Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine vas poziva na promociju monografije: „Juraj Neidhardt – arhitekt, urbanist, teoretičar, pedagog, publicist“  autora Ibrahima Krzovića i Tomislava Premerla u utorak  05.11.2019. godine u 12 sati, u Sali Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bistrik 7, Sarajevo.

Izdvajamo iz monografije iz teksta prof. dr. Ibrahima Krzovića:
„Ono što se posebno doima u ovoj Neidhardtovoj preokupaciji radničkom kućom i radničkim naseljima dobro se vidi u analizama tipova radničkih kuća, u analizama prostora i funkcija, konstrukcije i materijala. Na crtežu panou, poput crteža stripa, on je nanizao sve što sadrži njegov koncept radničke kuće, izveo je to sve finim slobodnim crtežom u čistoj liniji jedne pored drugih izglede osnova, oblike zidova, šeme sklopove kuće, katkad u aksonometriji, katkad tlocrtne dispozicije, slobodne i raznovrsne šeme, objekata u naselju, minijaturnom ilustracijom prikazao je figure u prostorima čineći tako projektantski rad pristupačnim i razumljivim u čemu nije izgubio akademski nivo izraza. U cjelovitom prikazu crtežom su predstavljeni tipovi radničkih kuća izvedeni na osnovu prethodno prostudiranih potreba, s jedne strane firme, a s druge strane, očekivanih potreba radnika, za koje Neidhardt kaže da se radi o ljudima i porodicama sa sela, da su neki bezemljaši, da im je potrebno obezbijediti stanovanje blizu rudnika i željezare, a također obavljanje domaćinskih poslova kakve su imali u svom kraju i kojim stvaraju sredstva za život.
„Program je sastavljen na osnovu rezultata ankete raspisane u Željezari i Rudniku u Zenici, koja je pokazala kakvu kuću želi graditi većina radnika.“
Činjenica da se u cijelom planu izgradnje radničkih kuća pošlo od ankete pokazuje promijenjen odnos države i preduzeća prema radniku krajem tridesetih godina 20. stoljeća. To je omogućilo projektantu da razmišlja i traga za rješenjima koja bi zadovoljila i jednu i drugu stranu, a naročito samo arhitektu koji koristi priliku da unese svo svoje znanje i osjećaje za različite sociološko-kulturološke i umjetničko-oblikovne vrijednosti.
Već za radničko naselje u Podbrežju kod Zenice dao je jedan tip kuće za jednu porodicu sa varijantama na ravnom i nagnutom terenu, koji ima sve osnovne dijelove kuće: kuća (sa stambenom površinom od 78 m2), avlija (zatvoreno dvorište) i gospodarska zgrada, okućnica, pretbašta, bašta sa voćnjakom. Projekt prati tekst o svim elementima, potreban razumijevanju riješenja: lokacija, karakteristike objekta, veličina, organizacija prostora, funkcije, konstrukcija. U zaključku: „Elementi arhitektonskog naslijeđa: Zadatak, kako je postavljen, te postojeći uslovi kao: individualna kuća, voćnjaci, samoinicijativa u građenju, korištenje lokalnih materijala itd., direktno navode projektanta na apliciranje nekih elemenata tradicionalne kuće, izrasle na bosanskom tlu, koji se mogu i danas dobro koristiti i koji su – i u današnje vrijeme – savremeniji i bolji od mnogih naših tzv. modernih rješenja.“

„…No, nije u pitanju samo optimalno arhitektonsko rješenje kojim se zadovoljavaju standardi stanovanja u individualnim objektima (jer svi imaju svoje, počev od ulaza pa do gospodarskih objekata), nego i oblikovno rješenje, jer i sam autor ove radničke kuće naziva vilom,  što nije daleko od dojma koji se dobije kada se pogleda ova „šestica“ i Villa Savoya.
Gledana u svom izvornom stanju, kada su 1940. izgrađene prve radničke kuće, pa i pored nekih promjena, dodataka, oštećenja i danas, radnička kuća Juraja Neidhardta je lijepa po sebi, ona to jeste zato što je svo gradivo i razlozi gradnje i sama gradnja vrsta kristilizirane misli, izuzetnog promišljanja  i osjećaja arhitekte, primjer sjedinjenja plemenitosti  i kreativnosti umjetnika, koji je u sebi izvorom lijepog i koji je i sam pobrao izdanke i cvjetove visoko kultivirane arhitektonske misli i prakse duha avangardi s početka 20. stoljeća.
Neidhardtove radničke kuće, kad se pogledaju i cjelovitosti rješenja naselja prikazanih i u maketama sa drugim objektima kao što su sportski tereni, domovi kulture, biblioteke i drugo, podsjećaju na elitna naselja, dijelom i na čuveni Waisenhof kod Stuttgarta, naselje pretencioznog koncepta od objekata arhitekata kao što su Le Corbusier, Peter Behrens, Walter Gropius, Mies Van der Rohe i drugi, s tim što su ova Neidhardtova u mnogo boljem „srodstvu“ sa okolinom, kuće su u zelenilu i kuće su ušle u zelenilo okolnih brežuljaka, tlo i kraj nisu očišćeni od prirode. Zato su projekti naselja radničkih kuća u Zenici, Ilijašu, Brezi, Vareš Majdanu, Ljubiji, Ričici jedinstven primjer posvećenosti arhitektonske misli, akademskog nivoa, svjetskog kriterija oblikovanja, reklo bi se, za običnog čovjeka, štaviše za porodice rudara i topioničara, dojučerašnje seljake sa životom na zemlji i od zemlje. To je jedinstven primjer idealizma i humaniteta arhitekture. A i sam Juraj Neidhardt je izjavio da mu je zadatak projektovanja radničkih kuća u Zeničkom bazenu bio najhumaniji projektantski zadatak.“
Ako se ima u vidu da se on u firmi „Jugočelik“, gdje je bio zaposlen, izborio za ovakav koncept radničkih kuća i naselja u Zeničkom rudarskom basenu krajem tridesetih godina 20. stoljeća, onda slijedi i zaključak o svojevrsnoj socioangažiranoj arhitekturi i mjestu arhitekte Juraja Neidhardta u socioangažiranoj umjetnosti tridesetih godina uopšte, kojoj nije prethodio primarno ideološki stav nekog kolektiviteta, nego duša i srce čovjeka.

gornja slika: Kuća za jednu porodicu, perspektiva Zenica; donja slika: kuća za jednu porodicu na nagnutom terenu, maketa

Udvojene kuće za pojednu porodicu, maketa

Elementi kuće za jednu porodicu sa okućnicom

Život u kući danju i noću

Rudarsko naselje Ričica kod Kaknja, situacija

Gornja slika: Radnička kuća sa 6 stanova , fasada, 1942. Donja slika: Radnička kuća sa 6 stanova – 3 u jednoj etaži, tlocrt prizemlja