Autor: AABH

Projekt POLA/CIJELO – Urbanističko-arhitektonsko rješenje “Spomenički kompleks tunela D-B”, Sarajevo je odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum 2017 među 16 radova u kategoriji Ideja.

Projekt: POLA/CIJELO – Urbanističko-arhitektonsko rješenje “Spomenički kompleks tunela D-B”, Sarajevo
Autor: Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica 
Saradnici: Emina Alić, Mersiha Čerim, Asmir Šabić, Zulejha Šabić-Zatrić

Više o projektu možete pročitati u nastavku.

(materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)

© Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica

Tunel spasa je najznačajniji kulturno historijski spomenik minulog rata i kao takav zaslužuje posebnu pažnju i izgradnju adekvatnog spomeničkog kompleksa.  

Koncept se zasniva na dijeljenju cjeline, u dva kompatibilna segmenta. Segmenti se nadopunjavaju, usklađeni su, sa izraženom dualnošću: opsada-sloboda, svjetlo-tama, bijelo-crno, sigurnost-strah…  

Grad Sarajevo je opsadom odvojen  od ostatka slobodne teritorije. Jedna cjelina je podjeljena na dva dijela.  Ratni tunel D-B predstavljao je jedinu fizičku vezu i kao takav imao neprocjenjiv značaj za građene opkoljene u Sarajevu. Spomenički kompleks je podjeljen u dva dijela: Butmirski i Dobrinjski. Butmirska strana prema projektnom zadatku je Muzej Tunel spasa i njega karakteriše: sloboda, sigurnost, svjetlo… Dok je Dobrinjska Istraživačko–edukacioni centar kojeg karakteriše: opsada, strah, tama, nesigurnost… 

Forma objekta proizilazi iz betonskog kubusa/betonskog bunkera. Kubus se dijeli na dva volumena L oblika. Dobrinjski volumen je okrenut prema zemlji, a Butmirski volumen je usmjeren prema nebu. Volumeni se ukopavaju u teren i oko objekta dobivamo svjetlosne škarpe–koji asociraju na rovove.

U toku rata u tunel se ulazilo preko rovova. Rovovi su bili zaštita za građene a ulazi su bili sakriveni.

© Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica

Ulazi u objekte muzeja i istraživačkog centra nisu jasno uočljivi i posjetilac prvo uočava betonske volumene. U Muzej Tunela spasa sa Butmirske strane se ulazi preko pristupne rampe nasuprot objekta. Ulaskom preko rampe i svjetlosne škarpe posjetilac se psihološki priprema i uvodi u tematski muzej i izložbu. Pored Muzeja i kuće Kolar nalazi se tematski park: Igmanska šuma sa prostorom za vanjsku izložbenu postavku.

Sa Dobrinjske strane ulaz u Istraživačko-edukacioni centar je „skriven„ sa bočne strane a centru se pristupa preko transparentog mosta. Prostor ispred muzeja uređen je kao bašta – bez drveća (sadnice: paradajza, paprike, kukuruza, graha…). Bašta  Istraživačkog centra je asocijacija na sarajevske parkove i zelene površine za vrijeme opsade.

Projektom se predviđa fizičko spajanje muzeja i istraživačkog centra preko tunela. Tunel se rekonstruiše i djelom proširuje. A sa prevoznim sredstvom (tunelskim vozom) posjetioci relativno brzo prelazi sa Dobrinjske na Butmirsku stranu. Sa obje strane formiraju se podzemne stanice za tunelski voz, koje se vežu na kuće Kolar i Sloboda.  Kuće su dio izložbene postavke i povezane su sa objektom muzeja odnosno istraživačkog centra.  

© Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica

Predviđeno je da posjetilac dolaskom u spomenički kompleks Tunel D-B prolazi utvrđenom rutom koja uključuje specifične mikrolokacije:  Prilazna rampa (Butmirska strana), muzejski izložbeni prostor sa Bijelom i Plavom sobom, posjeta tunela sa kućama Kolar, vožnja tunelskim vozom (do Dobrinjske strane) i posjetu muzejskog izložbenog prostora sa Crnom sobom (Dobrinjska strana), posjeta se završava  u Bijeloj sobi – tunelskog muzeja (Butmir). Prolaskom kroz mikrolokacije i rutu posjetitelji bi na trenutak doživjeli priču o opkoljenom Sarajevu i Tunelu spasa.

Objekti Muzeja Tunela opsade i Istraživačko-edukacionog centra mogu funkcionisati i kao zasebne cjeline. U oba objekta projektovani su zahtjevani prostori (prema projektnom zadatku). Izgradnja je predviđena fazno: Prva faza podrazumjeva izgradnju Muzeja Tunela spasa, druga faza je izgradnja Istraživačko-edukacionog centra, a treća faza podrazumjeva povezivanje ova dva objekta sa tunelskim vozom. Izgradnjom sve tri faze dobila bi se prostorna i funkcionalna cjelina spomeničkog kompleksa.

Prilikom izgradnje tunela sa Dobrinjske strane korištena je konstrukcija sa čeličnim ramovim i daščanom oplatom a sa Butmirske strane oble drvene grede. Unutar muzejskog kompleksa sa Butmirske strane u materijalizaciji enterijera preovladava bijeli beton i drvena obloga, dok u Istraživačko-edukacionom centru osnovni materijali su metalna obloga i natur beton.

© Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica

Bijela , Plava i crna soba

Projektom je predviđena izgradnja tri specifična izložbena prostora: Bijela, plava i crna soba. Sobe su tematske i svaka od njih daje različit prostorni, zvučni, materijalni i cjelokupni taktilni doživljaj.

Crna i Bijela  soba su dva opozitna betonska volumena. Bijela soba je prestavlja slobodu-spas, izlazak iz opkoljenog Sarajeva, soba je orjentisana prema nebu sa transparentnim krovom. Crna soba predstavlja opkoljeno Sarajevo, 1425 dana opsade, nesigusrnost… orjentisana je prema zemlji.

Dok plava soba propituje ulogu UN-a u predhodnom ratu, naročito sa aspekta kontrolisanja aerodroma i izgradnje tunela. Prije izgradnje tunela jedini način za bijeg iz opkoljenog Sarjeva bio je preko piste aerodroma. Bjeg je bi moguć jedino noću, gdje bi UN trupe reflektorima osvjetljavale pistu , a srpske snage ubijale ljude u pokušaju bijega. Pod svjetlima UN trupa obijeno je preko 300 ljudi. Plava soba se nalazi unutar izložbene postavke muzeja Tunela spasa. 

Unutar soba posjetitelji doživljavaju svojstva materijala od kojih su izrađeni hladnoću metala, toplinu drveta i hrapavost betona… a taktilni doživljaj je upotpunjen sa zvučnim i vizuelnim instalacijama.

© Jasmin Sirćo, Zejd Kobilica