Autorica: Sanela Dizdar
Vitruvije u svom djelu „10 knjiga o arhitekturi“ opisuje Dinocrates-a kao arhitektu koji sa velikim samopouzdanjem u svoje ideje i vještine napušta rodnu Makedoniju (misli se na pokrajinu u Grčkoj) i odlazi u vojsku za vrijeme vladavine Aleksandra Velikog, želeći na ovaj način približiti se kralju i uvjeriti ga u te iste sposobnosti. Zadobivši pažnju kralja, Dinocrates se predstavlja kao makedonski arhitekt koji donosi ideje i dizajn zaslužan kraljeve slave. Iako njegov prvi prijedlog, skulptura čovjeka uklesana u planini Atos, nije bila izvodljiva, kralj ga zadržava. Uskoro on radi na jednom od najvećih projekata za vrijeme vladavine Aleksandra – Aleksandrija u Egiptu. Osim toga u Babilonu radi spomenik Hephaestionu, zatim učestvuje u rekonstrukciji Artemidinog hrama u Efesu itd.
Aleksandar Veliki i Dinocrates predstavljaju klasičan primjer odnosa pokrovitelj-umjetnik. Aleksandar Makedonski, te car August jedan od najvećih rimskih careva za čije je vladavine arhitektura doživljela procvat, su primjeri patronstva svjesnog značaja arhitekture i građenog. Iz tog razloga su davali finansijsku podršku arhitektima, pokretali javne arhitektonske projekte a od kojih su svakako imali ličnu, političku i društvenu korist.
Vratimo li se u 21. stoljeće dočekat će nas situacija u kojoj su snažni procesi neoliberalizacije transformirali svijet a što je lako uočljivo ako posmatramo preobrazbu gradova u zadnjih par decenija. Arhitektura postaje taoc krupnog kapitala ostavljajući po strani društvenu komponentu dok se gradska vlast okreće stvaranju dobre poslovne klime. U okolnostima u kojima je vodeća misao „privatizirajte sve, otvorite se stranim ulaganjima, stranim trgovcima, bez zapreka izvlačenju privatne imovine iz države“ očekivati finansijsku podršku za projekte od društvene koristi je naivno.
Tu nastaje potreba za iznalaženjem alternativnih izvora finansiranja arhitekture a kao jedna od opcija, koja na polju arhitekture tek dobija na popularnosti, jeste grupno finansiranje.
Grupno finansiranje (eng. crowdfunding) je praksa koja podrazumijeva prikupljanje novčanih sredstava putem neke od online platformi. Primjetićemo da ova pojava ne predstavlja nešto naročito novo – prikupljanje novca u različite svrhe se često organizuje i putem dobrotvornih koncerata, bazara, banketa isl.
Ključna riječ jeste online. Informacijska i komunikacijska tehnologija nam je otvorila mogućnost da, umjesto ograničiti se na salu od 200 donatora, potražujemo sredstva od korisnika interneta, dakle cijelog svijeta. Bilo koju ideju da imate ili projekat za koji nemate novčana sredstva možete predstaviti na nekoj od mnogobrojnih online platformi. Da li će projekat dobiti sredstva zavisi od više faktora ali i od vaše sposobnosti da prezentirate isti, opišete važnost njegovog finansiranja ili pridobijete pažnju i simpatije na neki drugi način.
Grupno finansiranje ima dugu historiju. Knjige su stoljećima na ovaj način finansirane. Godine 1885., kada vlada nije uspjela osigurati dovoljno sredstava za izgradnju monumentalne baze za Kip Slobode, kampanja koju su pokrenule lokalne novine uspjela je sakupiti novac od 160 000 donatora.
Najaktualniji lokalni primjer jeste izgradnja Roditeljske kuće namijenjene kontinuiranom smještaju djece oboljele od raka i njihovih roditelja. Ovaj projekat je, uz jaku medijsku podršku djelomično finansiran donacijama društveno odgovornih kompanija, dobrotvornih organizacija i pojedinaca dok je dio donirala Vlada Kantona Sarajevo.
Slična kampanja je pokrenuta za obnovu Stadiona Grbavica te svi koji žele podržati projekat mogu donirati novac a svako ko donira sredstva će nakon što se projekat okonča dobiti certifikat ili zahvalnicu za učestvovanje u obnovi stadiona.
Moderno grupno finansiranje se uglavnom veže za internet i socijalne medije a oblasti su različite, od muzike, filma, putovanja, hrane, pa do start-upa ili manjih poduzetničkih firmi.
Roditeljska kuća, Sarajevo; izvor: http://radiokameleon.ba/wp-content/uploads/2016/04/Roditeljska-Kuca-16-IS.jpg
Gdje početi?
Najpoznatija internacionalna stranica za grupno finansiranje je Kickstarter i upravo na ovoj stranici se može pronaći najviše arhitektonskih projekata za koja su prikupljena sredstva. Generalno, ova platforma ima najviše uspjelih kampanja koje predstavljaju proizvod i omogućuju pretprodaju, no izuzeci su mogući.
Druga najpoznatija platforma za one čiji projekat ne zadovoljava zahtjeve Kickstartera je IndieGogo. Pored toga što je otvorena za cijeli svijet (Kickstarter nije otvoren za građane BiH) i raznovrsnije projekte, IndieGogo će vam isplatiti sakupljeni novac čak i ako kampanja ne uspije, što nije slučaj sa Kickstarterom.
Da biste dobili sliku o kojoj vrsti projekata je riječ i iznosima koji su označeni kao granica da bi projekat uopšte prošao evo par aktuelnih primjera:
- restauracija Rimske kuće St. Francis – sakupljeno ciljanih 125 000 dolara
- prva faza restauracije, krov manastira u Napulju – sakupljeno ciljanih 75 000 dolara – tome uveliko doprinose i poznata imena poput Laurie Anderson, Antony and the Johnsons, Lou Reed, Patti Smith koji su podržali projekat
- umjetnička kolonija – Tajland – projekat do sad ima sakupljenih 81 535 dolara što je duplo više od početnog cilja od 45 000 dolara
- bazeni na rijeci Temzi, London – sakupljeno više od ciljanih 125 000 dolara
- morethanshelter – dizajn u humanitarne svrhe – sakupljeno više od 50 000 eura čime je projekat označen kao uspio
- El Jicarito osnovna škola u Nikaragvi – od 25 000 dolara koji su skupljeni bit će kupljen materijal za vanjske zidove škole
Thames baths, London; izvor: https://www.kickstarter.com/projects/thamesbaths/thames-baths-a-new-beautiful-lido-for-the-river-th
Iako je lista web stranica, internacionalnih ili nacionalnih, dosta duga, dobar primjer, relevantan kada je arhitektura u pitanju, jeste britanska platforma „Spacehive“ slogana „Make your local area better“ orijentisana samo ka projektima od društvenog značaja, bilo da je riječ o javnoj infrastrukturi, umjetnosti i kulturi ili sportu i rekreaciji.
Kada su u pitanju domaće crowdfunding platforme, treba spomenuti Katapult.ba koji je prvi servis ove vrste u Bosni i Hercegovini. Međutim ako pokušate otići na isti dobićete obavještenje da stranica nije dostupna. Uprkos registrovanim projektima donacije su bile rijetke te je platforma vrlo brzo prestala sa radom.
Situacija u Hrvatskoj je nešto drugačija, u domaćim je crowdfunding kampanjama do danas prikupljeno više od 10 miliona kuna, a 5,3 miliona je prikupljeno samo u 2015. godini. Kao primarna crowdfunding platforma u Hrvatskoj i dalje se koristi Indiegogo, dok je Kickstarter na drugom mjestu. Treba istaći da se fokus sa računarskih igara prebacio na ‘community’ projekte koji čine više od 10% pokrenutih crowdfunding kampanja u Hrvatskoj.
Srbija također prati ovaj trend te je nedavno lansirana ambiciozna “Kickstarter” kampanja mlade neprofitne organizacije SEE ICT za izgradnju “Startit Centra” u Beogradu. Autori projekta kažu: “ Još jedna važna stvar je probijanje leda — do sada nijedan projekat iz Srbije nije dobio značajno finansiranje preko ove “crowdfunding” platforme i želimo da to promenimo i, nadamo se, pokrenemo talas jer verujemo da postoji dosta kvalitetnih projekata koji to zaslužuju.“
Startit Centar, Beograd; izvor:http://startit.rs/centar/
Kickstarter i IndieGogo su platforme koje funkcionišu na bazi nagrade. Prema podacima koje možete u cjelosti dobiti na crowdsociety.org do sada su se izdvojila 4 tipa grupnog finansiranja:
- Grupno finansiranje bazirano na nagradi: donatori daju novac u zamjenu za simboličnu nagradu a u zavisnosti od visine uplaćenog novčanog iznosa je i vrsta nagrade, najčešće je u pitanju nešto simbolično, npr. poster sa printom, majica, isl.. Više od polovine uspješnih kampanja je ove vrste a najčešći projekti iz kategorije arhitektura su kulturno-obrazovne tipologije (Kickstarter ili Indiegogo).
- Donacija: doniranje novca bez ikakve nagrade za uzvrat, a s ciljem podupiranja određenog projekta koji pojedinac smatra bitnim. Ovo je druga najčešća skupina projekata te se radi o manjim projektima koji često ne mogu osigurati nagradu za uzvrat te u potpunosti ovise o skupljenom novcu (mydonate.bt.com, justgiving.com)
- Kreditiranje: donatori osiguravaju novac u obliku kredita s unaprijed dogovorenom kamatnom stopom i rokom otplate. Kod ove vrste grupnog finansiranja kompanije su te koje daju poticaj određenim projektima a najzastupljeniji u ovom slučaju su stambeni projekti.
- Finansiranje u zamjenu za dionice: donatori daju novac u zamjenu za dionice u privatnoj tvrtki. Ova vrsta načina finansiranja nije česta, a tipologije su miks komercijalnih, stambenih projekata (crowdcube.com)
Roterdam je nedavno dobio pješački most koji se može smatrati prvim projektom javne infrastrukture koji je grupno finansiran od strane građana. Projekat pod nazivom „I Make Rotterdam“ privukao je više od 8000 građana pod sloganom “Što više donirate, duži most.“ Uplatom iznosa od minimalnih 25 eura svaki pojedinac dobija pločicu sa svojim imenom koja je dio mosta a postojala je mogućnost „kupovine“ veće cjeline po cijeni od 1250 eura.
Luchtsingel pješački most, Rotterdam, izvor: http://assets.inhabitat.com/wp-content/blogs.dir/1/files/2013/03/Luchtsingel-crowdfunded-bridge-rotterdam.jpg
Arhitekti su potom dobili i novčanu podršku od gradskog Vijeća kako bi u potpunosti realizovali projekat. Redoslijed stvari je ovdje očito nešto drugačiji nego što smo navikli. Arhitekti su u ovom slučaju prepoznali problem i ponudili rješenje a pošto nisu naišli na podršku grada pokušali su na druge načine pronaći sredstva za finansiranje. Ovaj projekat naišao je na veliku podršku javnosti, upravo zbog svog značaja za zajednicu, čime je vrlo vjerovatno ponovno aktualiziran i među gradskom upravom koja odlučuje da podrži projekat u cjelosti.
Luchtsingel pješački most, Rotterdam, izvor:http://assets.inhabitat.com/wp-content/blogs.dir/1/files/2013/03/I-Make-Rotterdam-Luchtsingel-Footbridge-5.jpg
Jedna od najvećih crowdfunding kampanja koja je uspjela jeste BD Bacatá – najviši neboder u Kolumbiji a sakupljeno je više od 170 miliona dolara – sve u kešu. Da ne bude zabune, ovdje je riječ o grupnom finansiranju nekretnina, preko platforme nazvane „Prodigy Network“, dakle investitori daju novac u zamjenu za dionice. Međutim, ovdje se ne radi o par tajkuna koji su uložili novac već je ukupan broj investitora 3800 „običnih“ Kolumbijaca.
Prodigy Networks doista demokratizuje proces ulaganja u Kolumbiji i neki investitori su doživjeli povrat novca od preko 40% od kupnje dionica.
BD Bacatá, Bogota; izvor: http://blog.bdpromotores.com/wp-content/uploads/2016/09/BD-Bacat%C3%A1.png
Grupno finansiranje nam zasigurno otvara mogućnost da na demokratski način učestvujemo i mijenjamo izgrađenu okolinu u kojoj obitavamo. Građani su u mogućnosti da podrže i izaberu rješenje za problem sa kojim se lokalna zajednica susreće.
Imajući u vidu socio-ekonomsku situaciju u kojoj se naša država nalazi teško je za očekivati izdvajanja iz budžeta za projekte koji nakon realizacije neće donositi određeni profit. Muzeji, galerije, pozorišta, parkovi, biblioteke, čitaone su odavno zadnji na listi prioriteta. Umjesto toga šoping centri i hoteli okupiraju gradski prostor i proždiru ono što je ostalo od zelenih i javnih gradskih površina. U takvim okolnostima moramo početi razmatrati ponuđene alternative.
Međutim koliko je realna opcija grupnog finansiranja u BiH nakon propale jedine platforme ove vrste ubrzo nakon njenog pokretanja?
Nažalost, stanovništvo još uvijek nije dovoljno upoznato sa svim mogućnostima koje internet nudi, počevši od online trgovine koja je još uvijek mnogima nepoznanica. Najčešći razlog za to je strah od moguće prevare. S tim u vezi, ljudi vjerovatno u samom početku neće imati mnogo povjerenja u mogućnost realizacije projekata preko neke virtuelne platforme.
U jednom članku po pokretanju svoje Kickstarter kampanje, Seth Godin kaže:
Kickstarter kampanje propadaju kada je pleme ljudi koji veruju u ideju previše malo.
Realizovati kampanju u Londonu, New Yorku ili Parizu ne treba biti puno teško uzimajući u obzir da je riječ o milionskim gradovima. Međutim, poređenja radi, Sarajevo, iako grad sa najviše stanovnika, i dalje ima malu bazu ljudi, što znači manje potencijalnih prihoda.
Idući dalje, projekti koji podrazumijevaju arhitektonske ili urbanističke intervencije zahtijevaju veće novčane investicije te bi se iz tog razloga preko ove vrste platformi novac trebao prikupljati prema fazama radova. To bi moglo dodatno obeshrabriti i odbiti potencijalne donatore.
Grupno finansiranje jeste opcija, međutim tek treba početi stvarati uvjete za realizaciju kampanja na ovaj način ili pokretanje lokalne crowdfunding platforme, prije svega informisati javnost o takvoj mogućnosti ali i arhitektonsku struku. U ovaj proces se može uključiti i bh dijaspora čija brojka iznosi oko 2 miliona a koji u formalnim kanalima (putem banaka ili Western Uniona) godišnje šalju oko tri miliona maraka u BiH. Možda je crowdfunding jedan od mehanizama da se sredstva koja bh dijaspora ulaže usmjere i iskoriste na bolji način?
Imamo sreću, bez obzira na to što se opća situacija često čini bezizlazna, da živimo u vremenu u kojem ipak imamo pristup tehnologiji i informacijama. Alati su nam dostupni, na nama je da nađemo način kako da iskoristimo tu pogodnost.
Datum objavljivanja: 01.02.2017.
