Ljudi se ponašaju mnogo prirodnije u sredinama koje nisu u potpunosti kontrolisane. Mislim da je tako veliki potencijal u ovoj raznolikosti Sarajeva i njegove urbane strukture, gdje imate tri vrste organizacije prostora u vrlo malom krugu. Iz ove energije i sinergije različitih prostora mogu naučiti mnogi drugi Evropski gradovi, ali je također i element koji treba uzeti u obzir u našem projektu ‘Urban playscapes’.
Kao profesionalci u sferi urbanog planiranja i dizajna, šta su po vama prednosti i prepreke u trenutnom i budućem razvoju Sarajeva, te trenutnoj slici grada? Kako vidite da se razvija projekat ‘Urban playscapes’?
Elger: Nije potrebno da razgovarate sa mnogo ljudi da bi vam svi rekli kako je grad prepun problema, i kako bi ljudi počeli da se žale na mnoge stvari. I da, jasno je da ima problema, na primjer problem javnog saobraćaja i problem parkiranja u gradu je odmah uočljivi. Problemi sa reprezentacijom i slikom grada su također jasni, gdje mnoga naselja jednostavno trebaju ulaganja i popravke postojeće infrastrukture. Međutim, iz mog iskustva tako je lako stvoriti ovo ‘tunel’ viđenje isključivo problema i prepreka u sredini u kojoj živite gdje sta tako navikli na slike i stanje, da je teško zamisliti promjenu. Takve stvari se dešavaju u svakom gradu.
Naomi: Da, ovaj problem tunel vizije za određene aspekte je prisutan i u Amsterdamu. Bitno je početi razgovarati i jednostavno pokretati jasne i konkretne incijative na nivou grada, ali i potražiti inspiraciju izvan svoje prvobitne sredine. Ono što je nama kao urbanim dizajnerima velika prednost grada jeste ovaj smisao urbanog dizajna gdje svaki dio grada ima svoj specifičan karakter i način funkcionisanja. Stoga je značajno i diversifikovati strategije u stvaranju ovog i drugih projekata – gdje dijelovi grada sa socijalističkom gradnjom imaju različite prostore od Austro-ugarskih blokova ili dijelova grada na padinama, a što opet daje mnogo prostora za razmišljanje i arhitektima i urbanistima. Takva blizina prirode i naselja na obroncima, rijeke u centru, podjele prostora daje mnogo mogućnosti.
Elger: U isto vrijeme, zaista, ne postoje promjene bez učešća građana – i letargija ljudi se očigledno reflektuje na stanje u urbanom prostoru. Ukoliko ima nekih stvari koje su lako promjenjive – gradskih klupa i slično, zašto građani sami ne poduzimaju slične incijative? Mislim da ima prostora i slobode za takve incijative, ali nedostatka volje.
Joke: Da, i tu glavno pitanje postaje, koliko ti zapravo treba da promjeniš neko mjesto da bude aktivno i upotrebljivo? Vraćamo se na ono pitanje da li ljudi mijenjaju mjesto ili mjesto ljude. Bez velikih strategija promjene, na gradskom ili državnom nivou, zaista mnogo stvari ne može se desiti, ali ovi procesi jednostavno moraju nastati pod uticajem incijativa odozdo. Jako često ove incijative polaze kao male i jeftine na terenu onoga što je promjenjivo i u dohvatu pojedinca ili skupine građana. Ima mnogo prostora, čini mi se, za ‘alternativne’ metode djelovanja, van sfere oficijelnog djelovanja vlade. Naš rad na unaprjeđenju i proširenju dječijih igrališta u gradu nadamo se, će stvoriti prilike za takve incijative.
I za kraj, kako vidite budućnost javnog prostora u gradovima? Sa sve većim promjenama u načinu života, razvoju gradova i pomjeranju javnih diskusija u virtuelni prostor, da li se s tim mijenja i priroda i način dizajna javnih prostora u gradu?
Naomi: Iako veliki broj savremenih diskusija predlažu razvoj u ovom smjeru, smatram da će javni prostor u gradovima biti sve značajniji, te da će ljudi sve više zahtjevati kvalitetne javne prostore u gradovima. Bez obzira na sve veći značaj i uticaj socijalnih mreža, one ipak šire i prenose slike protesta sa ulica zar ne? Ustvari da bi društvene mreže funkcionisale, potrebne su im fotografije stvarnih dešavanja na ulicama i trgovima. Ljudima je potreban fizički kontakt i dijeljenje prostora. U isto vrijeme, ako posmatramo da je u cilju borbe protiv klimatskih promjena potrebno graditi gradove sa većom gustinom i manjim razdaljinama, te sve većom raznolikošću stanovništva i imigracija, sve to povećava potrebu o razgovoru i različitim pristupima dizajnu javnog prostora.
Više o projektu Urban Playscapes možete pročitati u članku ili na stranici Dana arhitekture.
Public space and joint experiences – Project ‘Urban playscapes Sarajevo
Interview with the team of architects and urban designers from Netherlands
Form and organization of any city as subtext have social, economic and historical processes that its inhabitants are going through. One of the most important contemporary and frequently debated aspects of Sarajevo’s urbanity (and all other cities in Bosnia and Herzegovina) is way its physical form is developing and the final imagery it is producing. It testifies strongly of the complex societal moment placed at the nexus of inner struggles towards political and social maturity on one side, and effective forces of globalization on the other. Discontinuity between different neighbourhoods created through long and directed processes of urban planning and ones through ad-hoc approach, amount of formal and informal illegal structures, together create environment as complex and confusing as constitutional organization of the country. City, as our imminent environment, however creates opportunity to talk about tangible problems and their solutions, problems that unite all citizens of Sarajevo and other BH cities. They need to be discussed through constructive criticism, instead of ‘criticism’ that only recognizes the status quo.
Looking at the problems from within, very complex political moment and its problems seem unsolvable and frustrating for anyone who wants change. However, if we leave this narrow framework and start thinking in the context of urbanization flows and experiences of other cities, discourses on city development and models implemented, Sarajevo with its 275 524 inhabitants is some other city’s district. Of course, that does not decrease its significance, and surely has to be analyzed contextually, but it also clearly represents objective numbers and technical capacities for problem solving. In that sense, we used great opportunity of the Days of Architecture Sarajevo 2017 to sit down with planners and urban designers from the Netherlands to talk about their professional experience and initial views on Sarajevo.
Jointly with the cathedra for urbanism of the Architecture faculty in Sarajevo, under leadership of Dr. Arch. Nasiha Pozder and Arch. Sađa Rađenović, they are working on the project ‘Urban playscapes Sarajevo’ that is observing urban public space, specifically playgrounds for children, and is proposing new solutions and improvements. Conversation was made with Mr. Casper van Calsteren from the office for urban planning Amsterdam, Ms. Joke Klumper, landscape architect for the city of Rotterdam, Ms. Naomi Felder, founder of ‘bureau feld’ office, Mr. Elger Blitz from the ‘carve’ office.
First part of the ‘Urban playscapes’ workshop was held during the Days of Architecture Sarajevo 2017, while second part is planned for the period of 02 – 05 October 2017. All professionals, students and citizens interested in betterment of public spaces and playgrounds in Sarajevo can apply at submit.aabh@gmail.com. Detailed schedule of the workshop will be announced in days to come.
Very often in BiH in public and private dialogue, developed European cities and practices are taken as an example of models that should be followed in the future development. Amsterdam and Rotterdam are at the same time also global examples for the public transport politics, public space design and architecture practice discourses. Maybe then we can start with your experience as planners and urban designers, and the framework that you work in. How are the administrative legislation when it comes to urban planning in Amsterdam and Rotterdam organized – who creates urban plans, how are they managed, what is the jurisdiction on local level?
Casper: All politics of land in Netherlands is completely done on city level, by government urban planners. General layout plan is set through strict zoning laws, together with all the following regulations such as buildings heights. Importantly, there is a general VISION for the city set as a development strategy on overall level which directs policy and also sets frames for development– traffic frame, green frame etc. It gives an idea and direction the city will take, but also in some cases leaves no room for innovation if it is presented or fixed in too well. Local governments then apply it on a smaller, more concrete scale.
Elger: Zoning plan laws direct all private development, according to those set standards and are very strict due to our history of building and need to protect the built space. Sometimes it is so regulated that conflicting laws overlap on one plot, so often times it is argued that more flexibility in it is needed. Demands for change of the plan are not often, but if demanded, government then makes a research, of the influence of such change and legality towards its citizens.
Joke: But, admittedly, there have also been a few cases of, where for example there are big investments involved, quick government interventions in changing the planned part of the city from for example organic garden to towers. Private investors are important and lead the development, however government takes the lead and firm stand in directing these investments.
Yes, for a while now cities all over the world (with an exception of China and few other countries) plan and build through contracting private companies and selling the land, or through smaller masterplans developed by different companies, domestic or foreign. Looking at how this model was applied in Sarajevo, for example in the neighbourhood Stup in Sarajevo, it has taken detrimental course where private developers are offering nothing of the public space or space of social value in return for their own m2 profit. How is this process organized in the Netherlands, how are developments led by the private interest and capital returns regulated, ad what is the scope of influence of the government?
Elger: The only simple response really is: it depends. Depends on who owns the land and on the city policy at a given moment. Either city does the planning, or they hire a private company in which case the process is managed through a tender procedure and public competitions for design companies. Being here we realized that tender rules are different and much stricter than in BiH – it is legally required that both investors and architects are employed and involved in the process of pitching for a project, and that project is composed following the rules proposed by the government and within the set vision for the city.
Naomi: Other option might be that the city makes a selection of certain companies and invites them to make proposals for a certain project, where teams are selected based on the set criteria directed by quality of the work, price, environment impact etc. Through it all, law demands a constant conversation between the city, private developers and architects and planners. In all cases where private companies make masterplans, there are very few cases of privatization of public space. That is, private capital develops certain parts of the city and is carefully controlled to follow up on all the provisions of public space required by the main plan, but the local government then takes over the care for public space.
Joke: But I think like everywhere now, cities have to work on attracting big companies and foreign investments for funding and development. City marketing is constantly done, together with city branding – for example Hague works on its reputation of international legal centre, Rotterdam as a harbour, Amsterdam as a cultural and tourist centre etc., which then attracts investors of different quality.
Naomi: Yes, but we also have to diversify between Amsterdam and Rotterdam that influence national economy and other smaller cities where governments are retracting more and there is an increasing competition for finance through grants, foreign investment, tourism and international reputation, hence more influence by such forces of private investors, with cases of bad solutions.
Clearly, laws and clear city leadership are crucial. Is it then easier, as architect and planner, to fight for good urban design and architecture projects in this setting?
Elger: Again, this depends largely on developers and project, but you always have to fight against different forces of interest for the better of the project and end resulting space. Rules of the game are that more and more development depends on private investment, which means also that private developers have different interests. But they are required by law to hire a team of architects through all steps of development, and the law is set in that way that it is in their interest to do so.
Casper: Within the city government there is an aesthetics commission, municipality will always intervene and follow the design process, and in the end they are the one making the decision so you have to work with them all the time. Bottom line, developers as well as public officials see high value in well-designed public space, and give it a lot of attention. This demands constant cooperation between the public and private interests, but architects are a very important mediator – rules set the scene for creation of public space but they do not give it life and don’t create the space.
In that line, how are spaces created? Is it a process where architects and urban designers propose spaces from scratch following their own logic and then let people adjust to it, in which case a lot of public spaces fail? Or do we follow the way space is already used, ways people behave and interact in it and let design follow this memory?
Naomi: Eternal question isn’t it, and very important one. I think that one of the most important steps towards design in observing constantly the space analysing its use, learning from existing behaviours, and then making design proposals to add to it and make it better. We have to move away slowly from this top down planning process and I am not sure we always do so. It should not be just about symmetry and lines on paper and creating what is considered conventionally beautiful, but learning from space, imposing soft rules and ultimately creating alive city spaces. Drawing can be ugly, so to say, if the place works. We need to leave space for the unexpected to happen and for people to make it their own. In this sense, I also see big potential in Sarajevo’s public spaces.
More and more cities are stressing the importance of democratic participatory planning, transparency and involvement of citizens in decision making processes and advocating for abolishing the top down led redevelopments by small group of professionals, often in collaboration with the politics. How evolved and present is this process in the Netherlands?
Naomi: In any kind of work with space or fighting for space, we always have to have in mind that it is always and everywhere an important political factor. Participation processes are required by law in Netherlands, however it does not always turn out as written in theory. People are very interested in participation of new urban design and planning projects happening in their neighbourhood, more so with time. However, when these meetings happen you cannot and not notice the representation of the neighbourhood in there, not everyone will be present, and by this I mean that usually residents who have interests to defend will be increasingly present and loud. This includes in many cases members of the racially white population who have something to lose, and a lot of times when proposing a change you have to fight with a NIMBY – ‘not in my back yard’ phenomenon.
Joke: Sometimes this process is manipulated in a way that developers or municipalities will talk to people just to steer them in one direction, or ask for permission for what they have planned through a ‘tick the box’ process with no big discussions, but requests for small gestures and changes. The process of citizen involvement is definitely important and these types of problems will be encountered in any type of community. We have to learn how to deal with these power relations but also power relations within communities where often times small interest groups are the loudest and it is difficult for politicians to disagree with powerful members of the community. In Sarajevo, as far as I understand, these power relations are complex and connected to different issues, which makes jobs of architects and planners even harder.
Do urban movements for appropriation of space and ‘the right to the city’ happen often in cities such are Amsterdam or Rotterdam, is there any opposition to the way planning and urban government are led?
Elger: Maybe because of this synergy and influence over the investments by the government, not in large scale like in other cities. They mostly happen in the form of urban movements such are urban gardens, or alternative spaces created by young people but are very quickly absorbed by the legal system and made part of the planning and city system.
Amsterdam and Rotterdam are taken by cities around the globe as examples how one city should look and be led e.g. on changing traffic towards more biking or fighting climate change. Are there lessons however that they can learn from Sarajevo, can this process go in both directions? Is the design that comes from Holland applicable in other parts of the world, should it just be copied?
Casper: Climate change brought visible changes to cities in Holland, for example there are more intense rain periods which create problems with sewage and flooding, together with long term threats of sea level rises. In that sense, or in sense of changing consciousness about urban mobility, we are proud to be an example and on the forefront of this battle for other urban environments.
Naomi: Sure, but in any other aspect, there are definitely lessons to be learnt from Sarajevo. I am here for the first time and there is this specific type of energy and relaxation that doesn’t take long to feel here. You learn that there is a different approach to city functioning and not everything has to be designed following the latest contemporary methods to feel comfortable in the city and to live and love it. Behaviour of people is very different in an environment that is not overly designed – they behave more naturally. There is large potential in Sarajevo’s diversity of urban structure, where you have three different approaches to space organization in a small radius, relaxation and energy of urban spaces that can be observed used as an example for other European cities, but also that needs to be taken forward in our project ‘Urban playscapes’.
As urban design professionals, what do you see are Sarajevo’s obstacles and opportunities towards better development? How do you see project ‘Urban playscapes Sarajevo’ develop?
Elger: You don’t need to talk to many people for them to complain and to find out that city has many problems. Sure, there are problems that are visible straight away – for example problem with parking or public transport. It also has problems of representation, where it is obvious that many neighbourhoods need investment and improvements. However, from my experience, it is normal to create this tunnel vision when living in one place for too long, and not see possible solutions to problems. It happens in every city.
Naomi: Yes, this goes for Amsterdam as well. It is important to start talking and implementing clear initiatives on city level and pushing for solutions, but also get insight from people who come from the outside. One of the great positive characteristics, noticeable straight away in the sense of urban design, is that each part of the city has its own character and way of functioning. I find it is important to diversify strategies in creating Urban Playscapes, but other projects as well – parts with high-rise blocks or Austro-Hungarian buildings will have different approaches than Grbavica or neighbourhoods on hills, which again gives space for thinking for architects and urban planners. This adjacent position of nature and neighbourhoods on hills, river in the center, and space organization, creates many opportunities.
Elger: At the same time, really, there is no change without citizen agency and lack of it is also very visible – why don’t people start changing things themselves that they see misfit, for example city benches or some other details? There is certain sense of lethargy that can be noticed in people’s behaviour that is reflected on urban spaces. There is space and freedom for those kinds of initiatives, but lack of will.
Joke: Yes, and then again question is how much do you really need to change a place to make it active? We are back to the question do people change place or place changes people. Big strategies are definitely important, but if they are complex and congested to be achieved, sometimes they need to be influenced through bottom up processes where citizen agency and creating awareness is very important. It is very important to start thinking small scale and start making changes in space the scope that is reachable. There is a lot of space, I feel, for alternative methods of action, outside of government policies. We find that working on improving playground’s for children with the project ‘Urban playscapes’ around the city is one of the opportunities to do so.
In the end, what is the future of public space in cities? With increasing awareness that its nature is changing with different lifestyles and influence of social networks – is its role, importance and design of public space in cities going to change?
Naomi: Even though modern discourses suggest different, public space will be more and more important – in the future we will specifically be looking for quality public spaces. No matter the high importance of social networks for public discussions, people need physical contact and in the sense of political agency all protest in the end come from social networks to streets don’t they? Also, if we consider that due to the climate change cities will have to be denser or that there are higher levels of diversity with increased migration patterns, all of it will increase the need for quality designed public space.
More on Urban playscapes Sarajevo project on: www.aabh.ba/novosti/urban-playscapes-sarajevo/ and www.daniarhitekture.ba/bs/da2017/urban-playscapes
Datum objavljivanja: 18.09.2017.