Autor: AABH
Projekt Sveučilišne bolnice u Zagrebu je jedan od ukupno sedam radova u kategoriji Izvan konkurencije, odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum 2017.
Projekt: Sveučilišna bolnica Zagreb
Autor: Vedran Zonić
Više o projektu možete pročitati u nastavku.
(materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)
Nikada dovršena Sveučilišna bolnica u Zagrebu je objekt koji već dugo vremena pokreće razne diskusije u hrvatskome društvu, i to se ne odnosi samo na područje zdravstva nego i na sve druge oblike socijalnog života. Kako se jedan znameniti objekt pretvorio u ruinu, te što generalno sa preostalim socijalističkim monumentima je pitanje koje je leitmotiv ovoga rada. Tendenca i arhitektonski cilj ovog projekta je bio rad sa postojećim stanjem objekta, uzimajući u obzir i samu povijest ove megalomanije, te revitalizacija istog, s ciljem osuvremenjivanja i pozicioniranja samog objekta u novi i suvremeni kontekst. Nakon obimne analize kompleksa Sveučilišne bolnice u Zagrebu, ustanovljeni su pojedini nedostatci i propusti, koji bi se naročito u kontekstu današnjeg vremena drugačije formulirali. Stacionari smješteni na sjevernoj strani kompleksa, iako dobro povezani preko tzv. “kralježnice bolnice” kao glavne komunikacije, i dalje iziskuju relativno dug komunikacijski put od početka do kraja samog kompleksa. Također sjeverna strana na kojoj su stacionari lokalizirani, je nepogodna za duži boravak pacijenata. U pravilu sobe za pacijente trebale bi biti smještene na južnoj strani tj. jugo‐istočnoj, tako bi svim sobama bilo omogućeno prijatno jutarnje osvjetljenje. Ovaj prijedlog predlaže niveliranje svih zgrada stacionara na istu visinu od četiri kata, kako bi se izbjegao dojam predimenzioniranosti te da se sama gabaritnost objekta oplemeni i poboljša. Kroz odstranjivanje dva krajnja stacionara, produžetak hipostilne strukture prizemlja, te kroz reflektiranje preostalih zgrada stacionara na južnu stranu kompleksa stvara se jedan nov zaokružen i kompaktan objekt. Ova kompaktnost je naročito bitna za integraciju novih funkcija u revitalizirani projekt Sveučilišne bolnice, te za dobru funkcionalnost istih “pod istim krovom”.
S obzirom na sve postojeće razvijene i adaptirane bolnice grada Zagreba, nastala je ideja o prenamjeni kompleksa Sveučilišne bolnice u jedan veliki medicinski kampus. Dakle, kroz ovaj prijedlog, bi se znanstveni, klinički i edukativni dio ‐ koji su trenutačno nedovoljno razvijeni u Republici Hrvatskoj ‐ našli ogroman prostor u konceptu dovršetka Sveučilišne bolnice. Tako da postojeći stacionarni objekti dobijaju novu funkciju studentskog doma. Samo aktivno prizemlje se dijeli optički u čeitri kvadranta, pri čemu svaki kvadrant dobija određenu funkciju. Na sam studentski trakt se spajaju sveučilišne i istraživačke djelatnosti, sa institutima i fakultetima, dok u druga dva kvadranta se smještaju poliklinički i dijagnostičke aktivnosti sa hitnom pomoći, priključene na novi trakt za stacionarnu skrb bolesnika. Novi stacionarni traktovi na južnoj strani nisu samo energetski nego i vizualno modernizirani, pri čemu su osnovna konfiguarcija i oblik zadržani. Cijelo aktivno prizemlje se razvija kroz posebnu formu atrija, koji stvaraju poveznicu sa izraženom strukturom stacionara, te samim tim definiraju gramatiku cijelog tlocrta i osvjetljaju duboki nutarnji prostor sa dosta svijetlosti. Na taj način data je velika pozornost samom svjetlosnom konceptu. Tako svjetlost i preglednost u objektu stvaraju emocionalnu sigurnost i opuštenu atmosferu, što je naročito bitno u bolničkim prostorima.
S obzirom na prijašnje planove Sveučilišne bolnice, kada su planirane bile četverokrevetne i šestokrevetne sobe, ovaj projekt predlaže jednokrevetne sobe za pacijente prema suvremenim europskim standardima. Sobe su hotelskog karaktera, sa standarniziranim projektiranim sanitarnim čvorom i dovoljno prostora za boravak i primanje posjeta. U ovisnosti od želje pacijenta, sobe se pomoću dvokrilnih vrata između dvije sobe, mogu pretvoriti u dvokrevetne, čime se inicira komunikacija sa pacijentima iz susjednih soba. Studentske sobe su projektirane kao studio, sa čime se garantira maksimalan komfor za boravak studenata. Sam project predlaže i urbanističku intervenciju, čime se krov Sveučilišne bolnice, povezan rampama, pretvara u veliku zelenu krovnu površinu, koja bi bila od važnosti ne samo za sve korisnike ovog objekta nego bi bila pristupačna svima. Pogled iz stacionara na veliku zelenu terasu, obogaćenu raznolikom vegatacijom, potiče ideju arhitekture koja isjecljuje. Znanstveno je dokazano da arhitektura, tj. sami arhitektonski objekti imaju veliku ulogu u procesu izlječenja pacijenata. Zbog toga se ovaj objekt i uokviruje zelenilom te se cijeli kompleks pozicionira kao na jedan “zeleni otok“. Bolnica tako postaje jedna oaza mira i stvara osjećaj utočišta i sigurnosti. Kroz ovaj korak štiti se prirodno sam objekt od buduće gradnje, a svim korisnicima ovog objekta omogućava se podjednaka kvaliteta zelene površine. Nova predložena fasada objekta stuktuirana je perforiranim aluminjskim lamelama, koji se po želji korisnika prostora mehanički reguliraju, te samim time ritmiziraju fasadu i njezinu vizuru, dok se istovremeno u unutrašnjosti objekta stvara atmosfera prozračnosti.
Prijedlog se proteže na otprilike 80.000 m² od čega je:
35.000 m² bolničke aktivnosti, sa hitnom pomoći i operacijskim blokom
25.000 m² znanstveno ‐ istraživačke aktivnosti
15.000 m² sveučilišne aktivnosti.
Ostatak je predviđen za ostale prateće sadržaje objekta.
Od toga projekt predlaže ca. 120 jednokrevetnih soba za pacijente po katu, dakle ukupno 480 bolesničkih kreveta raspoređenih na četiri kata. Također predlaže 136 jednokrevetnih studentskih soba po kat. Sveukupno dakle projekt predlaže 476 soba raspoređenih na četiri kata.
Datum objavljivanja: 22.02.2018.
