Kroz protekla dva mjeseca, točnije od završetka desetih Dana arhitekture, na našem portalu smo čitali o brojnim aktivističkim inicijativama, te o nizu pozitivnih primjera društveno odgovornog djelovanja arhitekata u regiji ali i šire. Tema arhitektonskog aktivizma je otvorena već na Danima arhitekture, a pismo sarajevskog arhitekte Amira Vuka Zeca Danima arhitekture i nama u AABH, potaknulo nas je da naredne mjesece posvetimo arhitektima promjena.
Za kraj i zaključak teme smo ostavili razgovor sa Lift- prostornim inicijativama, organizatorima Dana arhitekture.
Dane arhitekture su 2008. godine. osnovali Jasmin Sirčo, Ervin Prašljivić i Nedim Mutevelić uz nekolicinu aktivnih studenata u Asocijaciji studenata arhitekture. Ista grupa osniva organizaciju LIFT – prostorne incijative 2012. godine.
LIFT – prostorne inicijative je neprofitna nevladina organizacija koju čine mladi arhitekti i studenti arhitekure, a njihovo djelovanje su definirali kao presjek između arhitektonske struke i društvenog aktivizma. Među članovima ne postoji izražena hijerarhija i akademsko zvanje nema značaj. Zajednički rad predstavlja osnovni resurs i pokretačku snagu, a članovi biraju aktivnosti prema osobnim preferencijama. Dinamični karakter organizacije za cilj ima stalno dopunjavanje članova i trenutno broji preko 50 aktivnih i pasivnih članova u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. LIFT trenutno radi na organizaciji godišnjeg festivala Dani arhitekture i povremenih događaja Noći arhitekture, koji se organiziraju tijekom cijele godine.
O Liftu, Danima arhitekture, arhitektima, arhitekturi i aktivizmu sam razgovarala sa timom koordinatora koji vode Dane arhitekture od 2015. godine, Nedimom Mutevelićem (arhitekt i partner u Filter arhitekturi), Jasminom Sirčom (arhitekt i partner u Polygon workshop-u) i Goricom Mehić (arhitektica i partner u OSNAP-u).
Nedim, Jasmin, Gorica ©LIFT – prostorne inicijative
Koji je osnovni fokus djelovanja Lifta i na kojim projektima trenutno radite?
Nedim: Osnovni fokus LIFT-a kao organizacije je poticanje arhitekata i šire društvene zajednice na diskusiju o arhitekturi i prostoru. To činimo kroz različite formate predavanje, prezentacija, panele, izložbe i radionice, te produkciju prostornih intervencija i javnih događaja. Prije više od pet godina precizno smo definisali naše područje djelovanja kao presjek između arhitektonske struke i društvenog aktivizma. Dani arhitekture su naš glavni projekat prema kojem usmjeravamo sve druge projekte i saradnje.
Jasmin: Naš najznačajniji projekat su svakako Dani arhitekture. Dani su platforma oko koje smo okupljeni i na koju smo fokusirani. Komplementarno Danima koji se održavaju u maju, razvili smo i projekat Noći arhitekture, gdje govorimo o aktuelnim temama i drugim temama vezanim za struku. Fokus našeg djelovanja bazira se na promicanju pozitivnih aktivnosti i primjera kroz naše projekte.
Dani arhitekture traju već dugi niz godina. Kako ste nastali ili što je bila “ideja vodilja” na samim početcima?
Nedim: Dani arhitekture nastali su (sada već davne) 2008. godine kada smo kao grupa studenata arhitekture shvatili da sistem edukacije i teme koji nas okružuju nisu prilagođeni vremenu u kojem živimo. Okupljali su nas slični pogledi na savremenu arhitekturu i zajednička potreba za promjenama u okruženju. Mislim da niko od nas nije imao jasnu ideju šta treba biti konačan rezultat. Započeli smo okupljajući arhitekte iz prakse čiji su nam pristupi interesantni, nastojali smo sebi i drugim studentima stvoriti dodatnu edukaciju. Kasnije smo shvatili da je to bilo potrebno i našim profesorima i starijim arhitektima u praksi… Na samom početku, ključnu ulogu je imao prvi odlazak na Dane Orisa u Zagreb 2007. godine. U narednim godinama, na razvoj Dana arhitekture su uticali organizacije i pojedinci koji su više bili usmjereni na širu društvenu zajednicu i javni prostor.
Jasmin: Rad u grupi i timovima je izuzetno bitan za nas. Dani su nastali u vrijeme kada smo bili na trećoj godini Arhitektonskog fakulteta, među članovima grupe B2. To je bio naš odgovor i dopuna ponuđenog fakultetskog programa.
Kroz proteklih 3650 dana arhitekture obradili ste veliki broj tema, prisjetimo se početaka i prvih Dana arhitekture koje su obilježila predavanja lokalnih arhitekata koji su predstavili svoj rad. Sljedeće godine su gosti bili profesori sa drugih fakulteta i akademija. Arhitekti iz Hrvatske su se predstavili na trećim Danima arhitekture, kroz temu ‘Recentna Hrvatska arhitektura’, a četvrti Dani su ugostili bosanskohercegovačke arhitekte iz inozemstva. Tema ‘Grad(i)svijest’ predstavljena je na četvrtim Danima kroz predavanja različitih lokalnih i internacionalnih arhitekata. U okviru teme ‘Zajednički prostor’, kroz iskustva internacionalne prakse su prikazani različiti pristupi, metode i koncepti za razvoj grada, nakon čega su uslijedili Dani arhitekture, koji kroz temu “Akcije za zajednički prostor” osim razgovora o primjerima, organiziraju i stvarne akcije u otvorenom javnom prostoru. Dani arhitekture 2015, sa temom „Savremena arhitektura regije“, okupljaju regionalna imena arhitektonske scene, te je izražen festivalski karakter događaja, sa različitim predavanjima na dva stage-a, izložbama, radionicama, diskusijama i Pecha Kucha prezentacijama. Otvorenje je pratio 3d mapping na zgradi Historijskog muzeja. Ovakav format se nastavlja razvijati i kroz Dane arhitekture 2016, na kojima se istražujete relacije između arhitekture i investicije kroz temu “Arhitektura ispred investicije”. Ove godine ste organizirali i jubilarne 10 Dane arhitekture. Pored brojnih tema kojima ste se bavili testirali ste i razne modele događaja, između ostalog i tip formalnog i neformalnog skupa.
Kako je tekao razvoj od samih početaka do danas i koji model se pokazao kao optimalan?
Nedim: U periodu 2008. – 2015. godine, zbog promjenjive strukture u organizaciji, Dane arhitekture smo organizovali u različitim formatima, na različitim lokacijama. Logični produkti su bili potpuno različiti karakteri događaja, a tako su i reakcije publike varirale.
Prošli smo niz lokacija u Sarajevu, od sale Burence na Arhitektonskom fakultetetu (2008/2009) kada je događaj imao potpuno studentski karakter, preko formalnih institucija Doma armije i Narodnog pozorišta (2010/2011) koje su svojim crvenim tepihom privukle sve generacije arhitekata, Kina Kriterion (2012/2013), pa do Marindvorskog dvorišta (2014) sa potpuno stranim formatom za našu publiku, ali važnim za lokalnu zajednicu i grad općenito. Mnogo smo eksperimentisali i učili na vlastitim greškama. Takvo iskustvo nam je bilo potrebno da bismo počeli zrelo projektovati festival i tražiti optimalan format.
Dane arhitekture 2015. godine osim kvalitetnog programa u prostoru Mainstage-a Kina Meeting Point, koji je uglavnom namijenjen zajednici arhitekata, obilježio je javni događaj otvaranja, gdje je videomapping na zgradi Historijskog muzeja potpuno iznenadio publiku. Mnogi su od tog momenta počeli svrstavati Dane arhitekture Sarajevo u red najznačajnijih kulturnih događaja u gradu, kao što su Sarajevo film festival, Teatarski festival MESS, JazzFest Sarajevo..
Dane arhitekture 2016. godine otvaramo u blještavom prostoru Vijećnice, u krugu ambasadora i predstavnika državnih institucija, sa klasičnom muzikom u pozadini. Isti festival zatvaramo u polumračnom prostoru novog objekta u izgradnji Akademije scenskih umjetnosti, okruženi grubim betonom i sintetičkim zvukom.
I ove godine, pod slatkim pritiskom proslave desetogodišnjice Dana arhitekture, mnogo smo truda uložili u projektovanje sadržaja na Mainstage-a, ali i projektovanje atmosfere noći otvaranja.
Različiti elementi u prostoru Zemaljskog muzeja… videomapping na fasadi, bujna vegetacija Botaničke bašte i elektro pop zvuk, te visokokvalitetna postavka izložbe Kontinuirani enterijer, stvorili su specifičnu atmosferu koja se u narednim danima prenijela u Kino Meeting Point i nastavila da traje do kraja festivala. Takav odnos između specifičnih javnih događaja za širu publiku i kvalitetnih programskih sadržaja za arhitekte, pokazao se kao dobitna kombinacija.
Unutar prostora Kina Meeting Point sličan obrazac ponavljamo projektovanjem formalnog Mainstage-a u kino sali i neformalnog #stage-a u prostoru kafea. Ovakve razlike su jako bitne, nude publici mogućnost izbora i neočekivanih iskustava.
DA 2015 ©LIFT – prostorne inicijative
DA 2015 ©LIFT – prostorne inicijative
DA 2015 ©LIFT – prostorne inicijative
Lift – prostorne inicjative je neprofitna, volonterska organizacija sa tri koordinatora i više radnih timova. Kako funkcioniraju radni timovi i koliko ih ima?
Nedim: Struktura Lifta i Dana arhitekture je dinamičnog karaktera. Ne pravi se velika razlika u odnosima između mladih arhitekata i studenata arhitekture, ali postoji međusobno uvažavanje obzirom na godine aktivnog članstva. Do 2014. godine smo insistirali na horizontalnoj organizaciji, jer smo do tada bili bliske generacije i prijatelji. Onda smo shvatili da je potrebna izvjesna hijerarhija, da bismo bili efikasniji i svi individualno preuzeli jasne setove odgovornosti. 2015. godine smo, zapravo, isprojektovali odnose u organizaciji, formirali timove organizatora (ne volontera!) koji se bave dijelovima organizacije koji su svima individualno najbliži. Pa tako veliku odgovornost i zaslugu u organizaciji Dana arhitekture snosi tzv. “srednja generacija Dana arhitekture” – Maja Ibrahimpašić, Katarina Bošnjak, Irma Softić, Ena Hadžić, Sabina Hodović, Harun Čerkez…
Jasmin: Naši članovi i timovi su najznačajniji resurs Dana arhitekture. Nastojimo članovima omogućiti dodatnu edukaciju u poljima koja ih zanimaju, a kroz konkretne poslove. Cilj nam je da unutar organizacije formiramo i imamo timove koji će odgovoriti na sve potrebne zadatke u vlastitoj produkciji. U proteklih par godina smo puno unaprijedili našu organizaciju, ali zasigurno da je potreban intenzivan daljnji rad.
Dani arhitekture okupljaju veliki broj posjetitelja predavanja i to su dominantno mlađe generacija arhitekata i studenata arhitekture. Što mislite koji su razlozi profilacije gostiju i da li je to i vaša ciljana skupina kojoj se obraćate?
Nedim: Struktura publike se mijenja iz godine u godinu, ali sigurno mladi arhitekti (do 35) i studenti arhitekture čine jezgro publike. Kvalitetom i raznovrsnošću događaja pokušavamo privući sve generacije, tako da sada imamo i stalnu publiku najmlađih na dječjim radionicama i to ćemo nastaviti raditi. S druge strane, publika koju sigurno ne trebamo zanemariti je iz susjednih zemalja, uglavnom iz Srbije i Hrvatske, najčešće naši gosti iz prethodnih godina ili njihovi prijatelji, ponekad i sasvim novi posjetioci, koji su iznenađeni atmosferom koju dožive na Danima arhitekture u Sarajevu.
Jasmin: U proteklih 10 godina kroz Dane arhitekture, direktno uključeni u organizaciju ili kao posjetioci su bili i veliki broj studenata i mladih arhitekata, koji su i naša osnovna publika. Međutim, Dani arhitekture su već sada regionalni događaj i u tom pravcu ćemo i nastaviti razvijati festival. Dodatnim proširenjem programa i kvalitetom ponuđenog sadržaja nastojimo uključiti i publiku koja nije neposredno vezana za arhitekturu.
©LIFT – prostorne inicijative
Posljednji arhitektonski konkursi na kojima je i AABH bila jedan od organizatora, ali i izložba Collegium artisticum, su pokazali da svjedočimo formiranju nove arhitektonske scene u BiH. Autori velikog broja odabranih radova na izložbi i nagrađenih radova na konkursima su upravo bivši i sadašnji volonteri i prijatelji Dana arhitekture. Ovi rezultati nikako ne mogu biti slučajnost. Da li je upravo ta odgovorna i konstantna samoedukacija na Danima arhitekture i razmjena iskustava rezultirala formiranjem jedne nove generacije arhitekata u BiH?
Jasmin: Za formiranje scene neophodno je da se podudari više elemenata. Dani arhitekture su jedan od tih i sigurno imaju određeni uticaj. Ključnu ulogu treba da ima reorganizirana AABH, gdje Dani arhitekture mogu biti centaralno mjesto za dodatnu edukaciju i razmjenu iskustava. Također selektovane izložbe, arhitektonska kritika i konkursi su bitni elementi.
Gorica: Možda i nisu slučajnost. No, ja bih ipak razmišljala da je to taj trenutak u kojem se dešavaju kvalitetne stvari i ti ljudi koji rade da bi pronašli kvalitet. Tokom studiranja sam promjenila dvije generacije, s jednom sam naučila koliko treba raditi i kako biti disciplinovan pri tomu, s drugom pak sam naučila kako rad na lokalnim i međunarodnim natječajima može doprinjeti razvoju stručne sposobnosti. Dakle, nekad je bitnija grupa s kojom radite ili okruženje u kojem radite od onog što mislimo da je rezultat takvog rada, jer takav pristup omogućava da imate uvid u mnogo veću sliku od onog što je trenutno.
Lift – prostorne incijative su također prvi i strateški partner AABH, vi ste i članovi Upravnog odbora AABH, ali i veliki broj vaših članova je u radnim grupama aktivnih članova AABH. Transformacijom i aktiviranjem AABH dogodila se fuzija ljudi koji su angažirani u obje organizacije. Upravo ta energija i aktivno djelovanje u društvu koji su nastali na Danima arhitekture danas transformiraju i našu kompletnu arhitektonsku scenu. Da li se to naziralo i na samim početcima vašeg djelovanja i kako ste u ovih 10 godina uspjeli zadržati jednaku motivaciju za volonterskim djelovanjem?
Nedim: Da, uglavnom govorimo o generacijih mladih arhitekata (ispod 35) koji su bili organizatori ili prijatelji Dana arhitekture. U prve dvije godine bilo nam je jasno da naše djelovanje utiče na Fakultet, a nakon treće i četvrte godine na širu “arhitektonsku scenu”. U narednim godinama smo shvatili da je upitno postojanje “arhitektonske scene” i da je zapravo tek stvaramo. A motivacija je, individualno, varirala iz godine u godinu, obzirom da se veliki dio slobodnog vremena (ali i radnog!) ulaže svakodnevno. Jedna od prednosti koja je održala kontinuitet desetogodišnjeg djelovanja jeste veliki broj ljudi uključenih u organizaciju, te status Dana arhitekture kao opšteg, kolektivnog dobra.
Jasmin: Pozitivna energija koja nastane za vrijeme festivala i određeni postignuti rezultati jesu naša najveća motivacija. Međutim, za dugoročnu održivost festival, neophodno je bazirati se i na drugačijim modulima koji nisu isključivo volonterski i ne zavise samo od naše trenutne motiviranosti.
Gorica: Sa ekipom sam posljednje tri godine, a prije toga sam bila samo posmatrač i moglo bi se reći i strogi kritičar samog događaja. Kao neko ko je bio na obje strane mogu pouzdano reći da ne možete biti kritčar za ono što niste probali ili uradili to što kritikujete, pa kad postanete dio “tkiva” cilj i jeste taj koji motiviše na rad. A cilj je dobiti kvalitetan godišnji festival sa bogatim programom i novim ljudima koji nam pomažu u formiranju kontakata i proširenju mreže poznanstava i podrške. Nakon izvjesnog perioda svoj rad sam naučila da ne referišem kao volonterski rad, nego kao konstantnu želju za boljim. Profil rada i mogućnosti koje imamo unutar organizacije daju izvjesnu slobodu u radu koju možda nemamo svakodnevno na drugim radnim pozicijama, a te pozicije donose novčani profit. Naravno, ovakav pristup je baziran na motivaciji koja proizilazi iz emocija, što ne mora značiti da takav pristup nema rok trajanja i iziskuje drugačiji pristup koji uključuje novčanu nadoknadu.
©LIFT – prostorne inicijative
Lift je neprofitna organizacija i cio vaš angažman je volonterski. Koliko napora ulažete sa osiguravanje financijskih sredstava za organizaciju složenog festivala kao što su Dani arhitekture? Da li postoji podrška i pomoć grada ili drugih nivoa vlasti? Tko su partneri Dana arhitekture?
Nedim: To je jedan aspekt organizacije kojim se najčešće niko ne želi baviti. Podrška varira iz godine u godinu. Od samih početaka, Dane arhitekture smo realizovali uz podršku komercijalnih sponzora, uglavnom građevinske industrije. Od 2015. imamo manju podršku Vijeća ministara BiH i Ministarstva kulture Kantona Sarajevo. Prinicip na kojem smo funkcionisali sve ove godine jeste da se sva prikupljena sredstva ulažu isključivo u produkciju događaja, razne projektne troškove za poslove koje ne možemo realizovati unutar organizacije, dok veliki dio posla obavljamo koristeći vlastita znanja, uglavnom na volonterskoj osnovi. Od prve godine Dana arhitekture, ključni partneri su bili AABH i Asocijacija studenata arhitekture. Iako je u pojedinim godinama stvarno učešće partnera bilo potpuno zanemarivo, uvijek smo se potpisivali kao Partneri. Trenutni krug partnera predstavljaju Networks i Kino Meeting Point, kao zvanični prostori Dana arhitekture, te BlowUp, Walter i Klabika kao partneri u produkciji pojedinih događaja. Ovakva saradnja kroz nekoliko godina odigrala je ključnu ulogu za razvoj Dana arhitekture Sarajevo.
Gorica: Ovo jeste najkompleksniji dio organizacije jednog festivala kao što su Dani arhitekture. Sjećam se svog prvog angažmana i uloge koordinatora, kad smo organizovali Dane arhitekture 2015 i formirali kompletan program bez ikakve aktuelne novčane podrške ili sponzorstva u trenutku realizacije festivala. Panično sam pogledala u Jasmina s pitanjem: “Šta ćemo sad?!”, a Jasmin mi je samo hladno odgovorio: ”Kad bih ja tako paničario i razmišljao kao ti, nikad ne bih organizovao Dane arhitekture!”. Nakon što smo održali festival te godine, sponzorska podrška je počela pristizati na račun Dana arhitekture. Naravno, za prikupljanje sredstava treba imati izuzetne sposobnosti pri pisanju programa i aplikacija za različite Fondove. Nekad to znači i negativan odgovor u nedostatku iskustva prilikom aplikacije, no nikad nije bilo to nešto što nas je zaustavilo u radu.
Posljednji Dani arhitekure su imali nešto drugačiji koncept uz kuratora festivala, poznatog riječkog arhitektu Idisa Turata. Pored izložbe i video mappinga kojim su otvoreni Dani arhitekture, fokus je bio na panelima i radionicama, koje su organizirane mjesecima prije, te na interaktivnom sudjelovanju svih gostiju u samom festivalu. Otvorene su vrlo značajne teme, a paneli su bili do sada najdinamičniji, sa rekordim brojem posjetitelja. Ovaj tip događaja bi mogao pomoći razvijanju arhitektonskog diskursa u BiH, ali i podstaći našu scenu na konstruktivne dijaloge o važnim temama, kako za struku, tako i za izgrađeni prostor općenito. Da li je ovo novi pravac u kojem će se Dani arhitekture razvijati?
Gorica: Obzirom da su ove godine bili 10. Dani arhitekture, to je samo po sebi nametalo ideju za drugačijim programom, ali nitko od nas nije znao kako će se to razviti u konačnici. Zapravo, da angažujemo Idisa Turata za moderatora Dana arhitekture 2017 je bila isključivo Idisova ideja. Kad smo ga zvali da bude gost predavač na Danima arhitekture 2016, on je izrazio želju da napravimo nešto skupa, ali u drugačijoj formi. Dakako da smo bili otvoreni za suradnju i rad sa jednim renomiranim hrvatskim arhitektom kao što je Idis Turato. Sam početak suradnje je bio takav da se u samom početku znalo da će to biti godina testiranja i promjena. Kombinacija panel diskusija i predavanja je bila naša ideja, jer smo ustanovili da nedostaje javne rasprave u našem programu, a možda i u našoj struci općenito. Iskustvo je pokazalo da su naši mladi arhitekti hendikepirani kad je u pitanju javno stručno mišljenje. Tako smo došli na ideju da bi jedan dio programa trebao podsticati ono što nam nedostaje i posmatrati kako će se razvijati scena, a drugi dio smo zadržati u formi klasičnih predavanja, kako se ne bi izgubili u novinama programa.
Dani arhitekture 2018 su već u pripremi i radi se na tome da primijenimo iskustvo iz ove godine i zadržimo programsko tkivo kombinacije panel diskusije i predavanja, između ostalih saržaja Dana arhitekture.
Posljednje dvije godine Dani arhitekture su organizirani i u Banja Luci. Vi ste i partner Istraživačkog centra za prostor, organizatora Dana arhitekture u Banja Luci. Koliko Dani arhitekture Banja Luka prate originalni koncept i ideju?
Jasmin: Lift-prostorne inicijative i Istraživački centar za prostor su partnerske organizacije. Dani arhitekture u Banja Luci imaju drugačiju pozadinu nastanka, a također su jedan od elemenata bitnih za formiranje arhitektonske scene u BiH. Bitno je da oba festivala imaju svoje specifičnosti, te da se međusobno programski i tematski dopunjuju. Članovi IC prostora su na ovogodišnjim Danima arhitekture Sarajevo držali tematsko predavanje, a mi smo u Banja Luci prezentovali naš dosadašnji desetogodišnji rad.
Kroz vaš rad u proteklih deset godina ste izgradili široku mrežu partnera i prijatelja Dana arhitekture. Veliki broj predavača, aktivista i organizacija je sudjelovao na Danima arhitekture. Ovogodišnji gosti Dana arhitekture bili su i Emil Jurcan i Ana Dana Beroš, novoizabrano vodstvo UHA – Udruženja hrvatskih arhitekata. Da li kroz razmjenu ideja i zajednički rad na Danima arhitekture i sličnim inicijativama dolazi i do formiranja neke šire kritične mase koja će biti nositelj promjena u struci i na regionalnom nivou? Koliko je važan dijalog struke i na širim razinama?
Gorica: Možda je ovo najjača motivacija za rad o čemu sam već ranije govorila. Nova poznanstva su uvijek bogatstvo za pojedinca, ali iskustva koje svako poznanstvo donosi nema mjernu jedinicu. Slična sudbina koju dijelimo, savjeti i podrška je nešto što ne planirate, ali na kraju dobijete. Jedna od stvari zbog koje volim svoj posao, iako ga nerijetko mrzim u kriznim trenutcima realizacije festivala, je ta konstantna umreženost s kolegama iz regije i njihova spremnost da priteknu u pomoć kad je najžustrije i najteže. Ana Dana Beroš je stari gost i stari prijatelj Dana arhitekture i njeno prisustvo je uvijek cijenjeno, dok je Emil Jurcan novi prijatelj od ove 2017. godine, čije iskustvo unutar reorganizacije UHE je bilo od velikog značaja za nas iz organizacije Dana arhitekture i članove AABH.
Veliki broj arhitekata, studenata i drugih volontera je do sada prošao kroz Dane arhitekture. Imate sveobuhvatan pregled stanja u struci, ali i promjena koje donosi svaka nova generacija arhitekata. Kakav je odnos naše stuke prema društveno odgovornom aktivizmu, ali i generalno volonterskom djelovanju za opće dobro? Postoji li način kojim bi mogli motivirati i širu skupinu na rad za zajedničke ciljeve?
Nedim: Odnos struke prema društveno odgovornom aktivizmu najbolje ilustruje struktura prijatelja i posjetitelja Dana arhitekture. Aktivnom djelovanju bi sigurno trebalo prethoditi aktivno prisustvo, a među različitim generacijama vidimo velike razlike.
Jasmin: Naša struka zahtjeva da arhitekte budu društveno odgovorni u svom radu. I različiti su načini djelovanja i doprinosa zajednici. Isto tako je bitno da društveno odgovorni aktivizam i projekti ne budu svrha sam sebi, nego da su njihovi rezultati mjerljivi i korisni, a aktivnosti održive. Motivacija je individualna, potrebno je raditi na projektima koji su ujedno društveno korisni i atraktivni uključenim članovima.
Vas troje pored Lifta i Dana arhitekture imate vrlo uspješne projektantske karijere, vodite nagrađivane arhitektonske urede, radite više različitih poslova, te ste uključeni u razne druge projekte i organizacije. Jedan od zaključaka proteklih Dana arhitekture je da suvremeni arhitekt treba biti upravo to interdisciplinarni arhitekt društvenih promjena. U čemu je tajna balansa između svih vaših uloga koje imate kao arhitekte? Ili je to sve jedna ista uloga društveno odgovornog i aktivnog arhitekte?
Nedim: Jedno od pitanja koje sebi svakodnevno postavljam, a s vremena na vrijeme potpuno promijenim odgovor. Uvijek sam pokušavao razdvojiti arhitektonsku praksu i društveni aktivizam dijeleći radno (i slobodno) vrijeme na Filter i Lift – Dane arhitekture. Naravno da se sve preklapa, ali ako djelujete u kolektivima sa različitim pozadinama i ciljevima, potrebno je povremeno razdvojiti uloge.
Iskreno, u ovom trenutku mislim da je pojam aktivizma u arhitekturi i društveno odgovornog arhitekte precijenjen, jednako kao i pojam održivosti u arhitekturi. Svaki dobar, posvećen i pošten arhitekt je ujedno i društveno odgovoran. Baš kao što je i svaka dobra arhitektura u svojoj suštini – održiva.
Jasmin: Teško je govoriti o uspješnim karijerama ,mi smo ustvari na samom početku djelovanja u struci i još uvijek spadamo u mlade arhitekte. Multidiscplinarnost je bitna, kao i stalne promjene mjerila i zadataka kojim se bavimo, te saradnja sa ljudima iz drugih struka a samo projektovanje festivala je jedan od mogućih poslova arhitekata.
Gorica: Ne bih baš išla tako daleko i pričala o tome da li imam(o) uspješne karijere, jer sve ovo što radimo je jedno veliko testiranje i pronalaženje samog sebe unutar struke. Moram priznati da sam se priključila ekipi Dana arhitekture u želji da testiram sopstvene mogućnosti, što će reći da sam imala privatnu agendu. Tek poslije će doći saznanje da su Dani arhitekture za sve nas, a ne moj poligon za vježbanje. Lično ne bih nikad mogla raditi samo jedan posao, ipak uključenost u različite programe me drži zainteresiranom, no to ne mora značiti da bi svi morali ili trebali biti takvi da bi bili produktivni i uspješni. Uspješan si onoliko koliko si zadovoljan postignutim.
Za kraj. Kako vidite budućnost arhitektonske scene u BiH? U kojem pravcu bi se trebali kretati napori struke i koliko je realno očekivati širu konsolidaciju sa ciljem ostvarivanja zajedničkih ciljeva za opće dobro?
Nedim: Lokalna “arhitektonska scena” da bi se u cjelosti tako nazivala, treba veće prisustvo srednje generacije arhitekata u praksi. Važno je i povezivanje sa drugim industrijama, ne samo građevinskom i drvnom, nego i IT industrijom ili turističkom industrijom.
A da bismo prevazišli problem mjerila naše zajednice i odnosa unutar nje, ključnu ulogu ima nastavak saradnje sa drugim stručnim organizacijama i pojedincima iz regije i svijeta, princip na kojem smo oduvijek zasnivali Dane arhitekture.
Jasmin: Određeni napredak je napravljen i bitan je paralelan rad u više polja. To se može postići uključivanjem većeg broja arhitekata i studenta u aktivnosti AABH, stalnom strukovnom edukacijom, umrežavanjem na lokalnom i regionalnom nivou, djelovanjem na formalni sistem obrazovanja, ali i djelovanjem na izmjenu zakonskih okvira i propisa koji garantuju trajni uticaj. Dani arhitekture će nastaviti davati svoj doprinos.
Gorica: Panel diskusije, iako raznolike po temi, su imale jednu poruku na kraju, a to je da svako iskustvo vrijedi. Današnje iskustvo nas uči kako biti bolji sutra. Ako definišemo jedan cilj i ako je cilj jasan, jedino nam preostaje snagu usmjeriti u tom pravcu. Dakle, ne radi se o tome da li bi mogli ili trebali učiti jedni od drugih, nego bi trebali raditi na jednom jedinstvenom cilju, jednoj viziji.
Više o Danima arhitekture možete pročitati pod našom rubrikom na linku.
Datum objavljivanja: 04.08.2017.
