Projekt Kapelica na Ovnaku odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum – Arhitektura 2018 među 7 radova u kategoriji Realizacija.

Projekt: Kapelica na Ovnaku
Autor: Josip Ledić, dia – LEDIĆ ARHITEKTURA d.o.o.

Više o projektu možete pročitati u nastavku.

(Materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)

Jedan od prvih zadataka pri projektiranju bio je odabir najpovoljnije lokacije za postavljanje kapelice unutar groblja. Budući da se cijela parcela nalazi u priličnom nagibu zapad-istok, činilo se najpraktičnijim izabrati centar najuzvišenije zapadne strane groblja za izgradnju kapelice. Budući da se na toj strani nalazi i sam glavni ulaz u groblje, trebalo je i njega arhitektonski i oblikovno riješiti tako da s kapelicom čini jednu cjelinu.

Sama kapelica bi trebala imati više namjena. Kapelica na groblju služi kao mjesto za oltar odakle svećenik predsjeda misama. Kapelica je zapravo samo zaleđe oltara. Kapelica-oltar cijelo groblje obuhvaća kao prostor koji okuplja zajednicu živih i mrtvih (općinstvo Svetih, tj. zajedništvo živih i mrtvih koji zajedno slave Boga vječnoga života, i kao takva mora imati dostojanstveno uređeni prostor za oltar-žrtvenik koji bi po mogućnosti trebao biti fiksni (nepomjerljiv) da i u vremenu kada se ne služi misa ukazuje da je to najuzvišenije i najsvetije mjesto u groblju. Kapelica-oltar je smještena ispod same vertikale tornja na najuzvišenijem dijelu groblja i na taj način cijelo groblje okuplja i upućuje ka nebu. Ta sveta vertikala je u zemlju udarena kao moćan znak i na svečan način upućuje da je to svet prostor odvojen za Boga.

Kapelica dalje ima ulogu i mrtvačnice, tj. ima dovoljan prostor u svojoj utrobi da se u njoj može obaviti i posljednji ispraćaj pokojnika pred sam sprovod.

U pozadini kapelice je smještena i staklena niša koja prosijeca zid groblja u svojoj pozadini i na taj način postaje vidljiva za prolaznike preko lokalnog puta. U toj niši je smješten i kip sv. Katarine kojoj je kapelica i posvećena.

Budući da je kapelica stavljena u samu granicu parcele, zid u pozadini kapelice je ujedno i ograda groblja. On povezuje kapelicu, zvonik i nadstrešnicu iznad ulaza u jedanu arhitektonsku cjelinu. Ispod nadstrešnice,dalje u groblje se spušta monumentalno stepenište preko kojeg vjernici na dostojanstven način ulaze u groblje. Također valja naglasiti da ovo nije jedini ulaz u groblje pa i nije bilo nužno ispoštovati standard za osobe s invaliditetom.

Na kapelicu se naslanja i nadstrešnica čija je uloga u ovom slučaju višenamjenska kao što je i slučaj sa samom kapelicom. Zapravo ona služi kao nadstrešnica ulazu u  samo groblje i kapelicu, a također mjesto okupljanja vjernika nakon sprovoda u spomen – druženju, gdje se vjernici okupljaju oko stola na kojeg se stavlja meza i piće.

Susret nakon mise (AGAPE) duboko je ukorijenjen u običajima slavenskih naroda, gdje uz čašicu pića i zalogaj meze na “poštenje” pokojnika i sućut ožalošćenima (“poštenje” – u starom bosanskom franjevačkom jeziku znači ČAST), vjernici ostaju nakon sprovoda, a svakako je trebalo i to uvažiti i uklopiti mjesto u arhitektonskom konceptu.