Ove sedmice na redu je još jedan prijedlog idejnog rješenja za konkurs “Centralnog spomen obilježja svim poginulim braniteljima opkoljenog Sarajeva 1992-1995” na Trgu olosobđenja – Alije Izetbegovića, koji se našao u užem izboru na godišnjoj izložbi Collegium Artisticum – Arhitektura 2021 u kategoriji Ideja.
Konkurs za izradu idejnog rješenja “Centralnog spomen obilježja svim poginulim braniteljima opkoljenog Sarajeva 1992-1995”, koji je raspisan u decembru 2019. godine tražio je od prijavljenih radova transformaciju trenutne lokacije trga u urbanističko-skulpturalnu cjelinu sa fokusom na odavanje počasti poginulim građanima i braniteljima. Rapisivači konkursa su predvidjeli da se fond skulptura koji se trenutno nalazi na lokaciji (nekoliko spomen bisti značajnim regionalnim piscima, skulptura “multikulturalni čovjek”, socijalistički spomenik) premjeste na drugu (nedefinisanu) lokaciju. Obzirom da je ova stavka je dio šireg problema trenutnog planiranja transformacija javnih površina u Sarajevu i šire, gdje se u potpunosti zanemaruje kulturno-istorijski kontekst lokacije i gradi potpuno novi – nezasnovani na prethodno sprovedenim analizama (aktualni primjer: Hastahana) autori su odlučili da konkursnim rješenjem ipak zadrže većinu skulptura u parku. Nova skulptura koju su predložilii bi trebala biti dodatak postojećem kulturnom šarenilu parka.
Grafičkom analizom istorijske geneze i vizija predmetne lokacije, koja je prošla kroz drastične promjene, od mahale u osmanskom periodu, preko državne carine u austrougarskom do zelenog trga u socijalizmu, autori su valorizirali da je trenutno stanje humano i funkcionalno. Na osnovu te analize, a i u skladu sa rješenjem skulpture, njihov odgovor u urbanističkom smislu je bio da se zadrži trenutno stanje parka/trga uz zamjenu oštećenih dijelova i povećanje količine zelenila, koje već postaje oskudno u Sarajevu. U skulpturalnom smislu njihovo ponuđeno rješenje izlomljenog zida koji presjeca park zadržan u zatečenom stanju, ima višestruko značenje. Pored odavanja počasti žrtvama proteklog rata, autori su željeli predstaviti univerzalnu problematiku rata, tragedije i devastacije koje ostaju nakon njega. Zid je, svojim nametljivim presjecanjem parka, metaforički prikaz nametljivosti rata u nečijem životu, koji presjeca planove, ambicije, snove, a mnogima nepravedno i živote.
Izlomljene perforacije i efekat dotrajalosti zida obradom betona različitim teksturama betona dodatno naglašavaju osjećaj devastacije. Pored različitih tekstura materijala, na dijelovima skulpture bi članovi porodica i prijatelji poginulih sa asistencijom umjetnika urezivali poruke i grafike koje ih podsjećaju na njih. Obzirom na dužinu skulpture, ovakav vid obrade bi stalnim posjetiocima svakom novom posjetom pružao druga iskustva, zapažanja i informacije.
