Autorica: Sanela Dizdar

Open-source arhitektura (OSArc) zagovara nove postupke u promišljanju i formiranju virtualnih i stvarnih prostora unutar univerzalne infrastrukture. Open source arhitektura u suštini znači veću dostupnost dizajna i dizajnerskih alata običnom čovjeku. Drugim riječima open source arhitektura znači veću participaciju građana. Rani primjer open source arhitekture jeste vernakularna arhitektura.

Prema riječima Alastair Parvina kada kažemo“arhitekt“ ili „dizajner“ najčešće podrazumijevamo da taj pojam označava profesionalca, nekoga ko biva plaćen te smo skloni pretpostaviti da su ti profesionalci oni koji će nam pomoći riješiti uistinu velike, sistemske oblikovne izazove s kojima se suočavamo, poput klimatskih promjena, urbanizacije i društvene nejednakosti. To je naša svojevrsna radna pretpostavka. Međutim šta ako je takav stav pogrešan. Činjenica je da gotovo sve što danas nazivamo arhitekturom, zapravo je posao projektiranja za oko 1% najbogatijih ljudi na svijetu, i oduvijek je to i bila. Razlog zašto to zaboravljamo je taj što su povijesna razdoblja u kojima je arhitektura ponajviše utjecala na društvene promjene, bila ona vremena u kojima je tih 1% gradilo za onih 99%, iz raznih pobuda, bilo to iz čovjekoljublja u 19. stoljeću, u komunizmu ranog 20. stoljeća, u državi blagostanja. I svi su ti procvati, svaki na svoj način, danas prošlost, a mi smo ponovno u situaciji u kojoj najdomišljatiji svjetski dizajneri i arhitekti mogu raditi jedino za 1% populacije.

Iz tog razloga treba preispitati ideju da je arhitektura – gradnja građevina, ili kako Cedric Price kaže, arhitektura mora preći sa liječenja na preventivno djelovanje.  N. John Habraken smatra da bismo trebali prepoznati da je izgrađeni okoliš zapravo autonomni entitet koji ima svoje načine, a arhitekt treba proučiti iste i objasniti kako i zašto on može učestvovati u tom autonomnom procesu.

Upravo je to jedna od ključnih ideja Open Source Arhitekture.

Jedan od najboljih primjera i zagovornika Open Source Arhitekture jeste arhitekta Alejandro Aravena koji je dobitnik Pritzkerove nagrade za 2016. godinu. On smatra da arhitekti treba da prepoznaju probleme u zajednici i da ponude rješenja a zatim pokušaju pronaći investitore.

Izvor fotografije: http://epoca.globo.com/ideias/noticia/2016/01/puxadinhos-rendem- o-pritzker- ao-arquiteto- alejandro- aravena.html

Kroz svoje djelovanje, Aravena je često bio usmjeren ka onima koji su najugroženiji. Naime, ovaj Čileanski arhitekta je želio da stane u kraj nehumanim uslovima u kojima živi mnogo ljudi u Južnoj Americi, ali i u mnogim drugim zemljama svijeta.

Koncept projekta socijalnog stanovanja zasniva se na tome da se socijalno ugroženima koji žive u najlošijim uslovima u kvartovima sa improvizovanim kućama bez struje i vode, takozvanim “divljim” naseljima daju povoljni krediti uz pomoć kojih bi se financirao ovaj projekat. Sakupljenim novcem od kredita svih stanovnika dobio bi se dovoljan iznos da se u kvartu izgrade ulice i dovede struja, voda, kanalizacija i slično, kao i da se izgrade pažljivo osmišljeni objekti. Prednost objekata koji bi se gradili je u tome da su planirani tako da budu što jeftiniji i da u isto vrijeme nude sve neophodne uslove za život.

Pored pristupačne cijene bitno je i to što se svi objekti posmatraju kao nezavršeni moduli koje stanovnici, u zavisnosti od svojih mogućnosti mogu naknadno nadograđivati.

Uz sve veću dostupnost 3d printera posljednih godina moguće je preuzeti već postojeće nacrte te sam izraditi objekat. Na ovaj način se znatno smanjuje potrebno vrijeme za izradu, štedi se na materijalu a za sve to nisu potrebne posebne vještine. Na putu smo u budućnost u kojoj su tvornice posvuda, što sve više znači i da je svako – dizajnerski tim. To uistinu jest industrijska revolucija. Kada pomislimo da su glavni naslijeđeni ideološki konflikti bili zasnovani na pitanju ko bi trebao nadzirati sredstva za proizvodnju, ove tehnologije uzvraćaju rješenjem: zapravo, možda niko, već svi mi.

Šta to znači za arhitekturu. Najbolje možemo vidjeti na primjeru projekta nazvanog WikiHouse, svima dostupnog konstrukcijskog sistema.

Cilj je omogućiti da putem interneta svi slobodno pristupaju bazi 3D modela koje mogu preuzimati i prilagoditi – trenutno u SketchUpu – besplatni 3D software, te na kraju printati dijelove koristeći CNC-stroj. Planovi su dostupni preko Creative Commonsa. Svi su dijelovi numerisani. Spajati se mogu bez ikakvih vijaka. Koriste se klinovi i igle. Dvoje ili troje ljudi, mogu izgraditi kuću u jednom danu. Nisu im potrebne nikakve konstruktorske vještine. Nakon sastavljenog skeletal kuće možete ugraditi prozore, obloge, izolaciju i instalacije, ovisno o cijeni i o raspoloživosti. Kuća, naravno nije savršena, ali se radi na poboljšanju.

WikiHouse, izvor fotografije: http://creativecommons.org.nz/2013/05/wikihouse-nz/

Sličan koncept predstavlja FAB LAB. Fab Lab je prototipna platforma koja pruža ekonomične alate za brzu izradu bilo kojeg objekta.

Izvorni koncept je razvoj digitalnog laboratorija koji će postati fleksibilni model koji će se moći primjeniti bilo gdje u svijetu, te biti samoodrživ i dostupan na korištenje lokalnoj zajednici.

Cilj dizajnerskog tima bio je stvoriti prototip solarne kuće koja je samoodrživa. Kreatori  navode da dizajner i graditelj treba biti ista osoba jer je to osnovna filozofija Fab Lab-a: od projektovanja do konstrukcjie  (design-to-construction).

Fab Lab, izvor fotografije: http://www2.dxarts.washington.edu/images/fremont-aerial-overview.jpg

Ovo nas navodi na zaključak da budućnost arhitekture možda ne leži u megalomanskim objektima već skupno razvijenim rješenjima ne samo strukturalnih problema, već i infrastrukturnih problema, uz svima dostupna, visokodjelotvorna rješenja koja svako vrlo lako može izraditi, i sve ih pohraniti na zajedničkoj platformi gdje ih svako može posjedovati i lako pristupiti. Međutim, ovo možda zahtjeva od arhitektonske struke da se udalji od modela autorstva i autorskih prava. Historičar arhitekture Wouter Vanstiphout smatra da bismo arhitekturu i planiranje vratili u poziciju gdje može imati stvarni pozitivni uticaj na društvo možda ćemo morati uništiti mit o arhitekti kao autoru.