Autor: AABH

Projekt idejnog urbanističko-pejzažnog rješenja proširenja groblja Vlakovo, Ilidža je odabran od strane stručnog žirija na selektivnoj izložbi Collegium artisticum 2017 među 16 radova u kategoriji Ideja.

Projekt: Idejno urbanističko-pejzažni projekat proširenja groblja Vlakovo, Ilidža
Autori: Narcisa Bašić-Gaković, Mejrema Zatrić

Više o projektu možete pročitati u nastavku.

(materijal koji slijedi je dio autorove prijave na CA te je korišten u sklopu izložbe)

©Narcisa Bašić-Gaković

STRATEGIJA

Osnovna strategija je KONSOLIDACIJA prirodnih elemenata lokacije, ali ne i postojećih paterna. Ovo podrazumijeva suptilnu intervenciju pri kreiranju grobnih polja i komunikacija, uz maksimalnu adaptabilnost morfologiji terena, stvarajući efekat parka – groblja. Istovremeno, potenciraju se pravci kontinuiteta i funkcionalne povezanosti sa ostatkom groblja. Budući da je nagib terena 16%, kreira se spora šetnica (preko serpentine max. nagiba 8% radi kretanja osoba sa otežanim tjelesnim sposobnosima) i brza šetnica u vidu stepenica. Tamo gdje se spajaju spora i brza šetnica formiraju se prostori za odmor.
Na određenim mjestima se pojavljuju singularni elementi, akcenti u prostoru koji imaju za cilj kontrast mekanom pejzažnom rješenju.

IDEJA

Osnovna ideja proizilazi iz pitanja: šta je to groblje i kakav je naš odnos prema njemu?

To su mjesta u kojima posjetilac prelazi u posebno stanje svijesti, gdje potpuno isključuje svakodnevni sistem življenja i otvara se onom drugom, metafizičkom, postavljajući si pitanja o prolazosti života i gubitku najbližih, te tražeći smisao o svemu tome. Groblja su dakle posebna mjesta koja trebaju podržati to duhovno stanje pobudjeno memorijom na umrle. Ona predstavljaju ‘sentimentalne pejzaže’, koji pružaju osjećaj intime, spokoja i mira.

Pristupi, vizure, vegetacija i materijalizacija predstavljaju ključne faktore u kreiranju ovih prostora.

U našem slučaju, osnovna ideja je kreirati ‘Groblje-park’, podstičući sve gore navedene parametre koji stvaraju emocionalne pejzaze, pri tome vodeći računa o isticanju svih kvaliteta koje posjeduje ovaj lokalitet , te maksimalnom izbjegavanju negativnih ekoloških i estetskih uticaja na okolinu.

Koncept stvaranja nove ‘terasaste’ morfologije terena omogućuje kreiranje manjih, intimnijih grobnih polja sa po 100-tinjak grobnih mjesta. U relaciji terasa-kosina, pjesacki putevi se povlače uz ivicu gdje kosina počinje, kako bi se dobila dovoljna distanca terase koja onemogućuje pružanje vizura prema terasama ispod i iznad, već otvara vizure ka horizontima. Svaka terasa ima i mjesto za odmor, popraćeno listopadnom vegetacijom koje daje dinamiku u prostoru.

Ovakvom raspodjelom površina terasa i kosina, postiže se efekat groblja-parka, mjesta intime, meditacije i smiraja.

©Narcisa Bašić-Gaković

ORGANIZACIJA

Kada govorimo o situacionom rješenju, cijeli lokalitet proširenja groblja možemo podijeliti u 3 segmenta:

Donji dio padine koji tangira postojeće groblje predstavlja jednu tranzicijsku zonu koja ima za cilj pomirenje dva različita paterna i njihove morfologije: postojeću geometrijsku strukturu u donjem, ravnom dijelu i buduću terasastu strukturu na padini.

Ovaj prostor je zamišljen kao Memorijalni park, u kojem su smještene grobnice većih dimezija i većih rastojanja. On ima karakter javnog prostora, a sastoji se iz: dijela parka sa memorijalnim pločama i vegetacijom; amfiteatra u potpunosti uklopljenog u postojecu morfologiju terena; objekta Kosturnice i zajednicke grobnice, koji je smješten u najstrmijem dijelu, te omogućava adekvatnu adaptaciju u okolinu.

Objekat Kosturnice i zajedničke grobnica se sastoji od jednog poluotvorenog poluintimnog prostora, sa klupama, te prostorije u kojoj su smještene kasete. Riješen je po principima ‘Lanscape arhitekture i urbanizma’, polu-ukopan, gdje samo prednji, lučni dio objekta izlazi iz morfologije brda. Krov objekta je ozelenjen i sjedinjuje se sa terenom iznad. Šetnica na krovu ima ulogu i vidikovca. Ona se produžuje i pretvara u jednu od terasa amfiteatra, dok s druge strane se povezuje sa stepenicama na samom limitu parcele.

Granica između postojećeg dijela groblja i Memorijalnog parka je riješena u vidu širokog bulevara sa vodenom površinom koja ga prati. Jezerce predstavlja mjesto dreniranja oborinskih padavina brda, te je riješeno kroz longitudinalni koncept čije obale kotrastiraju jedna drugoj na način da je ivica uz sami bulevar vještačka, strma, sa linijski definisanim profilom, dok druga strana vodene površine prema Kostrurnici i zajedničkoj grobnici je mekana, pejzažna, sa vegetacijom koja će se spontano razvijati u skladu sa uslovima koje pruža vodena sredina.

Uz bulevar su predviđene abdesthane nasuprot ulazima u Kosturnicu i amfiteatar. Cijeli ovaj prostor je mjesto okupljanja i može da služi komemoraciji na otvorenom.

Srednji i najveći dio parcele se prostire iznad saobraćajnice koja povezuje Aleju velikana i Aleju raznih konfesija, te Meditativnog parka koji se nalazi na najvišoj tačci( iznad saobraćajnice koja izlazi na sporedni, gornji izlaz).

Cijeli ovaj prostor je riješen u obliku terasa za smještaj grobnih polja. Terase se ponavljaju visinski na svakih 2,5 m, sto pruža optimalan broj smještaja grobnih mjesta, te istovremeno, zbog distance u poprečnom smislu, omogućuje prikrivanje vizura prema donjim terasama i otvaranje prema horizontima. Na taj način je postignut efekat intime i smiraja.

Između terasa su kosine, koji ne prelaze 45% (1:1), te ne zahtijevaju nikakve betonske ili druge potporne zidove.

Samo na pojedinim dijelovima, kosine terasa se pretvaraju u vertikalne kamene plašteve, da bi se postigla igra između mekanog pejzažnog riješenja (principom adaptibilnosti) i akcentiranja pojedinih zona (principom kontrasta).

Na svakoj terasi se predviđa zona za odmor, a posebno su naglašena odmarališta na mjestima skretanja glavne saobraćajnice (serpentine). Ta mjesta su najčeće mjesta gdje se sastaje spora i brza šetnica (serpentina i stepenice).

Na gornjem dijelu lokaliteta se predviđa Meditativni park, koji stimuliše osjete vida, sluha, mirisa i dodira, sa primjenom odgovarajuće vegetacije. Njemu se pristupa sa glavne saobraćajnice, preko velike rampe koja nas vodi do ‘lebdeće’ platforme sa nadstrešnicama. Nadstrešnice predstavljaju ‘arhitektonski izraz,’ koji ima za cilj jasno sagledavanje namjene ovog dijela prostora. One su grupisane po tri nadstrešnice, koje se međusobom smiču i daju osjećaj lakoće u prostoru. Prvo nailazimo na grupu «punih» nadstrešnica koje potpuno nadkrivaju zatim na grupu onih u vidu pergole, da bi na kraju ovaj prostor prerastao u potpuno otvoreni u vidu prirodnog amfiteatra, koji ima najveće kvalitete kada su u pitanju vizure ovog lokaliteta.

Potrebno je napomenuti da ovakvo riješenje omogućava kontinuitet sa obe strane lokaliteta, po principu repetitivnosti.

©Narcisa Bašić-Gaković

Datum objavljivanja: 19.10.2017.