Da se ne shvati pogrešno, mi u AABH sve što radimo, radimo iz ljubavi. No, i u tim poslovima postoje određeni koji se „moraju“ odraditi zbog činjenice da još uvijek ne živimo u post-scarcity društvu i da stvari poput komunalija, radnog prostora i drugih troškova u ovom kapitalističkom sustavu već dugi niz godina odbijaju postati besplatne, unatoč našim nadanjima i željama. Postoje i oni drugi poslovi koji su potpuni nekomercijalni užitak. Organizirati izložbu Zlatka Ugljena, duboko je u ovoj drugoj kategoriji.

Prikladno je to jer je i arhitektura gospodina Ugljena u potpunosti nekomercijalna. Jednostavno, način na koji on radi i projektira promišljajući svaki mogući detalj, prerađujući ga onoliko puta koliko treba do potpunog savršenstva u današnjem vremenu je neodrživ. Na našu sreću, investitor gospodinu Ugljenu je uglavnom osoba (ili Tri osobe) kojoj novci nisu problem i kojoj se ne žuri.

Ideja za izložbu došla je iz Zenice. Zbog toga nam je izrazito drago. Česte su kritike da je AABH koncentrirana na Sarajevo a da se u drugim gradovima malo toga dešava. Ova izložba je još jedan dokaz da to nije baš tako. Naravno, izložbu nismo organizirali sami nego uz pomoć lokalnih ljudi, tačnije gospodina Zvjezdana Turkića (aksa doo) i fra Marka Kepića, župnika župe Sv. Ilije, čovjeka od kojeg je ova ideja i potekla, čovjeka koji nije arhitekta niti član AABH ali je radeći dugi niz godina sa gospodinom Ugljenom jako zadužio bh arhitekturu, realizirajući niz njegovih djela. Usput, treba se odati priznanje katoličkoj crkvi (i islamskoj zajednici ali o tom drugom prilikom) koja je imale razumijevanja i otvorenosti za rad akademika Ugljena stvarajući pri tom neka od navrjednijih djela post-ratne bh arhitekture.

Dvije kapele prikazane na izložbi samo su mali dio tog bogatog opusa. Kapela na brdu Kalvarija u selu Mošunj kod Viteza već je bila teme izložbe koju je u Zagrebu organizirao Oris. Objekat je to koji bi bez problema mogao stojati na naslovnici bilo kojeg arhitektonskog časopisa uz djela Tadaa Anda. Druga kapela je, može se reći, premijerno prikazana. Riječ je o još uvijek neizgrađenom objektu u selu Gornji Zovik kod Brčkog. Kapela bez krova i sa travnatim podom je inspirirana ostacima kuća srušenih u proteklom ratu u koje se ponovo uvukla priroda. Priroda nad kojom lebdi križ. U nekim detaljima podsjeća na kapelu Bruder Klaus od Zumthora ali je, slobodno ćemo to reći, djelo iste vrijednosti i kvalitete. Uzimajući u obzir kontekst u kojem su ove kapelea i ostali Ugljenovi objekti napravljeni, u usporedbi s radom u ultrauređenim društvima poput Japana i Njemačke, Ugljenov rad djeluje još i vrijedniji.

Budući da autor ovih redova nije arhitektonski kritičar nego potpuno neobjektivan obožavatelj, suzdržat će se od daljih komentara na arhitekturu akademika Ugljena kako bi sačuvao minimum profesionalizma. Ostavit će to osobama kvalificiranijim od njega.

S budžetom malo većeg ceha u kafani, izložbom smo nevjerojatno zadovoljni. Zadatak je ustvari bio lagan jer je materijal s kojim smo radili bio vrhunski a uz vodstvo gospodina Ugljena direktno nije ni bilo prostora za grešku. (Osim par naših sitnijih propusta tehničke prirode koji se dešavaju a koje, nadamo se,  nećete primijetiti)

Lako je bilo i jer je i velik dio fotografija (uz doprinos i samog gospodina Ugljena) objekta bile vrhunske zahvaljujući Damiru Dautbegoviću (Gepek studio) koji ih je besplatno ustupio i Muzeju grada Zenice koji je takođe potpuno besplatno donirao prostor a izložbu postavio tehnički savršeno. Miljenko Jergović je ustupio tekst za katalog a Aksa doo i Župa sv. Ilije – Zenica sa fra Markom na čelu pobrinuli su se da svi ostali detalji na terenu funkcioniraju bez problema.

Inače, ta sprega domaćih ljudi i centrale AABH je upravo primjer kako bi trebalo djelovati i u ostalim gradovima. Ukoliko želite nešto u svom gradu, javite nam se pa ćemo pokušati to organizirati zajednički. Nažalost, AABH iskreno, nema ni financija ni ljudskih resursa da sama dođe u bilo koji grad i priredi događaj bez pomoći lokalne arhitektonske zajednice.

Posebno se moramo zahvaliti i kolegama iz Feal doo koji su bili jedini spremni financijski poduprti ovu izložbu. Svijest o važnosti ovakvih događaja rijetkost je kod kompanija u BiH tako da njihov doprinos još više cijenimo.

Izložba do 7. januara ostaje u Zenici nakon čega, ako bude sreće (tj u ovom slučaju sreća=novac) bi jako voljeli je prikazati još gdje. Vidjećemo.

Zašto smo (su)organizirali ovu izložbu? Činjenica je da je Zlatko Ugljen u svojih cca 90 godina još uvijek jedan od najbeskompromisnijih i najavangardnijih bh arhitekata. Možemo tu činjenicu posmatrati iz dva kuta. S jedne strane to govori o njegovoj neizmjernoj kvaliteti i snazi a s druge dokaz je to i učmalosti bh arhitektonske scene. Potrebna nam je ovakva izložba. Potrebno je bilo da pokažemo drugima (a i samima sebi) da u vremenu investitorske arhitekture od 3 marke po kvadratu, kad je ona trivijalizirana u toj mjeri da je čak i priča o tome kakav i koliki je to besmisao postala odavno bljutava i prežvakana, postoji čovjek koji se približava desetoj deceniji (!) a  koji ima dovoljno volje i energije stvarati sve ono što ovo društvo, evidentno, ne cijeni. Potreban nam je taj putokaz.