Šta za arhitektu znači zaista izvesti objekt? Neke objekte nacrtamo i predamo bez da i vidimo krajnji rezultat. Neki su drugačiji… Proces izgradnje ove kuće iziskivao je stalni odlazak na gradilište, stalnu komunikaciju između investitora, majstora i arhitekte, stalnu suradnju, stalni dijalog. Kuća je nastajala polako, metodično, strpljivo, gotovo meditativnim procesom u kojem su sva tri aktera bila u potpunosti unijeta u gradnju posvećujući pažnju i najmanjim detaljima. Rezultat je vrhunska arhitektura na kojoj se odražava danas rijetko viđena ljubav prema svom radu i ponos dobro završenim poslom. Ove godine, nagrada za izvođenje je možda najviše opravdala svoje postojanje. Prema pravilu, dodjeljujemo je arhitektu ali u ovom slučaju i investitor i graditelj zaslužuju isto poštovanje.
Kuća VLHS je na ovogodišnjoj izložbi Collegium Artisticum 2021 – Arhitektura osvojila Nagradu za realizaciju. Podsjetimo se na osvrt žirija: “Žiri je nagradu dodijelio kući VLHS, netipičnoj za okruženje u kojem je nastala, a ipak snažno vezanom za njega. Kolege iz FILTER Arhitekture ponovo su nas uvjerile da je u suštinskom smislu njihov rad proizvod aktivnog dijaloga arhitekture sa lokalnom kulturom i običajima življenja. Inspiracija za prostornu strukturu objekta pronađena je u hercegovačkom selu, koje je spakovano pod jedan krov, u kući sa dvorištem. Osnovna jedinica kuće njen je atrijum, dvorište kojem gravitiraju raznoliki programski sadržaji i sva dešavanja. Čvrsto povezana sa tlom, kuća se svakom svojom stranicom otvara ka prirodi i uvlači je u sebe, negirajući granicu između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Ovim je postignut izuzetan kvalitet prostora, koji svakom nudi mogućnost izbora. U tehničkom smislu, to je nisko-energetski objekat koji orijentacijom, odabirom konstrukcije i materijala, unaprjeđuje tradicionalne načine gradnje novim tehnologijama na najkvalitetniji način. Održivost zajednice podržana je afirmacijom tradicionalnih materijala i zanata. Kamen, u različitim varijantama obrade, teksture i u različitim nijansama, igra glavnu ulogu u konačnom oblikovnom izrazu kuće. Svima zajedno nam ostaje nada, da će se znanje i iskustvo stečeno na dugogodišnjem procesu izgradnje ove kuće, prenijeti bar na još jednu generaciju kamenorezbara iz neretvanskog bazena.”
KUĆA VLHS
Iako je smještena daleko od mora, Kuća VLHS se nalazi u sunčanom mediteranskom okruženju ruralnog hercegovačkog krajolika, ispod južnih, stjenovitih planina Bosne i Hercegovine, u blizini rijeke Neretve, i relativno blizu bogate graditeljske baštine oko i unutar Mostara. Na nivou koncepta, Kuća nastoji stvoriti kulturno uvjetovane prostorne obrasce svojstvene lokalnom urbanitetu, te na razini neposrednog iskustva indirektno nastoji oponašati malo hercegovačko selo smješteno ispod “jednog velikog krova”.
Prostorna struktura objekta sastoji se od pažljivo raštrkanih „kućica“ koje se nalaze ispod pravilne strukture plitkog četverovodnog stropa, postavljenih na deniveliranu platformu koja prati visinske konture terena. „Kućice“, u kojima je smješten intimni i servisni program Kuće, kruže oko atrija i između sebe stvaraju opslužene, javne „među-prostore“, slične ulicama, trgovima i placama, usmjerene prema njenom neispunjenom središtu, mjestu unutar kojeg se različite aktivnosti, pogledi i mjerila susreću, miješaju i dodiruju. Krajnja posljedica ovakve kompozicije jeste prostor koji obiluje različitim mjerilima stvorenim u sudaru pravilne i nepravilne geometrije objekta, sa mnoštvom vizualnih i hodnih prodora prema vani, i bez jasne granice između vanjskog i unutrašnjeg svijeta.
Gledano u manjem mjerilu, kuća je projektovana kao niz zasebnih sekvenci u prostoru, pri čemu je svaka sekvenca opremana različitim projektantskim elementima/detaljima zavisno od doživljaja, aktivnosti i uloge koja se za nju veže. Primjera radi, prostor na ulazu u atrij opremljen je pergolom za mirisne ruže puzavice, da bi, shodno hercegovačkim običajima, miris „dočekivao čovjeka“ prije ulaska u kuću. Na zid koji se nalazi neposredno pored glavnog ulaza postavljena je klupa, koja pored toga što obavlja svoju osnovnu ulogu dodatno služi kao sjenilo iznad prostora za odlaganje vanjske obuće. Visoka terasa unutar atrija, sadrži vanjsku „nišu za spavanje“, prostor koji se koristi kao krevet za povremeno noćenje u ljetnom periodu. Na mjestu otvora koji vode u tavanske prostore, montirane su drvene ljestve koje dodatno služe kao „švedske ljestve“, te kao element za kačenje prenosivih polica. Navedeni primjeri kao i mnoštvo drugih, namjenski projektovanih sekvenci, doprinose generalnom utisku raznolikosti unutar kuće stvarajući kutke namijenjene zasebnim aktivnostima, događajima i raspoloženjima.
Poseban detalj koji se nalazi unutar atrija je mali „potok“, element vode koji okružuje stablo smješteno u središtu kompozicije. Osim što proizvodi zvuk- žubor vode, i dodatno doprinosi stvaranju ugodnijeg doživljaja na mjestu glavnog vanjskog sjedenja, ovaj prostorni element igra ulogu nadzemnoga vodotoka koji povezuje kućni bunar i spremište vode za zalijevanje vrta. Ovaj vodotok također dodatno napaja stablo, čija bi krošnja u dogledno vrijeme trebala natkriti najveći dio atrija i na taj način klimu kuće učiniti još prijatnijom. Indirektno, element vode u centru kuće nastoji odati počast srušenom mostarskom hotelu Ruža, djelu akademika Zlatka Ugljena.
U tehničkom smislu, Kuća VLHS se klasificira kao izrazito nisko-energetski objekt, čiji se koeficijenti prolaska toplote kreću u rasponu od 0,114 do 0,326 W/m2K, koji je opremljen pasivnim sistemima grijanja, hlađenja i vjetrenja objekta, i svrstava se u kategoriju A energetskog pasoša. Stabilnost na ljetni režim je postignut pravilnom orijentacijom prostora, pravilnim odabirom materijala, odgovarajućom masom objekta i ventilirajućim slojevima unutar ogradnih ploha. Zidovi kuće su građeni od masivnih opečnih blokova koji su međusobno vezani posebnim zidarskim ljepilom, da bi se na taj način umanjili termički mostovi na pozicijama fuga u zidu. Na objektu su korištene dvije vrste ventiliranih fasada: fasada sa oblogom od zidanog kamena (d=15cm) i monolitna venitlirana fasada sa podlogom od mineralno-krečnih ploča. Poseban izazov u projektu je bila krovna ploha i problem njenog pregrijavanja u kontekstu sunčane Hercegovine. Iz ovog razloga kao pokrov kuće je korišten bijeli crijep koji, u kombinaciji sa ventilirajućim slojem (d=10cm) i značajnom termičkom izolacijom (d=40 cm), toplotne prodore na krovu svodi na minimum.
Oslanjajući se na bogato nasljeđe kamenorezbarstva neretvanskog bazena, na objektu je korišten spektar različitih autohtonih materijala, krenuvši od popločanja kuće koje je rađeno od bijelog mostarskog kamena Živca, preko zaštićenih zidnih ploha obloženih hercegovačkom Tenelijom, sve do rustikalne fasadne obloge zidane od krečnjaka sa vrhova obližnje planine Velež. Na ovoj kući je vrlo vjerovatno svoje umijeće pokazala jedna od posljednjih generacija ljudi koji se bave ovim, na žalost, izumirućim zanatom.
Rad na izradi projektne dokumentacije je trajao gotovo četiri godine, pri čemu su dvije godine i devet mjeseci paralelno bile posvećene procesu intenzivne izgradnje. Iako se radi o vrsnim majstorima svoga zanata, svi akteri uključeni u proces građenja objekta bili su suočeni sa mnoštvom izazova kao što su atipični građevinski sistemi, namjenski detalji/elementi prostora, kompleksni prostorno-geometrijski odnosi, nesvakidašnja tehnologija i generalni problem nerazvijenosti građevinske industrije u BiH. U očima ljudi koji su je gradili, dugotrajno i iscrpljujuće iskustvo rada na objektu ne predstavlja samo proces kroz koji je nastala još jedna kuća, već uzbudljivu avanturu učenja i izgradnje prijateljstva kroz koju je, kao konačni rezultat, stvorena i mikro-zajednica okupljena oko uzajamnog osjećaja ponosa na ostvareni rezultat.
Iako djeluje neobično unutar svog okruženja, kuća VLHS je suštinski vezana za kontekst u kojem je nastala. Ona je proizvod aktivnog dijaloga arhitekture sa vitalnom kulturom i običajima življenja u Bosni i Hercegovini danas.