Projekt Idejno arhitektonsko rješenje izgleda zaštitne konstrukcije, vanjskog uređenja i dizajna informacionih tabli na arheološkom lokalitetu “Ambarine”, Detla, je odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum 2017 među 16 radova u kategoriji Ideja.
Projekt: Idejno arhitektonsko rješenje izgleda zaštitne konstrukcije, vanjskog uređenja i dizajna informacionih tabli na arheološkom lokalitetu “Ambarine”, Detla
Autorice: Narcisa Bašić-Gaković, Selma Karačević-Kapić, Julia Coquelle
Više o projektu možete pročitati u nastavku.
(materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)
Arheološki lokalitet “Ambarine” predstavlja sastavni dio Kulturno-historijskog kompleksa “Detlak” u Derventi. Pored ovog lokaliteta se u kompleksu nalaze i arheološki lokalitet “Pećine”, crkva Sv. Ilije i pravoslavno groblje. Ovaj lokalitet prepoznajemo kao kulturno dobro koje nam govori o domišljatosti čovjeka koji je, poštujući prirodu i njene procese, uspio izgraditi bezbjedno mjesto za čuvanje namirnica neophodnih za opstanak.
MAKRO-PLANIRANJE
Tretman samog arheološkog lokaliteta mora imati “projektantsku/dizajnersku” vezu sa cijelim kompleksom, jer da bi isti funkcionisao kao jedna cjelina, a ne kao niz cjelina, potrebno je u tretmanu prostora omogućiti tu prijeko potrebnu korelaciju njenih segmenata. Ovaj stav potvrđujemo i analizom kretanja posjetilaca, koji se kreću po šemi: parking-crkva- arheološki lokalitet-groblje-crkva-parking.
MIKRO-PLANIRANJE
Lokalitet se nalazi u šumi, na nadmorskoj visini koja se kreće od 176 do 200 mnv, sa prosječnim padom terena od 28%. Čitajući morfologiju terena, kao i rezultate dosadašnjih istraživanja na lokalitetu koja konstatuju da se radi o dobro smišljenom urbanističkom poduhvatu, zaključujemo da su graditelji ovih ambara dobro poznavali geomorfološke i geološke karakteristike terena (pogotovo sa aspekta plavljenja), te da su ciljano izabrali ovaj lokalitet za uspostavu podzemnih “ostava” hrane. Analizom postojećeg stanja mogu se definisati tri grupe ambara (prva sa 4, druga sa 12, prelazna grupa sa 2 i treća grupa sa 4 ambara), te ovakva njihova distribucija u prostoru podržava mogućnost njihove prezentacije kroz sve tehnološke faze. Ovakav tretman mikro-lokaliteta sa akcentom na stvaranju sadržaja didaktičkog karaktera, kao i arhitektonskog i pejzažnog oblikovanja u skladu sa prirodnim ambijentom, postavlja se kao strategija za dalji razvoj ideje u ovom vrijednom prostoru.
IDEJA PROJEKTA: REFLEKSIJA (lat. reflexio) predstavlja refleksiju na prošlost – prikaz ambara sa aspekta tehnoloških faza: otvoreni, polu-otvoreni (sa pretpostavljenim poklopcem od kamena) i zatvoreni ambari (sa slojem zemlje iznad poklopca). Nazvaćemo ih vrijeme 1, vrijeme 2 i vrijeme 3 kroz koje se posjetitelji kreću i educiraju o ovom arheološkom lokalitetu. Također nam lokalitet dozvoljava gradaciju doživljaja, te postepeno “otkrivanje” ambara u zemlji. Naime, u vremenu 1 se susrećemo sa “skrivenim” ambarima u zemlji, označeni samo kao zemljani krugovi, sa ciljem interpretiranja nekadašnjeg ambijenta. Inspiraciju nalazimo u ideji predstavljanja tek zakopanog ambara – “kao da su juče napunili ambare žitom”. Posjetitelja dalje vodimo u vrijeme 2, gdje prezentiramo kamene poklopce ambara. Ovdje prikazujemo pripremu ambara za otvaranje i zatvaranje, i za sve ono što istraživanja pokažu kao interesantno. Dolaskom u vrijeme 3 u potpunosti prezentiramo ambare, te pokazujemo tehnologiju njihove izrade. Također prikazujemo dio terena sa otkrivenom krečnjačkom stijenom, sa ciljem prezentacije geoloških karakteristika tla u kome su naši preci intervenisali. U sklopu ove prezentacije postavljamo i blok krečnjačke stijene, gdje će posjetitelji sami moći da klešu i na taj način doživjeti ovaj prostor na interaktivnom niovu. Sa vremenom 3 završavamo refleksiju na prošlost, te vodimo posjetitelja kroz prirodno okruženje nazad prema groblju i crkvi Sv. Ilije, gdje se refleksije na prošlost drugih kvaliteta mogu ostvariti.
Sa aspekta arhitektonskog oblikovanja također tražimo inspiraciju u refleksiji. Naime, ono što se prezentira u ovom prostoru je podzemnog karaktera, te ono što je vidljivo u vertikalnom smislu jeste samo šuma. Budući da se u rješavanju ovog prostora tražila instalacija nadstrešnice koja ima prvenstveno “vertikalni” karakter, sa ciljem minimaliziranja impakta na prirodni ambijent, mišljenja smo da se u oblikovnom pristupu treba osloniti na princip dematerijalizacije. Također, evoluiranjem ideje dolazimo do zaključka da se sa fragmentiranjem nadstrešnice i primjenom transparentnih materijala sa refleksijom ostvaruje njena dematerijalizacija. U postizanju navedenog, odlučili smo se za primjenu “malih” nadstrešnica koje se svojom proporcijom ne nameću prirodnom ambijentu, a koje se dematerijaliziraju primjenom laminiranog stakla sa refleksijom, što nam omogućava efekat ogledala. Napominjemo da reflektujući sloj postavljamo na gornju ili donju stranu nadstrešnice, zavisno od toga šta želimo da “reflektujemo” – nebo, šumu ili ambare.
Sa aspekta pejzažnog oblikovanja također koristimo princip refleksije, ali i principe umjerenog kontrasta i prilagođavanja. Naime, u rješenju staza koristimo se materijalima iz prirode – drvo, i to po mogućnosti sa lokaliteta. Budući da je ova intervencija i najvećeg obima u tretiranom lokalitetu, bilo kakva druga “neprirodna” materijalizacija bi značila negativan impakt na prirodno okruženje. U oblikovanju mobilijara odlučujemo se za materijal – korten (ili slično), koji predstavlja umjeren kontrast prirodnom okruženju, ali bez negativnih posljedica. Svojim koloritom i teksturom daje informaciju o savremenoj intervenciji čovjeka u ovom prostoru, ali na primjeren i “elegantan” način , bez konkurencije prirodnom okruženju. Korten biramo i zbog činjenica da se radi o vrlo izdržljivom, gotovo neuništivom materijalu koji ne traži dodatno održavanje.
Dodatni segment pejzažnog oblikovanja jeste land-art, tj. pejzažna umjetnost, koja, pored činjenice da oplemenjuje prostor i podiže njegovu vrijednost, omogućava brendiranje kao bitan element u kreiranju savremenog identiteta prostora (što ne znači narušavanje postojećeg identiteta, već njegovo unaprijeđenje). U ovom slučaju se opredijeljujemo za dvije umjetničke pejzažne instalacije, a obje nalaze inspiraciju u refleksiji.
Prva predstavlja refleksiju na ambare, tj. njihov negativ. Naime, radi se o geometrijskom prikazu ambara napravljenog od žice, koji svojim volumenom ne opterećuju prirodni ambijent. Ove instalacije “pričaju priču” o ambarima na umjetničkom nivou, te postaju prepoznatljiv simbol suštine ovog nalazišta. U ovom prikazu ambara također prepoznajemo kvalitetnu mogućnost izrade vizuelnog identiteta ovog arheološkog lokaliteta.
Druga instalacija jeste „krug zvuka“. Drveni cilindri smješteni u krošnjama drveća na mjestu prve „skrivene“ grupacije ambara, kreiraju posebnu atmosferu – naglašavaju zvukove prirode, kao i samo mjesto skrivenih ambara. Budući da se ova instalacija neće odmah uočiti (prvo čujemo zvuk, zatim tražimo njegov izvor, te onda uočavamo instalaciju), podržavamo karakter tajnovitosti, koju mi doživljavamo promišljajući o ovom lokalitetu.
Treća instalacija, koja ima i funkciju skupljanja oborinskih voda, jeste “krug vode”.Ove krugove nalazimo duž šetnica, na mjestima gdje to funkcija zahtjeva. Sa refleksijom na ambare u zemlji, kao i refleksije prirodnog okruženja, u ovoj instalaciji nalazimo sintezu ideje na kojoj počiva naše rješenje.
Kao zaključak možemo navesti da se princip refleksije u različitim nivoima pokazao kao adekvatna ideja-vodilja, koja omogućava primjeren način prikazivanja kvaliteta ovog arheološkog nalazišta.
| Fotografije |
Datum objavljivanja: 21.12.2017.
