Razgovor: Nataša Perković
  • 2017-05-25
  • Razgovarao: Dario Kristić

    Bosna i Hercegovina izvozi uglavnom nepritesane balvaneheh, metafora. Mislimo na drvnu industriju.

    Ipak, u zadnje vrijeme očigledno je da se neke stvari mijenjaju. Dok prije desetak godina za dizajnere faktički nije bilo posla sada se već naziru oblici jedne male scene koja se prvenstveno bavi dizajnom namještaja od drveta. Proizvođači namještaja koji su imali malo više ambicija od blanjanja štokrle prepoznali su stručnost  domaćih dizajnera što je rezultiralo nizom uspješnih kolaboracija, osvojenih nagrada a sigurno i financijskim uspjehom. Namještaj koji je u tim kolaboracijama nastao, vrhunski dizajniran i izrađen, nažalost nije svojim cjenovnim rangom pristupačan prosječnom bh kupcu, no nadati se da će se, s rastom kapaciteta, pronaći neko rješenje i za taj problem.

    AABH je razgovarala sa BH dizajnericom Natašom Perković koja je svojim dizajnom za stolicu i stol “Elle” nedavno pobrala nagrade na IMM Cologne, sajmu namještaja za koju je autor intervjua, seljak neobaviješten u nauku namještaja i enterijera, nakon što je zguglao, ustanovio da je jako bitan i cijenjen. Nataša je pored ovog osvojila i još niz drugih nagrada koje nema sad smisla ovde navoditi, ima dole biografija pa čitajte.

    ©Almin Zrno

    ©Almin Zrno

    Počet ćemo sa povodom za interview a to je nagrada za stolicu i stol Elle. Reci nam kako je došlo do same ideje za stolicu i sto, kako je tekao razvoj, koliko vremenski je to trajalo?

    Prethodnih godina sam najčešće radila projekte po narudžbi klijenata, odnosno proizvođača. Uočila sam da takav vid rada donosi mnogo kompromisa i ograničenja, pa sam odlučila da iniciram saradnju i razvijem nekoliko idejnih rješenja stolova i stolica, te da ih ponudim proizvođačima iz BiH i regiona. Upoznala sam menadžera MS&WOOD na Sajmu namještaja u Kölnu 2016. godine i ubrzo nakon toga počeli smo sarađivati. Nešto manje od godine dana nakon prvog susreta predstavili smo veći dio prve kolekcije, Elle, prvo na Sajmu namještaja u Beogradu krajem 2016. godine, a zatim na Sajmu namještaja u Kölnu početkom 2017. godine. Našu su kolekciju na oba sajma zapazila javnost, mediji i distributeri i osvojila je nekoliko nagrada. Trpezarijska stolica Elle dobila je Zlatni ključ za najbolji proizvod Sajma u Beogradu i Iconic: Interior Innovation Winner Sajma u Kölnu, koju je osvojio i trpezarijski sto Elle. To je jedina kolekcija koja je ove godine dobila dvije nagrade Iconic i ušla je u selektivnu izložbu Iconic Awards Exhibition koju Njemačko vijeće za dizajn organizuje paralelno sa sajmom održavala u galeriji Kölnischer Kunstverein.

    Takođe, šta je bilo inspiracija za njen nastanak u tom obliku?

    Elle je sofisticirana ljepotica. Spoj je ženstvenosti i modernističkog pristupa dizajnu. Elle kolekcija trpezarijskog namještaja ima oblu, ali jednostavnu siluetu koja otkriva profinjene detalje. Ovu je formu moguće proizvesti serijski isključivo zahvaljujući spoju CNC tehnologije, klasičnog stolarskog rada i ručne obrade. Savremeni inžinjering i CNC tehnologija nam omogućava da po prihvatljivoj cijeni postignemo forme koje su i ranije bile moguće, ali izuzetno skupe.
    Zatvorila sam oči i zamislila stolicu koja personificira ljepotu. Modelirala sam stolicu čija forma u potpunosti slijedi funkciju i polako nastavila oduzimati materijal i zaobljavati ivice. Polagano sam došla do tanke stolice u punom drvetu koja racionalno koristi drvene elemente. Stolica je izuzetno udobna upravo zahvaljujući preciznom modeliranju. Na sličan način sam oblikovala i sto.
    Pristupila sam izradi idejnih rješenja skulptorski, ručnim modeliranjem velikog broja modela od stirodura i kartona u mjerilu i realnoj veličini. Računarskim 3D modeliranjem se samo zabilježila ručno rađena forma kako bi je mogle proizvoditi CNC mašine. Za mene je to jedini ispravan način rada kada se dizajneru ukaže prilika da projektuje bilo koji proizvod od kojeg fabrika treba živjeti, a posebno kada se proizvod izrađuje od izuzetno vrijednog materijala poput punog drveta. Ovaj pristup mogućava sagledavanje mnogih aspekata proizvoda, od njegove forme do funkcije, prije nego što se počne trošiti puno drvo i dragocjeno vrijeme inžinjera i majstora u fabrici. Igra u materijalu je pozitivna i zato što ostavlja mogućnost spontanih i neočekivanih rezultata. Ovaj pristup je fizički zahtjevan i traži vrijeme, ali je to zapravo jedini pravi pristup produkt dizajnu koji njeguju mnoge škole dizajna zasnovane na Bauhausu, pa tako i jedini odsjek za produkt dizajn u BiH –  Odsjek za produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje sam studirala i gdje radim. To je pristup kojem su nas učili naši profesori – profesor emeritus akademik Zlatko Ugljen, profesorica Ognjenka Finci, profesor Salih Teskeredžić i drugi cijenjeni profesori.
    Elle dovodi ekološku održivost prisutnu u pogonima MS&WOOD na viši nivo. Elle je održiva upravo zbog njene ljepote – posjeduje bezvremensku estetiku koja istrajava kroz vrijeme. Može se prenositi s koljena na koljeno, tako da više generacija uživa u istom namještaju.
    Namještaj Elle dostupan je u jasenu, uz površinsku obradu u natur ulju sa voskom ili pigmentiranom ulju sa dodatkom voska. Dostupan je i u američkom orahu, divljem orahu i hrastu.
    Distribucija je globalna, u više od 40 zemalja svijeta.

    Koje probleme ste imali prilikom razvoja i izrade prototipa? Koje kasnije prilikom izrade? Šta je bilo najteže?

    Istinski razvoj proizvoda koji je optimiziran za serijsku proizvodnju traje godinu dana i često je potrebno dodatno vrijeme da se proizvodnja uigra i da se promisle varijacije proizvoda i razvije kolekcija. Primjerice kada je riječ o stolici to mogu biti boje bajca, štofovi, varijacije s rukonaslonom, i slično. Saradnja s proizvođačem je tekla tako da nismo razmišljali o problemima, već smo tražili rješenja. Za stolicu kažu da je kraljica dizajna – vjerovatno zato što stolica treba zadovoljiti kompleksnije ergonomske, dinamičke i konstruktivne kriterije nego neki drugi proizvodi. Razvoj stolice Elle je bio istinski izazov! Razvila sam idejno rješenje stolice kroz bezbroj modela, a inžinjeri i majstori u tvornici su napravili čak sedam varijanti njenog tehničkog rješenja dok su došli do optimalnog rješenja. Mislim da su oni jedina proizvodnja u regiji koja ima istinski razvojni centar u kojem više inžinjera i majstora razvijaju proizvod do perfekcije. Mislim da je tehničko rješenje nadmašilo dizajn i da je stolica Elle na samoj granici onoga što je danas moguće u inžinjeringu punog drveta. Pojedini elementi finalnog rješenja razlikovali su se u najviše tri milimetra od prvobitnog idejnog rješenja. Finalno izvedbeno rješenje stolice je iznenađujuće jednostavno. Sjedalo je oblikovano tako da preuzme ulogu sarga (nosač sjedala, eto naučili smo nešto novo danas op.a.)  i direktno povezuje prednje i zadnje noge. Stolica ima isključivo klasične veze za drvo, tiplu i čep, bez dodatnih metalnih ojačanja. Prilikom proizvodnje stolice koristi se izuzetno mala količina materijala, tako da stolica u jasenu teži cca pet kilograma. Uz to je postignuta optimalna strukturalna snaga. Sličan razvojni i konstruktivni princip je primijenjen na razvoju stola, ali je proces razvoja tekao značajano lakše i brže.

    ©Eldin Hasanagić

    ©Eldin Hasanagić

    Kažeš “Kraljica dizajna”. Realno, jest. Stolica i u manjoj mjeri sto su baš “teška” tema u dizajnu. Vjerojatno nema dizajnera i arhitekte koji se nije okušao na stolici. Teško je tu sada izmisliti nešto sasvim novo. Kako ti pristupaš tom problemu?

    Mislim da je globalna dizajnerska scena fokusirana na iskaz kolega iz zapadne Evrope i SAD-a, tako da iskaz dizajnera “sa margina” te scene može biti svjež i drugačiji od onog koji je prisutan u “mainstreamu”. Realno je svijet dizajna muški svijet – pokušajte brzo nabrojati deset dizajnerica čiji su proizvodi dobili status dizajn-klasika. Mislim da žene mogu imati nešto drugačiji, suptilniji iskaz od muškaraca i to može biti prednost.

    Um, fakat, ja ne znam ni jednu…

    Rad s drvetom. Šta si sve naučila u procesu nastanka? Koje drvo preferiraš? Koji način obrade? S kojim materijalima bi imala želje raditi u budućnosti?

    Drvo je istinski plemenit materijal. Svaki komad je poseban i u sebi nosi potencijal. Mislim da ću cijeli život učiti o tom živom i kompleksnom materijalu. Prvi odgovor bi bio da preferiram svijetlo drvo koje odiše vizuelnom lakoćom poput javora i jasena, ali zapravo ne postoji bolji ili lošiji materijal, već oblik koji određenom materijalu više ili manje odgovara. Trendovi površinske obrade dolaze i prolaze, ali drvo i njegova univerzalna ljepota ustrajavaju. Voljela bih raditi sa kamenom, bakrom i mesingom, tkaninama… Zapravo sa većinom prirodnih, ali i određenim sintetičkim materijalima.

    Vezano za to, vidi se jedan trend suradnje domaćih dizajnera sa drvnom industrijom. Kao da su privrednici počeli polako prepoznavati vrijednosti dizajna. Dosta je to potaklo razvoj produkt dizajna u BiH. Kako gledaš na to, koja su tvoja iskustva i recimo, ako možeš napraviti neku paralelu u radu produkt dizajnera prije 10 godina i danas.

    Teško je biti objektivan kada je riječ o bh dizajnu, ali je osjetno profiliranje bh dizajna i proizvodnje. Kolekcije koje je Salih Teskeredžić napravio u Artisanu prije otprilike jedne decenije su pokrenule trend saradnje proizvodnje i dizajna kod nas. Pokazale su drugim proizvođačima da je moguće ući u visoko-rizični, ali i potencijalno visoko-profitabilni segment high-end namještaja ukoliko dizajner koncipira, oblikuje i prati tehnički razvoj proizvoda i ukoliko se poslovni sistem uigra do perfekcije. Na Sajmu u Kölnu sam ove godine imala dojam da se bh proizvođači Artisan, Zanat, Gazzda i MS&WOOD ističu od drugih proizvođača u istom tržišnom segmentu po smjelosti i razigranosti dizajna, ali i kvaliteti izrade i završne obrade punog drveta. Zajednički nazivnik tih kompanija je poduzetnički duh –  spremnost da se otisnu u razvoj vlastitih proizvoda, angažuju dizajnere, razvijaju vlastiti brend, počnu prodavati ideju o određenom životnom stilu, a ne samo kvalitetno izrađen namještaj.
    Prije deset godina gotovo da nije bilo posla u produkt dizajnu u BiH, a mislim da je danas BiH produkt dizajnerima zanimljiva zemlja. Čini mi se da, za razliku od mnogih evropskih zemalja, raste broj fabrika, radionica i općenito proizvodnji. Većina tih fabrika proizvodi za druge kompanije uz minimalnu zaradu koje plasiraju proizvod po višim cijenama, ali je pitanje vremena kada će pokušati raditi sa dizajnerima i početi plasirati svoje proizvode. Pozitivnoj klimi za razvoj domaćeg dizajna i proizvodnje pogoduju globalizacija koja donosi ubrzanu komunikaciju, mogućnost umrežavanja, izlaganja i plasmana proizvoda na svim krajevima svijeta. Danas je cijeli svijet do te mjere uvezan da skoro da nema veze odakle radite, bitno je da ste dobri u svom poslu i cijeli svijet može postati vaše tržište. U posljednjih nekoliko godina u BiH čak ima sve više poduzetnih dizajnera koji su pokrenuli vlastite brendove i manufakture i koji svoje proizvode plasiraju u zemlji i inostranstvu.

    Vezano sad dalje za prethodno pitanje. Ima li neki specifičan pristup dizajnu u BiH? Teško da to možemo nazvati nečim sličnim talijanskoj ili skandinavskoj školi ali možda neke naznake? Ako ne, bi li se možda moglo razviti i oko koje ideje?

    Da bi se nastavio ovaj pozitivni trend i da se razvoj bh drvnog sektora nastavi kretati uzlaznom putanjom, potrebno je razviti scenu na kojoj djelujeveći broj dizajnera i proizvođača. Svi koji se dotičemo privrede, proizvodnje i dizajna – kompanije, projektni biroi, proizvođači, dizajneri, pojedinci, privredne komore, udruženja dizajera, edukatori, itd. imamo odgovornost da budućnost napravimo što boljom. Dobra budućnost je izuzetno težak zadatak obzirom da svi koji utječu na budućnost dizajna, proizvodnje i privrede u manjoj ili većoj mjeri djeluju individualno, bez jasne strateške odrednice na državnom nivou. 

    Koja je najudobnija stolica na kojoj si sjedila? Je li ti neki komad namještaja promijenio filozofiju dizajna nakon što si ga koristila?

    Moram reći da je za mene najbolji proizvod na svijetu laptop XO One Laptop Per Child biroa Fuseproject koji vodi dizajner Yves Behar. Laptop je namijenjen djeci iz nerazvijenih zemalja i na jednom laptopu se mogu pohraniti sve knjige koje učenik treba pročitati u toku školovanja. Laptopi se mogu međusobno umrežavati i priključiti na Internet, a baterija laptopa se može puniti mehaničkim putem kada je električna energija nedostupna. Laptop košta stotinu američkih dolara i koristi ga dva miliona djece u preko četrdeset zemalja u razvoju. XO One Laptop Per Child je primjer istinske inovacije, održivosti i pozitivnog utjecaja koji dizajn može imati na ljudski život.

    Ok, Nataša, ovaj, to nije bila stolica… O_o

    Najgore dizajnirana stvar koju si koristila i zašto. Kako je to uticalo na tebe osim što si vjerojatno rekla da ćeš izbjegavati sve što taj predmet predstavlja?

    Javni sistemu u BiH kao što su sistemi zdravstva, prevoza, administracije su najgore dizajnirana stvar s kojom se susrećem. Naši su javni sistemi komplikovani i nisu u službi korisnika. Postoji oblast dizajna uslužnih sistema (service design) i ne vidim razlog zašto se dizajneri ne bi mogli uključiti u osmišljavanje signalizacije u bolnicama, sistema prijema pacijenata u domovima zdravlja, protokola korisničkih službi telekom operatera, formulara u banci, mapa gradova i javnog prevoza, itd.  

    Čega se najviše sjećaš iz djetinjstva? Npr. teške kuhinjske stolice, onih ormara u dnevnom “od zida do zida”, telefona…? Namještaj i enterijeri djetinjstva, pričaj nam malo o tome.

    U Sarajevu sam provela prvih šest godina životu iz tog se perioda najviše sjećam maminih profinjenih talijanskih cipela sa visokom štiklom, tatinog funkcionalnog Golfa I, šarenila i jednostavnosti Baščaršije i bakinog ekstravagantnog toaletnog stola. Drugi dio djetinjstva sam provela u Egiptu i od tada nosim u sebi jednostavne pustinjske pejzaže sa pješčanim dinama i stijenama oblikovanim vjetrom. (E pa ima nešto od te jednostavnosti u Elle. Možda?) Imala sam osam godina kada sam prvi put vidjela Hram kraljice Hatšepsut koji je savršeno ukomponovan u pustinju. Kao tinejdžerka sam se ponovo vratila u Sarajevo i sjećam se svoje prve bočice Calvin Klein CK One parfema – sve od oblika i materijala ambalaže, tipografije i logotipa do mirisa parfema bila je i još uvijek je istinska oda purizmu 1990.-tih godina. Odnos koji profesor emeritus i akademik Zlatko Ugljen prema prostoru nikada ne prestaje fascinirati. Nedavno sam bila u ratom razrušenom Hotelu Bregava i nisam mogla prestati razmišljati kako je ljepota neuništiva.

    ©Eldin Hasanagić

    ©Eldin Hasanagić

    ©Eldin Hasanagić

    ©Eldin Hasanagić

    Nataša je uspjela u intervjuu hejtati BiH administraciju i pohvaliti Zlatka Ugljena. Pitac kaže: Dvije stvari koje treba stalno raditi.

    Kraj, ofirno pitanje: budućnost BH dizajna, novi projekti itd?

    Trenutno pripremam predavanje u okviru Design Shanghai, najveću izložbu dizajna u Aziji koja počinje za nekoliko dana. Kolekcija Elle će u naredna tri mjeseca biti predstavljena na izložbama i sajmovima u Šanghaju, Milanu i Los Angelesu, a nakon toga vjerovatno u Parizu, Zagrebu i Londonu. Paralelno s tim nastavljamo s razvojem ostatka kolekcije Elle: stolice s rukonaslonom, stolice s tapaciranim sjedalom, komode, niske komode, barske stolice… Na ljeto će početi tehnički razvoj još jedne kolekcije za MS&WOOD. Imam poziv da od kraja ove godine boravim šest mjeseci na Institutu za tehnologiju u Kyotu i dizajniram proizvode od bambusa s njihovim inžinjerima… Ova godina će biti zanimljiva.

    PS. U vremenu između nastanka i objavljivanja ovog intervjua Nataša je dobila i Grand Prix nagradu ULUPUBIH na izložbi Collegium Artisticum 2017. Čestitamo joj i na toj nagradi.

    Nataša Perković je produkt dizajnerica iz Sarajeva. Njeni radovi pokazuju težnju za spajanjem ljepote i zanatstva sa inžinjeringom i komercijalnom isplativošću. Važno joj je da njeni projekti imaju dodatnu vrijednost, da su održivi i da ljudi mogu godinama uživati u njima. Preferira cjelovito raditi na projektima od ideje do realizacije. Njenje najveće vještine su konceptualizacija i oblikovanje, a razumije i proizvodne i marketinške procese.
    Perkovićeva je diplomirala i magistrirala na Odsjeku za produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje radi kao viši asistent na predmetu Unikatno oblikovanje koji je utemeljio profesor emeritus i akademik Zlatko Ugljen i koji vodi profesorica Ognjenka Finci. Pored toga vodi studio za produkt dizajn, Studio Nataša Perković.
    Karijeru je započela u vodećoj londonskoj agenciji The Partners u Cittadellarte – Fondazione Pistoletto, fondaciji lociranoj u Pijemontu, u srcu italijanske industrijske zone. Nakon stjecanja međunarodnog iskustva vratila se u Sarajevo. Nekoliko godina saradjuje sa bh privrednicima, najčešće u drvnom sektoru. Vjerovatno je od oca i djeda naslijedila ljubav prema drvetu.
    Nataša Perković je dobila nekoliko priznanja za svoj rad – Iconic : Interior Innovation Winner na Imm Cologne, Zlatni ključ Sajma nameštaja u Beogradu, Nagradu Collegium Artisticum, Grand Prix na Danu D, Nagradu za najbolji koncept na Bijenalu hrvatskog dizajna, D&AD New Blood.

    |Fotografije|

    Datum objavljivanja: 25.04.2017.

    Podijeli

    Iz arhive