Projekt Hotel Park odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum – Arhitektura 2018 među 5 radova u kategoriji Enterijer.
Projekt: Hotel Park, Bijela, Crna Gora
Autor: Amir Vuk – Studio ZEC
Koautor: Damir Dautbegović, dia
Više o projektu možete pročitati u nastavku.
(Materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)
Nema skoro mjesta da nema hotela zvanog – PARK. To je sigurno naj – ime za hotel i neka vrsta odrednice za mjesto. Ko ima hotel PARK upisuje sebe u urbanu sredinu! Na ovom projektu mi taj naslov naslijeđujemo od starog malog hotela koji je nekad bio na toj lokacijii, a kojeg je neumitnost današnjeg vremena pomela da bi se otvorio prostor za hotel koji standardom odgovara potrebama današnjih turističkih nomada. Famozni TUI – međunarodni turistički operator je od turizma napravio proizvodnu traku i uslovio takvu fluktaciju u aktivnosti koja podrazumijeva odmor, dokolicu, a danas je prepuna aktivnosti mami – pare.
Ovaj hotel se nalazi u već formiranom parku na istočnom početku (ili kraju) malog mjesta na crnogorskom primorju u Bijeloj – nekada poznatoj po brodogradilištu, simbolu Boke, i socijalističkim odmaralištima koja su suprotnost ponude Tui – operatora. Sa našim starim klijentom u Crnoj Gori – kompanijom Carine, renovirali smo postojeći hotel Delfin, sa kapacitetom od 110 soba, te nadogradili depedansom od još 80 soba. Razvojem situacije pojavila se potreba za većim kapacitetima i strateškim razvojem firme Carine ušlo se u izgradnju hotela od 260 soba na lokalitetu nekadašnjeg hotela Park u Bijeloj. Firma Carine je jako personalizirana i pod aurom je autentičnog vlasnika i iskrenog čovjeka i crnogorca g. Čede Popovića. Ime našeg klijenta spominjemo da bi naglasili ovu usku saradnju klijenta i arhitekte. To je rijetka kategorija relacija danas, kada su arhitekte prepušteni nabrijanim mladim menadžerima koji razmišljaju u Excelu i izražavaju u Pointu, željni skalpa i “krvi” kao pirane gledaju koga i gdje da ugrizu. U čuvenoj kategorizaciji odnosa, koju je Charles Jencks predstavio, to je relacija koja je vrlo emotivna sa refleksijom na objekat, zahtjevna, ali ako se frekvencije poklope stvara razumnu interferenciju. Niko nije dosad napravio encikopediju investitora, razlučio to kroz vrijeme, jer historija umjetnosti je historija narudžbi. Da bi se vidjelo da je danas isto kao i prije neka se pročitaju ”Pisma Mikelanđela “, gdje veliki majstor moli papu da se ne miješa u njegov posao i da ga plati. Zvuči vam poznato?
Sa g. Čedom je ljudska relacija, koja se danas rijetko sreće, ta relacija je i zahtjevna jer on zna oružje današnjeg vremena – brzinu. Tako je ovaj hotel isprojektovan za dva mjeseca, a napravljen za sedam i pol. Cijeli proces, od začeća do poroda, famoznih devet i pol. Davno sam g. Čedi citirao devizu dvojca iz Švedske autora kultne knjige NETOKRACIJA – gdje kažu da će u budućnosti biti dvije vrste firmi – MRTVE I BRZE. Gospodin je to zapamtio i sad nas “tuče” tom rečenicom.
Praksu našeg studia smo davno priglasili URGENTNOM ARHITEKTUROM. Mi konstantno djelujemo u kriznoj situaciji, jer Bosna i jeste to – i stari putopisac je rekao za ovaj prostor da je u njemu sve moguće, jer ništa nije završeno, jer je tu početak svega. Ovaj hotel od 22000 kvadrata za devet i pol mjeseci jasno kazuje niti su Crnogorci lijeni, niti Bosanci glupi, jer sva pamet i izvedba je bila uglavnom iz Bosne. Nekome je i “Bosna -zapad “ – tako smo Čedi objasnili naš uspjeh. Ljudska relacija koja traje je kada se kroz posao stekne prijatelj, nije simulirana korporativnim relacijama i porodiće još “čeljadi“.
Popunjenost hotela i dobar prijem od strane gostiju je najbolja satisfakcija u ovakom načinu rada i praktikovanja arhitekture.
Koncept je upravo bio da se naglasi jedinstvenost mikro – lokacije, jer zatečeni park i vegetaciju je trebalo naglasiti i sačuvati. Objekat je sačinjen od dvije “L” forme koje tvore prostornu petlju koja se očitava i tlocrtno i volumenski. Hotel uličnom fasadom prati pravac magistralnog puta a donja južna fasada tangira šetnicu.Iz tog tlocrtnog rebusa stvorili smo volumen koji u sredini ima unutarnji atrij koji ujedno pomaže u orijentaciji u prostoru jer znamo da je atrijalna forma najbolja za unutarnju organizaciju hotela. Ujedno smo dobili i osvijetljen i kvalitetan prostor za dnevni odmor gostiju u centalnom prostoru hotela, a time i ekonomično iskoristili presjek čime smo dobili prirodno osvjetljenje unutar kongresne sale.
Dvije “L” forme tvore u suštini trapezasti oblik hotela koji je omogućio maksimalan broj soba sa kvalietetnim pogledima što se za današnje ponude traži. Pogled je imperativ u prodaji ovakvih turističkih kapaciteta.
Ulaz u hotel je sa sjeverne strane od magistralnog puta i preko recepcije, spomenutog atrija i restorana otvara se prema jugu – moru što je idealna organizaciona shema. Južna i zapadna strana ove tlocrtne petlje su restorani sa otvorenim terasama koje su zbog uslovljene konfiguracije terena dostojanstveno odignute iznad šetnice. Gosti “lebde” nad dominantnim pogledom prema moru.
Suteren sadrži, osim garaže i neophodnih tehničkih prostorija za potreba hotela, manji zatvoreni bazen sa fitnesom koji je povezan sa otvorenim bazenom i kroz suteren hotel ima konekciju sa parkom. Kruna objekta je krovna etaža – sky spa, kako to operateri turizma zovu, sa velikim otvorenim prostorima za sunčanje i “night” perfomanse.
Oblikovno smo ovu masu soba podjelili u glavni kubus “L“ uz more, koji će biti vremenom ozelenjen, jer zelenilo je izraz ovog hotela – parka i dematerijalizacije arhitekture. To više nisu nasukani betonski brodovi – što jeste bio dobar izraz kod prijašnje gradnje ovakvih hotela. Peti i šesti sprat se povlače na poziciju “L“ forme prema magistralnoj saobraćajnici i ovom gestom, koja je potencirana smjelim konzolama za ovo trusno područje. Volumenska rasčlanjenost koja je izvedenica tlocrtne petlje.
Materijalizacijom smo poštovali trijadu svake kuće, dio koji pripada i vuče ka zemlji uradili smo za oko grubo, torzo tijela vizuelno učinili lakšim i lepršavim sa ogradama, u kombinaciji sa cvijetnim koritima koja su fasada ispred fasade. Konačni trijumf kuće ka nebu, kome sve teži, je dvoetažni zeleni kubus – šešir sa svojim tersama. Velika masa hotela je na taj način mimikrirana za ugodan boravak u okruženju. Zahtjev investitora i praksa u korištenju tih sezonskih objekata je održivost, koja uslovljava otporne materijale za ekstremnu vlagu uz more. Ovaj hotel može da dostojanstveno ostari, jer kada ga uzme priroda po fasadama i oko objekta jasnija će biti namjera naša. Hoćemo da smo dio tog ambijenta.
Za kraj moram naglasiti ovu ekstremnu brzinu u vremenu, za koju smo sve ovo napravili, sa kojom se mi danas arhitekti u ovim tranzicijskim prostorima borimo. Uvijek pitam klijente hipotetički – Zašto Nijemci uvijek sve završe na vrijeme i ne pokazuju žurbu, a mi uvijek žurimo i uvijek kasnimo? Zato što oni stave vrijeme, čuveno “ T” u formulu. Kad se gledaju ostvarenja arhitekture u ovom prostoru aspekt i kontekst okolnosti pod kojim ona nastaje je odlučujući.
Pozdrav od arhitekata iz dubina tranzicije.
S T U D I O Z E C
