Projekt Crkva Presvetog Srca Isusova odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum – Arhitektura 2018 među 5 radova u kategoriji Enterijer.
Projekt: Crkva Presvetog Srca Isusova, Brčko
Autori: Juro Pranjić, dipl.ing.arh. i mr.arh. Ana Bosankić – d.o.o. Novi dom, Tuzla
Više o projektu možete pročitati u nastavku.
(Materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)
Graditeljska cjelina Katoličke crkve Presvetog Srca Isusova u Brčkom proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Nacionalni spomenik se sastoji od: crkve Presvetog Srca Isusova sa zidnim slikarstvom, župnog dvora, pomoćnih objekata sa crkvenim dvorištem i pokretnog nasljeđa koga čini osam drvenih polikromiranih skulptura. Na nacionalni spomenik primjenjuju se sve mjere zaštite utvrđene Zakonom o implementaciji odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8.
Crkvu Presvetog Srca Isusova projektirao je 1926. godine arhitekt Karl Paržik, koji je vodio i nadzor nad izgradnjom objekta koji je završen 1934. godine. Objekt pripada istoricizmu, te na njemu ranije nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi.
.
Crkva je trobrodna zasvođena bazilika sa polukružnom oltarskom apsidom, sa uzdignutim svetištem u odnosu na naos za tri stepenika, a masivni kvadratični stubovi povezani su polukružnim lukovima i razdvajaju brodove. Kor je osvjetljen preko rozete i dva prozora iznad nje, a po dva prozora na svakom traveju bočnih brodova osiguravaju prirodno svjetlo naosa. Jedini otvor na zidovima svetišta je visoko postavljeni okulus. Na stranama prema brodovima stupci imaju lezene koje se u srednjem brodu nastavljaju u polukružne svodnice, a prema bočnim brodovima u lukove koji ograničavaju traveje. Uska profilacija u visini prozorske klupice produžava se duž svih zidova u unutrašnjosti, a pojavljuje se na istoj visini i na stubovima. Profilirani vijenac nalazi se i u osnovici bačvastog svoda glavnog broda i nastavlja se duž svih zidova. Crkvu u dispozicionom smislu čine glavni brod sa nateksom, stubište za toranj i korsku galeriju iznad nateksa, naos, bočni brodovi, prostor prezbiterija (oltar, svetohranište, ambon) i dvije sakristije.
Analizom arhivske dokumentacije i detaljnim snimkom zatečenog stanja utvrdili smo da je na objektu izveden niz neprimjerenih intervencija i improviziranih sanacija koje su narušile izgled eksterijera i enterijera objekta.
Kako ove intervencije ne odgovaraju izvornom stanju a ni podacima iz arhiva, naša projektantska odluka je bila u skladu sa Venecijanskom poveljom – član 9. koji nalaže dokumentirano i provjereno pristupanje mjerama restauracije ali i jasnu diferencijaciju dodatnih radova od postojeće arhitektonske kompozicije.
Vođeni ovim načelom enterijer objekta smo rekonstruirali primjenom niza mjera restauracije koje su bile prikladne za pojedine radove.
Metode koje su korištene u potpunosti su usaglašene sa definicijama iz člana 14. Bura povelje ( Austrija 1999.), sa temeljnim definicijama Venecijanske povelje ( Venecija, 1964) , kao i sa definicijama i kriterijima utvrđenim Poveljom ICOMOS-a o principima analize, konzervacije i strukturalne restauracije arhitektonskog naslijeđa ( Zimbabwe, 2003.)
Najvažniji cilj mjera koje su projektom predviđene na objektu crkve Presvetog Srca Isusova u Brčkom jeste održavanje povijesne autentičnosti i cjelovitosti iskaza objekta.
Kako su odlukom Komisije u enterijeru zaštićene umjetnine – freske na stropu i zidovima i kipovi, njihovo vraćanje u izvorno i reprezentativno stanje je jedna od dominantnih mjera pri rekonstrukciji enterijera.
Vidna oštećenja kamenog popločanja, kamenih obloga stubova i drvenih obloga zidova kapilarnom vlagom smo sanirali strukturalnom konsolidacijom- primjenom suvremenih metoda i tehničkih rješenja.
Dok smo neprikladnu materijalizaciju poda i zidova uklonili i rekonstruirali kvalitetnim kamenim oblogama u svijetlom kamenu i završnom obradom zidova u svijetlim tonovima koji dodatno naglašavaju freske i umjetnine. Neprimjerene, kičaste i suvišne dekorativne elemente i opremu prezbiterija smo uklonili i na taj način pročistili objekt od suvišnih elemenata koji narušavaju povijesnu autentičnost postojeće arhitektonske kompozicije.
Svi elementi mobilijara i opreme prezbiterija su specijalno dizajnirani za ovaj objekt i prožeti su jasnom simbolikom motiva ribe Ichtis koji je prvi simbol katoličke zajednice,a kojim su se raspoznavali Isusovi učenici.
Zamjenom postojećih dotrajalih čeličnih prozora u nove drvene prozore sa izo staklom, a koji vizuelno odgovaraju izvornom stanju ali zadovoljavaju i termičke uvjete propustili smo svjetlost u objekt.
Zatečeno stanje sa obojenim žutim staklima na prozorima, drvenom oblogom zidova, dominantno žuti zidovi, teškim i tamnim klupama i biljem formiralo je tamne, zagušene i zatrpane prostore.
Otvaranjem, osvjetljivanjem i pročišćenjem enterijera kreirali smo atmosferu prozračnosti, čistoće, otmjenosti i dostojanstva koje je prikladno ovom tipu objekata.
Jasnim kontrastom između novih elemenata rekonstrukcije i zaštićene izvorne arhitektonske kompozicije formirali smo preduvjete da se zaštićeno dobro i umjetnine uopće mogu sagledati i valorizirati.
Prostor smo oslobodili i osuvremenili, dali smo mu novi, vjerodostojan i slobodan duh koji ne imitira istoricizam nego je ovovremen i sa jasnim odmakom od kopiranja pokazuje povijesnu slojevitost koju treba njegovati.
