Ako je kome promaklo, glavne vijesti o građenju prošlih dana su bile one o negrađenju. Konkretno, čuvenog bloka 7 TE Tuzla. Mnogi Tuzlaci su vjerojatno malo u-dahnuli čuvši tu vijest. U vrijeme kada se svijet ubrzano odmiče od fosilnih goriva, energetska strategija Bosne i Hercegovine, meni kao laiku za ta pitanja, ne izgleda baš razumljivo. BiH proizvodnju el. energije(svog glavnog izvoznog proizvoda, ako je vjerovati wikipediji) temelji na hidro i termo elektranama. Većina tih postrojenja stara je između 30 i 40 godina. Pokušaj građenja novih hidrocentrala završio je neslavno u Vranduku i Ulogu. Za TE Stanari u RS bez da se ode i prisloni ruka na dalekovod koji izlazi iz nje, teško je saznati radi li i u kojem kapacitetu. Četiri postojeće TE u BiH imaju instaliranu snagu od 1765 MW. Hoćemo li duboko u XXI stoljeću priželjkivati (a pitanje je hoćemo li ih dobiti) izgradnju novih termoelektrana ili ćemo te kapacitete zamijeniti nečim drugim, vidjećemo. Valjda.
Konkursi i nagrade, dijeli si onome ko išće. I ima sreće. I znanja.
Prvo, Veluxova već poznata nagrada za studente. Ocjenjuju ovogodišnji “media darlings” RCR arcquitectes. Da sam student učestvovao bih.
Lažem, da sam student, ne bih imao vremena.
Drugo, poziv za dodjelu nagrade za najbolji javni prostor. Objektivno, produkcija tih prostora u BiH ne daje baš nadu da bi neko mogao osvojiti nagradu. Demantirajte me, volio bih.
Ljudi izmišljaju ponekad i relativno korisne stvari. Recimo, kineski antidimnjak u borbi protiv zagađenja. Bolje bi bilo da nismo izmislili zagađenje al šta sad. Rodilo se, valja ga ninat.
Simfonija no. 42. Kratki animirani film Reke Bucsi.
Datum objavljivanja: 26.01.2018.
