Radionica urbane transformacije u dvorištu bivše tvornice Žitopromet (Mostar 13. 10- 16. 10. 2016)

Uvod

Nekoliko dana pred izložbu “Nova namjena industrijskih objekata”, postavljenoj u Historijskom muzeju BiH od 24.10. do 07.11.2016. godine, održana je intervencija “Mostar Urban Restart”, kao svojstvena uvertira izložbi. Iako je samo riječ o čistoj koincidenciji, ova dva događa su se lijepo nadopunila te pokrenula priču o prenamjeni industrijskog naslijeđa u BiH.
Ideja za Mostar Urban Restart nastala je kao dio istraživačkog rada u sklopu doktorske disertacije, koju organizatorica Ana Martinović piše na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Ova intervencija je trebala istražiti zapušteni prostor tvornice, ispitati socijalne potrebe stanovnika okolnih naselja i njihovo shvaćanje okoliša u kojem žive. Kroz četri dana trajanja, održano je više različith radionica, koje su imale za cilj povećati participativnu ulogu korisnika prostora u prenamjeni te ih na taj način osvijestiti o prostoru u kojem žive.
Moguće je u svakome gradu pronaći napuštene prostore koji su, zbog različitih razloga, izgubili funkciju. Maroje Mrduljaš ih naziva prostorima-spavačima i slijepim pjegama u strukturi izgrađenog okoliša, no svi oni ostavljaju neupitan dojam na promatrača jer „djelovanje tih zgrada nije samo u nadmoćnosti njihovih dimenzija, nihovoj monumentalnosti, nego u tome što njihovi graditelji pokazuju prirodan smisao za obilatu, čvrsto povezanu i samostojeću zdravu i čistu formu“, kao što je jednom prilikom rekao Walter Gropius. U svijetu je poimanje industrijske arhitekture kao neizostavnog dijela arhitektonskog naslijeđa neupitno, kao i njezino vrednovanje i prenamjena, uglavnom za potrebe kulture, u BiH situacija (još) nije takva. Činjenica je da veliki gradovi više cijene svoju industrijsku baštinu, ali se i bore sa nedostatkom prostora, dok u BH gradovima stoji dovoljno slobodnog prostora na raspolaganju. Trenutno, na nacionalnoj razini ne postoji, a niti na lokalnim razinama upravljanja nisu još uspostavljene politike ni strateški ciljevi zaštite i budućeg korištenja industrijske baštine kao ni njihov registar. (Od 820 registriranih nacionalnih spomenika u BiH, tek je pet primjera industrijske baštine.)

Čini se kako je ovdje priča tek na početku, a ovo je nadamo se tek jedna u nizu intervencija sličnog karaktera, iako se sadržajna prenamjena industrijskih građevina ustalila od 1970.-ih godina. Uspješni svjetski projekti regeneracije nekadašnjih industrijskih gradova, gradskih četvrti ili pojedinih zgrada u današnje „tvornice kulturnog turizma” ostvareni su uz potporu javnog sektora ili na privatnu inicijativu, a često su rezultat izrazitog angažmana civilnog društva. Na području jugoistočne Europe postoji par uspješnih primjera ponovne uporabe industrijskih prostora prije svega u Sloveniji, a zatim i u Hrvatskoj.
Međutim, prije bilo kakvog ozbiljnijeg zahvata u prostoru potrebno je prostor istražiti, valorizirati njegove potrebe (socijalne, ekonomske i prostorne), te tek nakon toga djelovati u prostoru na permanentan način.

Privremeni dnevni boravak ©Ana Martinović

Intervencija

Privremena transformacija napuštenog dvorišnog prostora Žitoprometa u urbanu oazu za boravak kroz četiri dana je željela dati stanovnicima mogućnost da taj prostor vide u drugom svjetlu. Osnovni fizički element transformacije je koncipiran po principu re-usea – ponovne upotrebe s obzirom da se i sama intervencija odvijala u prostoru koji na neki način također treba ponovno staviti u upotrebu. Glavni radni materijal transformacije dvorišta bili su elementi namještaja. Prvog i drugog dana održavanja intervencije organizatori su uz pomoć učenika Srednje likovne škole iz Mostara restaurirali stari namještaj, zatim svojim likovnim izričajem mu dali finalni izgled i formirali novi privremeni gradski prostor za boravak. Razlog zašto je upravo namještaj korišten u ovoj intervenciji leži u činjenici da je to jedan od osnovnih elemenata koji čini dio našeg životnog prostora: prostoriju u kojoj se nalazi krevet smatramo sobom za spavanje, prostoriju u kojoj je smješten štednjak percipiramo prostorom za kuhanje, prostor u kojem je tuš je prostor u kojem se kupamo, prostor u kojem je kauč, fotelja ili stol je prostor u kojem se družimo ili odmaramo. Upravo prostor odmaranja i boravka ima najviše veze sa javnim prostorom: ideja javnog prostora kao takvog također je zamišljena da na sebe prima aktivnosti druženja ili odmaranja. Unutar kuće ili stana druženje se svodi na interkaciju sa članovima obitelji ili sustanarima, dok javni prostor pruža mnogo šire mogućnosti – mogućnosti interakcije i druženja sa članovima proširene obitelji – stanovnicima grada u kojem živimo.
Nakon stvaranja novog privremenog gradskog dnevnog boravka, ovako restauriranim namještajem, građani su bili u mogućnosti vidjeti kako se iznova koristi istrošeno i zastarjelo. Na taj način se nastojala ispitati svijest i njihov odnos prema okolini u svojstvu korisnika i aktivnog stvaratelja. Kako ističe Blanka Levačić, jedna od organizatorica intervencije:,,Često zaboravljamo da su takvi zajednički prostori grada stvarani stoljećima i dar su prijašnjih generacija, a naše današnje odluke, ulaganja i način planiranja određuju kakav će prostor imati buduće generacije.˝

Kako bi uključili sve generacije u proces transformacije, trećeg i četvrtog dana u dvorištu Žitoprometa održale su se arhitektonske radionice za djecu – najmlađe korisnike javnog prostora koje su vodile Iva Pavlović i Blanka Levačić. Ideja „Male škole arhitekture“ je bila približiti djeci pojam prostora oko njih, te im kroz ispitivanje jednostavnih geometrijskih oblika na zabavan i edukativan način pokazati kako moze nastati jedna kuća, zgrada, tvornica, ulica, trg i na kraju grad.

Mala škola arhitekture ©Ana Martinović

Škola je bila i više nego uspješna, jer su djece pokazala veliku zainteresiranost za prostor i iznjela nevjerovatno dobre ideje koje bi mogli prezentirati i ozbiljnim investitorima.

Osim arhitektonske radionice za djecu tijekom vikenda održane su još: radionica plesa, projekcija filma, te predavanja i prezentacije . U subotu su članovi plesne skupine Back to Swing iz Zagreba održati besplatnu radionicu najpoznatijeg swing plesa sa početka prošlog stoljeća – lindy hopa. Nakon radionice su svi prisutni imati priliku isprobati naučene plesne korake uz ritmove jazza.

Po završetku plesne radionice, organizatorica Ana i suorganizatori Blanka Levačić i Slaven Letuka su ukratko prestavili svoje radove i istraživanja na temu javnih prostora.
Zadnjejg dana intevencije, organizirana je „Mala škola astrologije“, predavanje o makrobiotici i vegeterijanstvu, te gradski piknik.

U četri dana različitih radionica i predavanja dvorištem Žitoprometa je odzvanjao život. Ne kao prije, nije to bio zvuk sipanja pšenice u silose, bio je to jedan potpuno drugačiji i novi život. Ovo je bio dobar primjer kako se kroz male i precizne projekte može poboljšati kvaliteta života, inspirirati i educirati stanovnike ali i pomoći urbanistima, političarima i investitorima u donošenju dobrih odluka i smanjenju rezignacije i gorčine.
Ova intervencija otkrila je dosad javnosti nepoznate prostorne mogućnosti bivše tvornice, što bi u budućnosti trebalo potaknuti i neke nove ideje i koncepte za slična događanja.