Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine pripremilo je izložbu pod naslovom (Re)konstrukcija i destrukcija koja će u ponedjeljak 20. 3. 2017. godine biti otvorena u Galeriji kraljice Katarine Kosače u HD hercega Stjepana Kosače u Mostaru, s početkom u 19:00 sati.
Izložba je nastala iz potrebe da se reagira na postojeći odnos prema graditeljskom nasljeđu, da se u javnosti probudi svijest o važnosti onoga što smo naslijedili iz prijašnjih vremena i ukaže na opasnosti kojima je to nasljeđe izloženo.
Ovo je osobito važno u gradovima kakav je Mostar, gradovima duge prošlosti i bogate tradicije i gradovima koji su pretrpjeli ogromne štete tijekom posljednjega rata. U gradovima duge prošlosti kontinuirano su se, jedan na drugi slagali slojevi materijalnoga nasljeđa – zgrade, ulice, trgovi, mostovi, aleje i parkovi i utiskivali u prostor materijalno u obliku urbanoga tkiva, koje je postajalo nositeljem nematerijalnih obilježja koja zajedno s materijalnima predstavljaju identitet nekoga grada, mjesta, prostora i čine ga prepoznatljivim, drugačijim, posebnim u odnosu na sve ostale. Svaki sloj dodaje određeno značenje i vrijednost matrici na koju se slaže i svjedoči o vremenu u kojem je nastao. Opseg destrukcije uslijed ratnih razaranja otvorio je širok prostor najrazličitijim pristupima tretiranju devastiranih objekata i to je ono što smo ovom izložbom htjeli pokazati, jer neminovno se nameće pitanje: kakvo značenje nosi sloj koji je nastao i još uvijek nastaje u našem vremenu, u posljednjih 25 godina?
U specifičnim uvjetima Mostara – nesređenome funkcioniranju (ne)podijeljenoga grada te općim nezadovoljavajućim stanjem na polju zaštite kulturno-povijesnih dobara – (ne)postojanju funkcionalnih propisa i kompetentnih institucija za zaštitu nasljeđa u vremenu obilježenome različitim ideološkim podlogama i potrebama financijski moćnih ili drugačije utjecajnih investitora, očuvanje nasljeđa je osuđeno na propadanje.
Metodom komparacije stanja prije 1992. godine ili stanja prije obnove s današnjim stanjem građevine, nadamo se da smo uspjeli ukazati na niz problema u odnosu prema graditeljskom nasljeđu, odnosno, samome gradu. Na fotografijama koje pokazujemo na ovoj izložbi mogu se vidjeti primjeri potpune nebrige i zapuštanja objekata (Hotel Neretva, Filijala Zemaljske banke, Viša djevojačka škola, Vojna komanda, gostionica Jagnje, vila Mujage Komadine, vila obitelji Nardelli, Partizansko groblje), loše izvedenih adaptacija (stambeno-poslovni objekt na Glavnoj ulici, Mikačića kuća), bolje ili lošije izvedenih adaptacija s neprimjerenom promjenom namjene (vila Spremo, vila Peško, Jubilarna škola), neskladnih dogradnji s uklanjanjem (Hamam, Franjevačka crkva, Hotel Ruža), interpolacija i rekonstrukcija „u stilu“ (Tabhana, Saborna crkva), replika (nova džamija na mjestu Sinan-pašine), gubljenja ambijentalnih vrijednosti (dijelovi Brankovca, Cernice, Bulevar, Stari grad), ali i primjeri, nažalost rijetki, na kojima su zahvati izvedeni uz vrlo male promjene, a s poštivanjem cjelovitosti građevine i sa svim značenjskim slojevima i vrijednostima koje ona sadrži (Gradska banja i Gimnazija).
Nadamo se kako će izložba (Re)konstrukcija i destrukcija ukazati na važnost bavljenja nasljeđem i potrebu njegova očuvanja. Ona bi ispunila svoj cilj kada bi kod stručnjaka svih usmjerenja koji su potrebni za ispravno tretiranje objekata graditeljskoga nasljeđa i prostora starih gradova probudili profesionalnu etiku, uspavanu u posljednje vrijeme, a kod građana i krajnjih korisnika prostora osvijestili važnost i potrebu očuvanja baštine radi očuvanja identiteta prostora za njih same, kao i za one koji će poslije njih doći.
Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine
Datum objavljivanja: 16.03.2017.
