Imati plan… nije  li to malo pretenciozno, imati plan?

Godine 2016., upravni odbor AABiH iznio je plan revitalizacije Asocijacije. Taj plan proizašao je iz gotovo očajničke potrebe da se uradi nešto, bilo šta. Bila je to dječije iskrena želja da se sačuva nešto što se već smatralo odbačenim i propalim. Društvo koje je kontinuirano na razne načine postojalo preko 60 godina bilo je svedeno na šačicu članova i jednu malu kancelariju do plafona zatrpanu (kasnije ćemo to saznati) vrijednim uspomenama i sjećanjima. Društvo je to koje je bilo osuđeno na sudbinu nebrojenih drugih sličnih tekovina bivše države, da bude ugašeno, u dugovima, nešto sitno imovine razvučeno ili pobacano na deponiju.  Revitalizacija AABiH u tom smislu je kao jedan od sada izrazito popularnih restauration videos na youtubeu gdje vješt zanatlija uloži trud kako bi napuštenom i zaboravljenom predmetu vratio stari sjaj. Trud je to koji mu se neće isplatiti jer, uloženo vrijeme i novac uveliko premašuju novčanu vrijednost predmeta. No, ne radi se tu o novcu…

Dvije godine nakon objave tog plana Asocijacija, zahvaljujući krvničkom radu koji se zbog definicije mora zvati volonterskim (što mu daje pomalo neobavezan, lagan ton) a obimom je teška robija, dopustite da se poslužimo jednim već dosta uščulim memeom, nije više „na aparatima“.

Rezultat je to rada ekipe čija imena nećemo ovdje nabrojati jer se bojimo nekoga ne izostaviti. Oni koji prate rad AABiH znaju ko su a oni koji će se tek susresti, brzo će ih upoznati. Svi su još uvijek tu, na ovaj ili onaj način.

Novom upravnom odboru koji se, pomalo nepristojno još uvijek nije predstavio (nije stigao, imena su na dnu, hvala) ostavljen je težak zadatak da pokuša održati kontinuitet i kvalitet rada koji je postavljen u protekle dvije godine. U isto vrijeme, sada je i teže i lakše. Lakše je raditi kada već  postoji određeni zamah, naravno. Ipak, prethodni UO je išao bukvalno sa „nothing to lose“ pozicije što je davalo određenu slobodu. Sada, na sreću ima se šta izgubiti ali su tim odgovornost i pritisak veći.

Pred vama je, da ne dužimo s uvodom, novi plan rada Asocijacije arhitekata BiH za period 2018-2020. Plan je, kao što ćete vidjeti, u principu kontinuitet prošlog plana čije se smjernice slobodno mogu uzeti kao temelj za rad Asocijacije na puno duži vremenski period. Postoji tu nekog preslagivanja, uvođenja novih stvari no bit je ostala ista.

Plan je samo dio onoga što bi htjeli ostvariti no što objektivno ne možemo. Jednostavno, premalo je novca, vremena i ljudskih resursa.

Zasad, ono što najviše želimo je opravdati svoje ime. Jer „Asocijacija – grupa dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje se svojevoljno udružuju radi ostvarivanja zajedničkog cilja“. Da bi opravdala svoje ime AABiH mora biti udruženje svih arhitekata na području BiH. Iskreno, iako je više nego što je to bila prije dvije godine ona sada to još uvijek nije. Trebate nam, vi – projektanti, urbanisti, vođe gradilišta, nadzorni organi, radnici u općinama, bankama, proizvođačima građevinskog materijala, svi vi iz Zenice, Banja Luke, Mostara, Trebinja, Livna…

Da bi ovaj plan izvršili, trebat će nam pomoć. Vaša pomoć. Svi rezultati ostvareni u protekle dvije godine i sve što će se raditi u naredne dvije godine radi se samo za vas koji ovo čitate. Poželite li se uključiti i doprinijeti nekoj od aktivnosti Asocijacije bit ćete dobrodošli no čak i ako ne želite, pozivamo vas da nas posjetite, čitajte stranicu, javite se mailom, dođite na predavanje, izložbu, bilo šta. Dođite i neobavezno, na razgovor ili po savjet. U HUBu možda ima kafe ili je preostalo vina od nekog eventa. Dođite, jer sve ovo što radimo bez vas baš i nema nekog smisla.

Plan aktivnosti AABiH za 2018-2020. možete pročitati ovdje.

Sastavili: Narcisa Bašić-Gaković, Katarina Bošnjak, Sanela Dizdar, Nejra Durmišević, Ibrica Jašarević, Dario Kristić, Gorica Mehić, Merdžana Mujkanović, Andrea Pavlović