Arhitektura i umjetnost u snažnom zagrljaju:
Kuća La Roche u Parizu, jedna od ikona moderne arhitekture
Autor: Boris Trapara
„La Roche, neko ko posjeduje izuzetnu kolekciju (umjetnina) kao što je Vaša, trebalo bi da sagradi kuću vrijednu nje.“ – Le Corbusier
(„La Roche, someone who has a fine collection like yours, needs to build a house worthy of it.“ – Le Corbusier)
Kuća La Roche (Maison La Roche) projektovana je namjenski za kolekcionara umjetničkih dijela i izgrađena je 1925. godine po projektu koji su izradile arhitekte Pierre Jeanneret i Charles-Édouard Jeanneret (Le Corbusier). Kuća je dio kompleksa koji gradi sa drugom, funkcionalno i fizički odvojenom kućom Jeanneret (Maison Jeanneret) izgrađenog u duhu arhitekture Moderne čije ideje su svojevremeno označile prekid sa akademizmom i početak stvaranja nove arhitektonske scene oslobođene od nefunkcionalnih osnova i zasićenosti dekoracijom, a osvježene novim idejama prozračnosti i minimalizma u funkcionalnom i estetskom tretiranju prostora. Kuća La Roche je jedna u nizu kuća koje su rođaci Jeanneret projektovali i izgradili u Parizu i njegovoj blizini, a zanimljiva je iz nekoliko razloga, od kojih dominira njena specifična funkcija. Takođe, objekat predstavlja jedan od najelokventnijih svjedočanstava o arhitekturi Moderne na prostoru Francuske i ubraja se u najznačajnija Le Corbusierova arhitektonska ostvarenja, poput Vile Stain de Monzie (1926. godina) i Vile Savoye (1928. godina).
Naručilac projekta i kolekcionar umjetničkih dijela: Raoul Albert La Roche
Rođen u Baselu, Raoul Albert La Roche potiče iz porodice u kojoj je razvijan osjećaj za kulturu i umjetnost. Nakon što je u rodnoj Švajcarskoj završio poslovnu školu, odlučio je da se preseli u Pariz gdje je radni vijek proveo u Crédit Commercial de France. La Roche je upoznao Le Corbusiera 1918. godine i ubrzo su postali prijatelji sa zajedničkim interesovanjima za umjetnost. La Roche već tada počinje da stvara svoju umjetničku zbirku koja će do njegove smrti porasti na 90 umjetničkih djela i u kojoj se nalaze djela najvećih svjetskih umjetnika poput Picassoa, Braquea, Légera, Grisa, Lipchitza, Le Corbusiera i drugih. Da bi smjestio svoju umjetničku zbirku u adekvatan prostor, La Roche je naručio od Le Corbusiera i Pierrea Jeannereta projekat za arhitektonski objekat koji bi u jednom spojio potrebe izložbenog prostora za umjetnička djela i stambenog prostora za njega samog. Rođaci Jeanneret su iza sebe već imali nekoliko zajedničkih uspješno izvedenih projekata porodičnih kuća, a u kući La Roche su vidjeli posebnu priliku da zadovolje zahtjeve svog prijatelja, La Rocha i zahtjeve koje je nametnula nesvakidašnja kombinacija različitih funkcija.
Nekonvencionalni projektantski program
Arhitekte, Pierre Jeanneret i Le Corbusier, su se na početku rada na projektu za kuću La Roche suočile sa brojnim preprekama. Lokacija za izgradnju objekta je bila izduženog oblika, nepovoljno orjentisanog na sjever i istovremeno ograničena strogim zakonima gradnje koji su bili u skladu sa onovremenim okruženjem uglavnom stambenog karaktera. Projektantski zadatak je bio projektovati dvojnu kuću; kuću za Le Corbusierovog brata Alberta i njegovu porodicu, i kuću za neženju La Rochea, zajedno sa izložbenim/galerijskim prostorom. Rješenje koje su arhitekte ponudile je bilo da se razdvoje različite funkcije objekta. Stambeni prostor je grupisan u jednom, a izložbeni u drugom dijelu cjeline. Iako je La Roche želio izbjeći prolazno blještavilo luksuznog života i stvoriti za sebe jednostavniji stambeni prostor, prilikom ulaska u kuću La Roche, posjetilac se ne može oteti utisku da se radi o izuzetno elegantnom prostoru pročišćenog visokog minimalizma koji ni u jednom svom segmentu nije konvencionalan. Zanimljivo je primjetiti da je Le Corbusier po prvi put na ovom objektu djelomično, ili gotovo u potpunosti primjenio svojih pet stubova (načela) arhitekture Moderne, i to: ravni krov, kosina (rampa), izduženi horizontalni prozorski otvori, fasadna opna, stubovi (djelomično) i slobodna osnova (djelomično).
Arhitektonska kompozicija unutrašnjih odnosa kuće La Roche
Ulaz u objekat ostvaren je preko dvokrilnih vrata koja omogućavaju direktan pristup u, po volumenu zadivljujući, centralni hol koji se proteže kroz sve tri etaže kuće La Roche. Iako tretiran minimalistički u pogledu plastičnosti i likovnosti, centralni hol kuće La Roche podsjeća na unutrašnja orijentalna dvorišta južne Španije, ili sjeverne Afrike, a njegov zadatak je da naglasi dvojnu funkciju kuće i spoji dva fizički odvojena dijela; galerijski (izložbeni i radni) sa stambenim (kuhinja, trpezarija, spavaća soba). Osvjetljenje dopire preko mosta koji spaja dvije cjeline kuće, a iz nivoa druge etaže, odnosno prvog sprata, te na taj način odaje lažni utisak zenitalnog osvjetljenja tipičnog za moderne galerijske prostore. Plastično naglašen akcenat u enterijeru je balkon prvog sprata koji izlazi u prostor centralnog hola. U prizemlju se nalaze još pomoćne prostorije, ostava, garaža i soba za kućepazitelja. Iz centralnog hola vodi po jedno stepenište na spratove za svaki od dvije funkcionalne cjeline kuće.
Na prvom spratu kuće nalazi se najmarkantnija i najveća prostorija – galerija slika iz koje se kosinom/rampom penje u radni prostor, odnosno biblioteku. Galerija je istovremeno intimna i monumentalna. Već na prvi pogled se primjećuju osnovne karakteristike Le Corbusierove arhitekture. Iako najznačajnija prostorija u kući, galerija nema direktan pogled na vanjsko okruženje, jer je dugi niz horizontalnih prozora postavljen visoko iznad kosine/ rampe. Za razliku od centralnog hola u kojem je dominantna vertikala kompozicije i volumena, galerija je dizajnirana kao izdužena prostorija horizontalno riješena sa konkavnim zidom koji nosi elegantnu kosinu/ rampu. Ugradbeni namještaj, pozicija i dizajn rasvjete, te posebno dizajnirani detalji prekidača i utičnica odaju utisak total dizajna. Enterijer, kao sastavni dio arhitekture ovdje nije u službi umjetnosti i umjetničkih radova, nego se isprepliće sa funkcijom prostora kojoj povremeno komplementira na način da se pojačava opšti utisak o izloženim umjetničkim djelima u ovom prostoru. Biblioteka do koje vodi kosina/rampa je osvjetljena sa više prirodnih izvora svjetlosti i pruža pogled na centralni hol.
Most koji povezuje dva funkcionalno odvojena dijela kuće sa jedne strane je zaštićen staklenom fasadom, a na suprotnoj strani je omogućen pogled u centralni hol. U stambenom dijelu kuće se nalazi trpezarija, mala kuhinja i terasa. Parapeti svih prozora su dosta niži u odnosu na današnje, vrata unutrašnje stolarije su takođe dosta uža nego što je to danas slučaj. Komunikacije (stepeništa sa uskim podestima, hodnici, most i kosina/rampa) onemogućavaju mimoilaženje dvije osobe. Na drugom spratu stambenog dijela nalaze se spavaća soba, kupatilo i garderober (posebna prostorija). Iz stambenog dijela kuće pristupa se na ravni krov, odnosno terasu sa koje se pruža pogled na romantične pariške mansardne krovove. Sav namještaj u kući je odabrao Le Corbusier, kako ugradbeni koji je sam projektovao, tako i pokretni koji većim dijelom nije sačuvan.
Značaj kuće La Roche za arhitekturu Moderne
Kuća La Roche je jedan od 17 arhitektonskih objekata koje je projektovao Le Corbusier i koji su 2016. godine kao grupa objekata uvršteni na prestižnu UNESCO-vu Listu svjetske baštine sa obrazloženjem da predstavljaju izvanredan doprinos pokretu Moderne u Argentini, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Japanu i Švajcarskoj. U obrazloženju Komiteta se navodi: „Sedamnaest mjesta zajedno predstavljaju izvanredan odgovor na neka od osnovnih pitanja arhitekture i društva u XX vijeku. Svi objekti su bili inovativni u načinu na koji reflektuju nove koncepte, svi su imali značajan uticaj na širokim geografskim područjima, a zajedno su širili ideje pokreta Moderne širom svijeta. Uprkos svojoj raznolikosti, pokret Moderne bio je veliki i bitan društveno-kulturni i istorijski segment XX vijeka, koji je u velikoj mjeri osigurao osnovu za arhitekturu XXI vijeka. Od 1910. do 1960. godine, pokret Moderne, u suočavanju sa izazovima savremenog društva, a sa ciljem da podstakne jedinstven forum ideja na svjetskom nivou, izmislio je novi arhitektonski jezik, modernizovao arhitektonske tehnike i ispunio socijalne i ljudske potrebe modernog čovjeka. Serija pruža izvanredan odgovor na sve ove izazove.“
Kuća La Roche je tokom 2008., 2009. i 2014. godine prošla intenzivnu restauraciju, čiji je jedan od primarnih ciljeva bio da se vrate originalne boje zidova enterijera. Nakon restauracije, objekat je otvoren za posjete i danas predstavlja jedan od turističkih i edukativnih centara posvećenih arhitekturi Le Corbusiera i Pierrea Jeannereta i pokretu Moderne u arhitekturi. Kuća je značajna i po tome što je po prvi put prezentovala pet načela/stubova arhitekture Moderne u praksi i na taj način ostvarila temeljne uslove razvoja nove arhitekture služeći kao uzor većini drugih ostvarenja novog vremena. O značaju objekta govori i njegovo međunarodno priznanje ostvareno kroz postavljanje kuće La Roche na prestižnu UNESCO-vu Listu svjetske baštine, kao jednog od najvećih dometa arhitekture Moderne u Francuskoj, ali i u čitavom svijetu.
Datum objavljivanja: 27.09.2017.