Pandemija virusa COVID-19 dovela je do situacije kada su milioni ljudi bili primorani biti izolovani unutar nove vrste ‘bunkera’, a prostor je odgovorio šokantnim prizorima praznih gradova. To je bila još jedna potvrda snažne uzajamne povezanosti između arhitekture i društva – kako se potrebe ljudi mijenjaju tako se mijenjaju gradovi i prostor.

U pokušaju da se otvori diskusiju na temu kako pandemija COVID-19 utiče na arhitekturu življenja, te na koji način će se arhitektura promjenit nakon pandemije, Odsjek za arhitekturu IBU-a je otvario poziv – dizajn ‘izazov’ koji je imao za cilj da podstakne arhitekte da ponude konkretne ili apstraktne ideje i rješenja, kao odgovor na pitanje kako arhitektura stanovanja odgovara na ‘novo normalno’.

Kao pobjednika takmičenja ARHITEKTURA I MEGA DOGAĐAJI-PANDEMIJA I PROSTOR, odabran je rad pod nazivom ‘Stay at home’ kuća sarajevskog arhitekte Armina Mešića iz arhitektonskog studija Fo4a Arhitektura.

Na savremen način, ovo arhitektonsko rješenje, koje je nastalo upravo u vrijeme globalne pandemije, uspješno kombinuje arhitektonski diskurs rane moderne sa jedne strane, te filozofiju arhitekture dekonstruktivizma.

U namjeri da se dodatno izoluje kuća odignuta je od zemlje te postavljena na tzv. V stubove što prema riječima arhitekte daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Ideja o slobodnom prizemlju i nesmetanoj cirkulaciji, kao jednom od osnovnih postulata moderne, čini da u ovom aspektu objekat nedvojbeno podsjeća na radove najvećih arhitekata 20. stoljeća i vodećim teoretičarem moderne i funkcionalizma u arhitekturi Le Corbusier-a i Mies van der Rohe-a.

Sa druge strane, projekat je u tlocrtu rješen kroz sistem rešetke, te inkorporira vizije američkog arhitekte Peter Eisenmen-a i ideje njegovih kuća iz druge polovine 20. vijeka. Osim rešetkaste prostorne konfiguracije, neke od koncepcija prepoznatih u projekatu ‘Stay at home’, je naglašen centralni prostor, fokus na ravnima i odsutnost linijskih elemenata u enterijeru, kao i naglašena 4 kvadrata-niše koje su postavljene jedna nasuprot druge u namjeri da se koncpetualno i fizički postigne efekat distanciranja izmedju objekta i čovjeka, ali i između samih korisnika prostora.